Broj: Kž-293/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Sene Midžić Putigna, kao predsjednice vijeća, te Dorijane Dolenec Kujundžić i Serđa Ferenčića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Adelite Vitasović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika A. I., zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. t. 1. Kaznenog zakona (NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11, dalje u tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola i optuženika A. I. podnesenoj putem braniteljice R. F., odvjetnice iz P. protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu poslovni broj: 5K-478/15-72 od 7. prosinca 2015., na sjednici vijeća održanoj 22.studenog 2017.

p r e s u d i o   j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola i optuženika A. I., te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu poslovni broj: 5K-478/15-72 od 7.prosinca 2015. optuženik A. I. (dalje u tekstu: optuženik) oglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv imovine - krađom iz čl. 216. st. 1. KZ/97, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci. Temeljem odredbe čl. 67. KZ/97 prema optuženiku primijenjena je uvjetna osuda kojom je određeno da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem odredbe čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14, dalje u tekstu: ZKP/08) upućeni su oštećenici sa imovinsko pravnim zahtjevom u parnicu.

Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženik je obvezan snositi troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kuna, troškove tumača u iznosu od 8.766,20 kuna, te troškove vještačenja u iznosu od 4.626,00 kuna.

Temeljem odredbe čl.452. t. 3. ZKP/08 protiv optuženika A. I. odbijena je optužba da bi počinio kazneno djelo protiv imovine - teškom krađom iz čl. 217. st. 1. t. 1. KZ/97.

Protiv pobijane presude pravodobnu žalbu podnosi Općinsko državno odvjetništvo u Puli-Pola zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji s prijedlogom da se preinači prvostupanjska presuda na način da se izrekne bezuvjetna kazna zatvora te da mu se ista zamjeni radom za opće dobro na slobodi.

Pravodobnu žalbu protiv pobijane presude podnosi optuženik A. I. putem braniteljice R. F., odvjetnice iz P. zbog bitne povrede odredba kaznenog postupa, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji i odluke o troškovima postupka s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine, te optuženika oslobodi od optužbe.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Županijsko državno odvjetništvo Pula-Pola je nakon razgledavanja dopisom poslovni broj: KŽ-DO-294/2017 od 6.rujna 2017. vratilo spis.

Žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola i optuženika A. I. nisu osnovane.

Suprotno tvrdnjama žalitelja prvostupanjski sud nije svojim postupcima doveo u pitanje pravično suđenje. Okolnost što obrana nije postavljala pitanja svjedoku T. U., ne dovodi u pitanje zakonitost izvođenja dokaza. Radi kontradiktornog ispitivanja oštećenik je višekratno pozivan na raspravu, ali se pozivima nije odazivao, te je zamolbenim putem ispitan putem suda u N.. Iako stranke nisu nazočile ispitivanju oštećenika T. U., presuda nije zasnovana samo na tom zapisniku o nekontradiktornom ispitivanju oštećenika. Iz sadržaja presude razvidno je da je prvostupanjski sud presudu temeljio na priznanju optuženika suglasno potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta i zapisnika o očevidu, te kaznenoj prijavi oštećenika, kao i njegovom iskazu.

Uz to prvostupanjski sud uzima u obzir okolnost da oštećenik T. U. nije imao saznanja o počinitelju, pa činjenicu da bi optuženik bio počinitelj ne utvrđuje temeljem njegovog iskaza. Stoga navod žalitelja da iskaz oštećenika nije kontradiktorno izveden nije od značaja za pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja, niti dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost izvedenih dokaza. Imajući u vidu da se oštećenik nije odazivao pozivima suda iako je više puta pozivan, te da je u podnesku osiguravajuće kuće naznačeno da neće dolaziti u R. H. jer je osiguravajuća kuća mu nadoknadila štetu, a da je ispitan zamolbenim putem, a imajući u vidu duljinu trajanja postupka po ocjeni ovog drugostupanjskog suda valjano prvostupanjski sud pročitao njegov iskaz temeljem čl. 431. st. 1. t. 2. ZKP/08.

