Broj: Kžzd-2/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

                            Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od suca Sanibora Vuletin, kao predsjednika vijeća, suca za mladež Nives Nikolac i suca Ive Vukelja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Gorane Matas, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. M., zbog kaznenih djela iz čl. 93. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi optuženog, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj Kmp-16/12 od dana 19. rujna 2016. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 9. studenog 2017. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Prihvaća se žalba optuženika i preinačuje prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu na način da se prema opt. D. M., sa osobnim podacima kao u izreci prvostupanjske presude, temeljem čl. 452. st. 1. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu ZKP/08)

 

ODBIJA OPTUŽBA

 

                            da bi:

 

točno neutvrđenog dana u mjesecu lipnju 2007. godine u večernjim satima, nakon što je po završetku treninga svojim vozilom povezao kući mlt. T. J., s ciljem zadovoljenja svoga spolnog nagona, tijekom cijele vožnje u automobilu, rukom milovao oštećenu po bedru lijeve noge, zbog čega oštećena zatražila da se zaustavi i da ju pusti van, ali to nije učinio već je nastavio milovati oštećenu na opisani način,

 

                            dakle, počinio bludnu radnju prema maloljetnoj osobi,

 

                            pa da bi time počinio kazneno djelo protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, bludnom radnjom, opisano po čl. 193. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), a kažnjivo po čl. 193. st. 2. KZ/97.

 

                            Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Obrazloženje

 

                            Pobijanom presudom Općinski sud u Šibeniku, pod toč. 2. presude proglasio je krivim opt. D. M. zbog kaznenog djela bludne radnje iz čl. 193. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97 počinjenog na štetu mlt. T. J. i istog osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, te je primjenom čl. 67. KZ/97 prema optuženom izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja u trajanju od dvije godine.

                            Temeljem čl. 158. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 optuženi je obvezan na naknadu troška paušala u iznosu od 500,00 kn.

                            Istom presudom, pod toč. 1., prema opt. D. M. temeljem čl. 452. st. 1. toč. 6. ZKP/08 odbijena je optužba da bi počinio kazneno djelo bludne radnje iz čl. 193. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97 na štetu mlt. I. P..

                            Protiv osuđujućeg dijela presude žalbu je izjavio optuženi po svojoj braniteljici, A. G., odvjetnici u Š., i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede Kaznenog zakona, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda u osuđujućem dijelu preinači na način da se donese presuda kojom se prema optuženiku odbija optužba ili optuženi da se oslobodi od optužbe, a podredno pobijana presuda u osuđujućem dijelu da se ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

                            Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku s prijedlogom da se žalba optuženog odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

                            Sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Šibeniku na dužno razmatranje.

                            Žalba optuženika je osnovana.

                            Iako optuženi u uvodnom dijelu žalbe ističe i žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u žalbi se ne navodi o kojoj bi se to bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka radilo a niti se to može zaključiti iz sadržaja podnesene žalbe budući žalitelj tu žalbenu osnovu niti ne obrazlaže.

                            Međutim, u pravu je žalitelj kada navodi da je prvostupanjskom presudom na štetu optuženika povrijeđen Kazneni zakon u pitanju postojanja okolnosti koje isključuju kazneni progon, točnije u pitanju da li je nastupila zastara kaznenog progona, kao i u pitanju da li je glede kaznenog djela koje je predmet optužbe primijenjen zakon koji se ne može primijeniti.

                            Naime, kazneno djelo bludne radnje za koje je optuženi proglašen krivim prvostupanjskom presudom iz čl. 193. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97 počinjeno je u mjesecu lipnju 2007. godine za vrijeme važenja „starog“ Kaznenog zakona, Kaznenog zakona iz 1997. godine prema kojem Zakonu se djetetom smatrala osoba koja nije navršila 14 godina života, tako da se opt. D. M. optužnim aktom Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku teretio da je počinio bludnu radnju prema maloljetnoj osobi budući je oštećena T. J. u vrijeme počinjenja kaznenog djela na njezinu štetu imala 14 godina i 4 mjeseca.

                            U međuvremenu, od počinjenja predmetnog kaznenog djela pa do donošenja pobijane presude, dana 1. siječnja 2013. godine, na snagu je stupio „novi“ Kazneni zakon, Kazneni zakon iz 2011. godine, kojim Zakonom, i to st. 7. čl. 87., je regulirano da je dijete osoba koja nije navršila 18 godina života, međutim, kako je čl. 3. st. 2. istog Zakona propisano da će se u slučaju ako dođe do promjene zakona nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, primijeniti onaj zakon koji je blaži, odnosno najblaži za počinitelja, ako je do izmjene došlo više puta, to je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da nakon stupanja na snagu „novog“ Kaznenog zakona pravni kontinuitet terećenog kaznenog djela bludne radnje iz čl. 193. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97 postoji u kaznenom djelu iz čl. 158. st. 2. KZ/11, kaznenom djelu spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina, već kontinuitet kaznenog djela bludne radnje iz čl. 193. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97 postoji u kaznenom djelu bludne radnje iz čl. 155. st. 1. KZ/11 i to iz razloga što oštećena T. J. u vrijeme počinjenja kaznenog djela nije bila dijete, već je bila maloljetna osoba, te se suglasno st. 2. čl. 3. KZ/11 optuženi ne može staviti u nepovoljniji položaj na način da ga se tereti za kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta.

                            Nadalje, kako je za kazneno djelo bludne radnje iz čl. 193. st. 2. u svezi st. 1. KZ/97 zapriječena kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, a za kazneno djelo iz čl. 155. st. 1. KZ/11 kazna zatvora do jedne godine, to je „novi“ Kazneni zakon, Kazneni zakon iz 2011. godine blaži za počinitelja, te ga je u konkretnom slučaju trebalo i primijeniti, ali kako, sukladno čl. 81. st. 1. alineja 6. KZ/11, za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora do jedne godine zastara nastupa protekom šest godina od počinjenja kaznenog djela, a predmetno kazneno djelo je počinjeno u lipnju 2007. godine, to je za isto nastupila zastara kaznenog progona.

                            Slijedom iznijetog, žalbu optuženika je trebalo prihvatiti i primjenom čl. 486. st. 1. ZKP/08 prvostupanjsku presudu zbog počinjenih povreda Kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 3. i toč. 4. ZKP/08 u pobijanom dijelu preinačiti na način naveden u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

U Šibeniku, 9. studenog 2017. godine