Broj: Kž 465/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Miroslava Šovanja, Damira Kosa,  Melite Božičević Grbić i Žarka Dundovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. L., zbog kaznenog djela iz čl. 111. toč. 6., u vezi čl. 34. KZ/11 i dr. odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. S. L. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 05. lipnja 2017. br. K-23/16, u sjednici održanoj dana 17. listopada 2017.,

p r e s u d i o   j e

              Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. S. L. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Vukovaru proglasio je krivim opt. S. L. za kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju, iz čl. 111. toč. 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), na način opisan pod toč. 1. izreke, za koje mu je primjenom odredbi čl. 49. st. 1. toč. 1. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od četiri godine, za kazneno djelo prijetnje, iz čl. 139. st. 3. KZ/11, na način opisan pod toč. 1. KZ/11, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, za kazneno djelo teške tjelesne ozljede, iz čl. 118. st. 1. KZ/11, na način opisan pod toč. 2. izreke, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, te za kazneno djelo prijetnje, iz čl. 139. st. 2. KZ/11, počinjeno na način opisan pod toč. 3. izreke, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, te je primjenom čl. 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 22. srpnja 2016. do 05. lipnja 2017.

Kako je nakon objave presude dana 05. lipnja 2017. optuženiku produljen istražni zatvor iz razloga u čl. 123. st. 2. ZKP/08, bit će potrebno da predsjednik vijeća posebnim rješenjem uračuna istražni zatvor optuženiku od 05. lipnja 2017., pa nadalje, sukladno čl. 180. st. 2. ZKP/08.

Na temelju čl. 68. KZ/11, opt. S. L. izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja u okviru zatvorskog sustava koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora s tim da će sud po proteku prve godine od dolaska počinitelja na izvršenje mjere i potom najmanje jednom godišnje preispitati postoje li uvjeti za njezinim nastavkom i o tome donijeti rješenje.

Na temelju čl. 79. KZ/11, od opt. S. L. oduzima se jedan nožić marke S. budući da je upotrijebljen za počinjenje kaznenog djela.

Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. -  dalje u tekstu: ZKP/08), sud je uputio oštećenike M. M., I. B., A. K. i H. K. da imovinsko pravne zahtjeve ostvaruju u parnici.

Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. 6. i 8. ZKP/08 opt. S. L. dužan je podmiriti troškove kaznenog postupka sudu u paušalnom iznosu od 2.500,00 kn, te za troškove svjedoka i provedenih vještačenje iznos od ukupno 5. 579,80 kn, te ošt. M. M. za zastupanje njegovog punomoćnika 17. 857,50 kn.

Protiv te presude podnio je žalbu državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači izricanjem strožih pojedinačnih kazni za kaznena djela pokušaja teškog ubojstva, iz čl. 111. toč. 6. KZ/11 i kaznenog djela prijetnje, iz čl. 139. st. 3. KZ, te onda i strože jedinstvene kazne zatvora.

Optuženik S. L. podnio je žalbu putem branitelja S. Š., odvjetnika iz V., zbog bitne povrede odredba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači izricanjem blažih kazni za oba kaznena djela prijetnje i za kazneno djelo teške tjelesne ozljede ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženika, s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana.

              Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika je nakon dužnog razgledanja vratio spise ovome sudu na daljnji postupak.

Žalbe državnog odvjetnika i opt. S. L. nisu osnovane.

Optuženik smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, a poziva se i na povrede kaznenog zakona za što ne daje konkretne razloge, a Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da prvostupanjski sud nije počinio navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona, niti se radi o bilo kojoj povredi kaznenog postupka ili povredama kaznenog zakona, iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

              Nije osnovana niti žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Optuženik u žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ističe kako je sud iz utvrđenih činjenica izveo pogrešne zaključke, te u stvari ponavlja obranu iz postupka, da je optuženik u odnosu na ošt. A. K. i kazneno djelo teške tjelesne ozljede, opisano pod toč. 2. izreke postupao u nužnoj obrani za koju tvrdnju u žalbi ne daje bilo kakve razloge.

Protivno ovakvim proizvoljnim navodima optuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje kada je, nakon svestrane analize obrane optuženika i provedenih dokaza, zaključio da je optuženik počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim, za koji je zaključak dao iscrpne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud i na njih upućuje žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

Kako je na raspravi održanoj 05. lipnja 2017. (zapisnik na listu 256), uz suglasnost stranaka pročitan iskaz svj. H. K. iz istrage, te nije bilo prijedloga za njegovo neposredno ispitivanje, to time činjenično stanje, suprotno žalbenim navodima, nije ostalo nepotpuno utvrđeno.

Prema tome, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, nije osnovana niti žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni smatrajući da je kod odmjeravanja kazni za kaznena djela pokušaja teškog ubojstva i prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11, pa onda i kod odmjeravanja jedinstvene kazne, trebalo kao otegotno cijeniti pojačanu upornost, agresivnost i visok stupanj kriminalne volje optuženika, te činjenicu da je počinio kaznena djela na štetu četiri oštećenika u kraćem vremenskom razdoblju. 

Zbog odluke o kazni, žali se i optuženik smatrajući da je su pojedinačne i jedinstvena kazna prestroge s obzirom da je sud pravilno utvrdio više olakotnih okolnosti, prije svega činjenicu da je optuženik bio smanjeno ubrojiv, te da skrbi o maloljetnoj djeci pa i o bivšoj supruzi.

Protivno tako suprotstavljenim zahtjevima stranaka, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio sve okolnosti koje su od utjecaja na odmjeravanje vrste i mjere kazne, pri čemu je dao ispravan značaj utvrđenim olakotnim okolnostima - da nije kazneno osuđivan, da je bio bitno smanjeno ubrojiv, da je otac dvoje maloljetne djece - te da je kazneno djelo teškog ubojstva ostalo u pokušaju, te je pravilno odmjerio kako pojedinačne tako i jedinstvenu kaznu, opravdano cijeneći da će se  upravo takvom kaznom ostvarit svi vidovi i svrhe kažnjavanja.

Prvostupanjska presuda ispitana je i u odluci o oduzimanju predmeta i izricanju sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja, te je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, našao da je prvostupanjska presuda i u tom dijelu, s obzirom na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilna i utemeljena na odredbama čl. 79. i čl. 68. KZ/11, pa se optuženik upućuje u svemu na razloge navedene u obrazloženju prvostupanjske presude.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih državni odvjetnik i optuženik pobijaju prvostupanjsku presudu, niti su pri ispitivanju pobijane presude nađene povrede kaznenog postupka ili povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08, žalbe državnog odvjetnika i optuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

Zagreb, 17. listopada 2017.