Suprotno tvrdnjama žalitelja pravilno je prvostupanjski sud ocijenio sve izvedene dokaze i na osnovu istih valjano utvrdio činjenično stanje. Optuženik je iznoseći obranu na raspravi na raspravi 18.ožujka 2011. u nazočnosti braniteljice priznao je da je počinio predmetno kazneno djelo opisano pod t.2. optužnice na štetu T. U., pri tom je negirao da bi provalio u osobno auto (odbijajući dio presude), te je naveo da su stvari koje je otuđio iz navedenog apartmana naznačene u prijedlogu kod njega pronađene, pri tom je objasnio zašto je to počinio navodeći da je skroz zaglibio u drogu, zbog čega se otišao liječiti u Zajednicu… gdje se nalazi, a da sada ne prima nikakva opojna sredstva. Optuženik je pri takvoj obrani ostao i na raspravi 26. svibnja 2011., a tek je na raspravi 18. svibnja 2012. naveo da ostaje pri istoj, ali da je mijenja u odnosu na djelo pod t. 2.. To iz razloga što je pravomoćno osuđen u kaznenom predmetu Općinskog suda u Poreču poslovni broj: K-120/08 za kaznena djela počinjena u mjesecu kolovozu 2008., te je naveo da tijekom srpnja 2008. nije počinio kaznena djela. Žalitelj se poziva na obranu optuženika u drugom predmetu poslovni broj: K-120/08, međutim obranu optuženika koju je dao u drugom postupku vezano uz drugo kazneno djelo nije moguće koristiti, pa niti na osnovu nje izvoditi zaključke i činjenice vezano u ovom kaznenom postupku.

Tvrdnja žalitelja da je optuženik u srpnju 2008. bio zaposlen, te da nije počinio nikakvo kazneno djelo, obzirom na navode optuženikove obrane da je u kolovozu također bio zaposlen, a da je činio kazneno djelo, ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdnja žalitelja da bi optuženik iznoseći obranu  u kojoj je priznao počinjenje djela bio u zabludi uslijed proteka vremena, te poremećenost svijesti, nije prihvatljivo obzirom na provedeno psihijatrijsko vještačenje kojim je utvrđeno da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela zbog ovisnosti imao smanjene sposobnosti shvaćanja djela i upravljanja postupcima ali ne bitno, okolnost da je optuženik u dva navrata priznao počinjenje djela, te da je tek prilikom iznošenja treće obrane osporio učin kaznenog djela. Ni po ocjeni ovog drugostupanjskog suda optuženik nije dao uvjerljive razloge zbog čega je obranu izmijenio, a pri tom je prethodna obrana u suglasnosti s materijalnim dokazima - potvrdi o oduzimanju predmeta, te sadržajem CD-kopa. Ni ovom drugostupanjskom sudu pojašnjenje optuženika zašto je izmijenio obranu 2012. godine nije prihvatljivo obzirom na okolnost da je prije toga dva puta ispitan, a dano pojašnjenje da u srpnju ne bi činio kaznena djela već samo u kolovozu nije životno uvjerljivo, obzirom na činjenicu da je prethodno priznao počinjenje, te da je naveo da su predmeti pronađeni kod njega, ali ne svi već samo da iPod plavi potječe od tog djela. U izmijenjenoj obrani nije dao odgovarajuće obrazloženje kako se upravo taj predmet našao kod njega.

Valjano prvostupanjski sud zaključuje da je dokazni prijedlog obrane da se ispita svjedokinja J. V. d. V. nevažan obzirom na činjenice koje je utvrdio iz izvedenih dokaza. Žalitelj - optuženik navodi da niti jedna stvar koja je pronađena kod optuženika oštećeniku nije pripadala, te da je iPod po iskazu oštećenika pripadao njegovoj prijateljici. Imajući u vidu da je predmet iPod od optuženika oduzet prilikom pretrage njegova stana, te da je oštećenik prijavio u kaznenoj prijavio otuđenje između navedenih stvari i plavi iPod koji je u iskazu opisao, valjano je prvostupanjski sud ocijenio obranu optuženika. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda obzirom na  priznanje optuženika koji je dao u dva navrata, a tek 4 godine nakon počinjenja kaznenog djela obranu izmijenio, te imajući u vidu i okolnost da je od optuženika oduzet predmet za koji je oštećenik izjavio da je otuđen upravo u predmetnom bungalovu navedenog dana 18. srpnja 2008. u P., te da je podnio kaznenu prijavu i iskazivao o svim predmetima koji su otuđeni, valjano je prvostupanjski sud cijenio izvedene dokaze i utvrdio odlučne činjenice da je optuženik kroz otvoreni prozor ušao u apartman broj … u prizemlju… vile B., uzeo te za sebe zadržao mobilni telefon marke "Samsung", modela "D90", crne boje s kamerom, jedan navigacijski uređaj marke "MIO", modela "P550", crne boje, jedan iPod plavi i jedan digitalni fotoaparat "Olympus" crne boje.

