Broj: Kž 539/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. B. N., zbog kaznenih djela iz čl. 110. u vezi čl. 34. st. 1. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 2. listopada 2017. godine, br. Kv-I-193/17 (Kov-109/13), u sjednici održanoj 15. studenoga 2017. godine,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba os. B. N..

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu rješenjem od 2. listopada 2017. godine, br. Kv-I-193/17 (Kov-109/13), na temelju čl. 68. st. 5. KZ/11 utvrdio je da postoje uvjeti za nastavkom primjene sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja prema os. B. N..

Protiv tog rješenja žali se osuđenik po branitelju T. P., odvjetniku iz Z. i predlaže da se pobijano rješenje ukine.

Na temelju čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Preispitujući da li još uvijek postoje uvjeti za nastavak primjene sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja prema os. B. N., prvostupanjski sud je utvrdio, a na temelju stručnog mišljena doc. dr. sc. S. I., dr. med., specijaliste psihijatra, da potreba za daljnjim liječenjem u ambulantnim uvjetima postoji i nadalje.

Takav zaključak prvostupanjskog suda nije s uspjehom osporen žalbenim navodima u kojima se navodi da je specijalist psihijatar navela da je osuđenik pri svijesti, uredno orijentiran u svim smjerovima, dobrog raspoloženja, psihomotorno miran, kod kojeg je mišljenje formom uredno, a u misaonom diktusu da je bez psihopatološke produkcije, da negira suicidalne ideje i pulzije, obmane osjetila, akutno nije autoagresivan i heteroagresivan te je dostatnog uvida u svoje stanje.

To iz razloga jer je zaključak psihijatra, a koji je prihvatio i prvostupanjski sud, na kraju bio da je potrebno nastaviti sa primjenom sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja te da osuđenik treba nastaviti redovito uzimati medikamentoznu terapiju.

Takav nalaz vještak psihijatar je dao nakon izvršenog kontrolnog pregleda osuđenika, a imajući u vidu i da se mjera ranije provodila u zatvorskoj bolnici, od 23. prosinca 2013. godine do 30. listopada 2014. godine i da se nastavila provoditi u ambulantnim uvjetima.

Stoga žalbeni navod osuđenika da se osjeća dobro je očigledno njegov subjektivni osjećaj, ali i rezultat provođenja dosadašnjeg liječenja međutim, isti nije dovoljan za obustavu izvršavanja mjere, pa iz tog razloga nije prihvaćena žalba osuđenika.

Kako ispitivanjem pobijanog rješenja na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08 nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 15. studenoga 2017.