Broj: Kž 366/2017-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene I. F. zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 7. lipnja 2017. broj KOV-8/17, u sjednici održanoj 19. listopada 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

Žalba okrivljene I. F. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem optužnog vijeća, na temelju čl. 351. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08), odbijen je prijedlog okr. I. F. za izdvajanje iz spisa nezakonitih dokaza i to pismenog nalaza i mišljenja vještaka mr. sc. N. T. od 17. veljače 2017. (list 1292 - 1304 spisa), te dijela nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka M. H. od 6. ožujka 2017. (list 1309 - 1356 spisa).

 

Protiv tog rješenja žali se okrivljenica po svom branitelju, odvjetniku M. K. iz Odvjetničkog društva K., H. i V. j.t.d. iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i izdvoje navedeni dokazi kao nezakoniti, a podredno da se to rješenje ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Suprotno tvrdnji žalbe, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su osporeni dokazi u svemu zakoniti te podobni da se na njima zasnuje sudska odluka.

 

Usprkos isticanja žalbenog osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, obrazloženje žalbe svodi se na tvrdnju da je prvostupanjski sud propustio utvrditi odlučne činjenice važne za zakonitost dokaza, odnosno provesti prethodno suđenje o zakonitosti dokaza na način da se ispitaju policijski istražitelj D. P. i informatički vještak N. T. na okolnost sadržaja stručne pomoći koju je vještak pružio prilikom dokazne radnje pretrage računala.

 

Naime, žalitelj tvrdi da bez ispitivanja tih osoba prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio karakter sudjelovanja informatičkog vještaka pri provođenju dokazne radnje pretrage pokretnih stvari - servera računala. Budući da je, prema čl. 37. st. 1. u vezi čl. 32. st. 1. toč. 4. ZKP/08, osoba koja je provodila dokaznu radnju izuzeta od rada na predmetu, to je nalaz i mišljenje informatičkog vještaka mr. sc. N. T. nezakonit dokaz, kao i dijelovi knjigovodstveno-financijskog vještačenja koji su iz toga proistekli.

 

Nasuprot tome, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da je činjenično stanje utvrđeno na potpun i pravilan način te je osnovan zaključak prvostupanjskog suda da mr. sc. N. T., iako je kao stručna osoba nazočio pri provođenju dokazne radnje pretrage računala, u procesnom smislu tu dokaznu radnju nije proveo.

 

Naime, prema čl. 242. st. 4. ZKP/08, pretragu provode isključivo državni odvjetnik, istražitelj ili policija. Tome u prilog govori i nalog suca istrage od 31. siječnja 2017. kojim je određeno da će pretragu pokretne stvari provesti policijski istražitelj PU varaždinske D. P., a jednako slijedi i iz sadržaja zapisnika o pretrazi pokretnih stvari i bankovnog sefa od 2. veljače 2017. iz kojeg slijedi da je pretragu proveo spomenuti policijski istražitelj uz sudjelovanje zapisničara Z. S., dok su pretrazi prisustvovali branitelji okrivljenice te stručna osoba N. T. u svojstvu stručnog pomoćnika informatičara.

 

S obzirom da nazočnost stručne osobe koja policijskom istražitelju pruža tehničku pomoć pri pretrazi ne znači i da je ta osoba provela dokaznu radnju, očito nije bilo zapreke da se nalogom državnog odvjetnika informatičko vještačenje povjeri upravo mr. sc. N. T., a time je njegov nalaz i mišljenje u svemu zakonit dokaz.

 

              Stoga nije bilo potrebe za provođenjem dokaza na okolnost sadržaja stručne pomoći koju je vještak pružio policijskom istražitelju, kako pogrešno smatra žalitelj.

 

Nazočnost stručnih osoba koje aktivno pružaju pomoć tijelima progona ili sudu pri provođenju dokaznih radnji izričito je predviđena zakonom pa tako i nazočnost vještaka ako bi njegova prisutnost bila korisna za davanje nalaza i mišljenja (npr. kod dokazne radnje očevida u čl. 306. st. 1. i 2. ZKP/08).

 

Slijedom navedenog, suprotno tvrdnji žalbe, nisu postojali razlozi za izuzeće vještaka u smislu čl. 37. st. 1. u vezi čl. 34. st. 1. toč. 4. ZKP/08.

 

Kako time navodi žalbe nisu osnovani, dok ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 19. listopada 2017.