Imajući u vidu da je oštećenik podnio kaznenu prijavu i zatražio povrat oduzetih predmeta, te se naknadno u iskazu očitovao da se radi o predmetima  koji su otuđeni iz apartmana koji su zajednički koristili on i njegova djevojka sa kojom i dalje živi, koja ga je ovlastila da podnese imovinsko pravni zahtjev, okolnost što prvostupanjski sud nije saslušavao prijateljicu oštećenika ne dovodi u pitanje pravilnost izvedenih dokaza ni pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj smatra da je prijateljica oštećenika trebala izvršiti prepoznavanje iPoda, no imajući u vidu da je optuženik  priznao počinjenje kaznenog djela, te naveo da je predmet iPod od njega i oduzet, a što je suglasno i potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda okolnost što nije izvedena radnja prepoznavanja ne dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

Obzirom je prvostupanjski sud utvrdio da je vrijednost otuđenih predmeta iznosila najmanje 7.000,00 kuna valjano je pravno kvalificirao kazneno djelo kao kazneno djelo krađe iz čl. 216. st. 1. KZ/97. Za navedeno kazneno djelo je kaznenim zakonom važećim u vrijeme počinjenja kaznenog djela 17. srpnja 2008. bila zapriječena kazna zatvora od 3 mjeseca do 3 godine, dok je prema izmjenama Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, dalje u tekstu: KZ/11) koji je stupio naknadno na snagu za kazneno djelo krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11 propisana ista kazna, te obzirom na zapriječenu kaznu, kao i okolnost da je prvostupanjski sud primijenio uvjetnu osudu primjena novog KZ/11 ne bi dovela do blažeg kažnjavanja optuženika.

Suprotno žalbi Općinskog državnog odvjetništva Pula-Pola pravilno je prvostupanjski sud optuženiku odmjerio sankciju, te primijenio uvjetnu osudu primjenom čl. 67. KZ/97 odredivši da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 2 godine ne počini novo kazneno djelo. Valjano je optuženiku prilikom odmjeravanja vrste i visine sankcije olakotno uzeo mlađu životnu dob u vrijeme počinjenja kaznenog djela i smanjenu ubrojivost zbog ovisnosti, dok mu je otegotno cijenio raniju osuđivanost zbog istovrsnih kaznenih djela. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda primjenom uvjetne osude obzirom na  utvrđene otegotne i olakotne okolnosti, protek vremena od počinjenja kaznenog djela, uz okolnost da se optuženik liječio zbog ovisnosti, postići će se svrha kažnjavanja.

Tvrdnja žalitelja Općinskog državnog odvjetništva Pula-Pola da je prvostupanjski sud trebao veći značaj prilikom odmjere sankcije dati okolnosti što je optuženik osuđivan za kaznena djela imovinskog karaktera, te da ga je trebalo teže kazniti kaznom zatvora, a potom je zamijeniti radom za opće dobro na slobodi nije prihvatljiva. Naime, iz izvoda iz KE proizlazi da je optuženik osuđivan presudom Općinskog suda u Poreču poslovni broj: K-44/08 od 29. travnja 2008., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ/97 i čl. 217. st. 1. KZ/97,  koja je bila pravosnažna u vrijeme počinjenja kaznenih djela. Međutim presuda Općinskog suda u Poreču poslovni broj K-120/08 od 15.listopada 2008., presuda Općinskog suda u Poreč poslovni broj: K-236/09 od 9.prosinca 2009., presuda Općinskog suda u Bujama poslovni broj: K-32/08 od 21.prosinca 2010. i presuda Općinskog suda u Poreču poslovni broj: K-63/08 od 22.srpnja 2011. nisu bile donesene u vrijeme počinjenja kaznenog djela. Osuđivanost optuženika nema onakav značaj koji mu daje žalitelj Općinsko državno odvjetništvo Pula-Pola, obzirom je optuženik djelo počinio zbog ovisnosti o opojnoj drogi, u smanjeno ubrojivom stanju, da su mu presudama izrečene sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti o opojnim drogama, te da se on i samoinicijativno podvrgnuo liječenju od ovisnosti u periodu od 2009. godine do 2011. godine, pa okolnost što je optuženik osuđivan naknadno obzirom na protek vremena, te činjenicu da nakon što je optuženik liječen od ovisnosti nema podataka o daljnjoj osuđivanosti nakon 2011. godine pravilno je procijenio prvostupanjski sud da će se i primjenom uvjetne osude postići svrha kažnjavanja i zadovoljiti zahtjevi individualne i generalne prevencije. Izrečena kazna i rok provjeravanja u potpunosti su primjereni svim utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima.

Obzirom da žalitelj navodi da žalbu podnosi zbog troškova kaznenog postupka koju posebno ne obrazlaže, sud je u tom dijelu ispitao presudu utvrdivši da je pravilno prvostupanjski sud primijenio odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08, te da je optuženika obvezao obzirom je oglašen krivim na platež troškova kaznenog postupka i to paušalne svote od 1.000,00 kuna troškove tumača u iznosu 8.766,20 kuna, te troškove vještačenja u iznosu od 4.626,00 kuna.

Ispitujući presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1., t. 5. , t. 6., t. 9. - t. 11-, st. 2. ZKP/08, a niti da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

Slijedom izloženog, a temeljem čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Puli-Pola 22. studenog 2017.