Broj: Kž 557/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Ileane Vinja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika J. Z., zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 25. listopada 2017. broj Ik-I-560/17-12, u sjednici održanoj 16. studenoga 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika J. Z. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, je na temelju čl. 159.a toč. 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13 - dalje u tekstu: ZIKZ), odbijen prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika J. Z. koji se nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedanaest godina, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 16. srpnja 2015, broj Kv-170/15., zbog kaznenih djela iz čl. 229. st. 2. i dr. KZ/11, te kaznenih djela iz čl. 217. st. 3. i dr. KZ/97. Zatvoreniku kazna ističe 24. travnja 2018. godine.

Protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog, žalbu je podnio zatvorenik osobno, ne navodeći žalbenu osnovu, međutim iz sadržaja žalbe proizlazi da isključivo činjenično osporava zaključak prvostupanjskog suda da je prijedlog zatvora za uvjetni otpust neosnovan, pa predlaže da se pobijano rješenje preinači i da mu se odobri uvjetni otpust.

Na temelju čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada ističe da su ispunjene pretpostavke za uvjetni otpust, jer da je dosadašnje izdržavanje kazne na njega dovoljno utjecalo da više ne čini kaznena djela, te da nema drugih postupaka u tijeku, a osiguran mu je konačno i postpenalni smještaj. Stoga suprotno stavu prvostupanjskog suda smatra da je svrha izvršavanja kazne zatvora u njegovom slučaju postignuta, pa mu treba odobriti uvjetni otpust.

Naime, iz izvješća Kaznionice u Lepoglavi proizlazi da je zatvorenik višestruko osuđivan (19 puta) zbog istih, istovrsnih i drugih kaznenih djela, kazneno djelo nekritički i ravnodušno priznaje pri čemu kaznu smatra previsokom, ne koristi izvankaznioničke pogodnosti i ne kontaktira sa vanjskim svijetom, podrška primarne obitelji u potpunosti izostaje, te da nema prijavljeno prebivalište niti boravište. S druge strane, zatvorenik poštuje kućni red Kaznionice i radi kao pomoćni radnik u drvoprerađivačkoj radionici, tako da je ocijenjen ocjenom „uspješan“. Međutim, obzirom na sve iznijete okolnosti, te činjenicu da mu je 29. travnja 2015. već jednom opozvan uvjetni otpust izrečen rješenjem Povjerenstva za uvjetni otpust Klasa: 730-07/14-01/240, Urbroj: 514-07-01-02-01-14-04, od 9. srpnja 2014., kao i da je rizik od kriminalnog povrata kod zatvorenika vrlo visok, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da u ovoj fazi izdržavanja kazne još nisu ostvareni preduvjeti koji bi upućivali na osnovanost odobravanja uvjetnog otpusta.

Imajući u vidu izraženo mišljenje Kaznionice u Lepoglavi i razloge prvostupanjskog suda iznesene u pobijanoj odluci, te žalbene prigovore zatvorenika, ovaj sud drugog stupnja nalazi da je u konkretnom slučaju za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik J. Z. nastavi s izdržavanjem kazne, radi uspješne primjene programa izvršavanja kazne zatvora.

Slijedom navedenog, suprotno tvrdnjama iz žalbe, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je ispravno postupio kada je odbio prijedlog zatvorenika J. Z. za uvjetni otpust, jer za to nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke.

Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 16. studenoga 2017.