Broj: Kž 581/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika S. B., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika S. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 6. studenog 2017. godine, broj Ik I-650/17-8, u sjednici održanoj 28. studenog 2017. godine,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika S. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 6. studenog 2017. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika S. B., kojeg je u smislu čl. 158.a Zakona o izvršavanju kazne zatvora podnijela po službenoj dužnosti Kaznionica u L.

Protiv tog rješenja žalbu je osobno podnio zatvorenik S. B. Žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog povrede prava na pravično suđenje iz čl. 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava. Navodi da je prijedlog za uvjetni otpust trebalo prihvatiti.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, pravilno je sud odbio prijedlog kaznionice u L. za uvjetni otpust zatvorenika S. B., što je i prijedlog Županijskog državnog odvjetništva te Kaznionice u L., obrazlažući to utvrđenjem da se radi o specijalnom i generalnom povratniku kod kojega dosadašnje kazne koje je izdržavao nisu dovele do resocijalizacije već je za vrijeme uvjetnog otpusta sa izdržavanja ranije kazne zatvora ponovno počinio kazneno djelo za koje kaznu sada izdržava. Prvostupanjski sud u pobijanom rješenju ispravno navodi da upravo obzirom na istaknute okolnosti nisu ispunjene pretpostavke da se zatvorenika S. B. pusti na uvjetni otpust.

Tvrdnja žalitelja da ima izgon iz Republike Hrvatske, a što je razlog zbog kojeg ne bi bio u mogućnosti ponoviti kazneno djelo u Republici Hrvatskoj potpuno je bez značaja. Naime sud je ocijenio da ne postoje uvjeti za ranije otpuštanje zatvorenika na uvjetni otpust obzirom da dosadašnje kazne očito nisu postigle svoju svrhu te navod iz žalbe to utvrđenje ne dovodi u pitanje. Također, nije u pravu žalitelj da prvostupanjsko rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama jer iz njegovog obrazloženja jasnim proizlaze razlozi zašto uvjetni otpust nije prihvaćen. Eventualno nezadovoljstvo žalitelja obrazloženjem prvostupanjskog suda ne znači izostanak razloga u samom pobijanom rješenju. Također, ne radi se o povredi prava na pravični postupak koju povredu žalitelj vidi u činjenici da nije bio obaviješten o podnesenom prijedlogu za uvjetni otpust. Odredba čl. 158.a Zakona o izvršavanju kazne zatvora nalaže kaznenoj ustanovu u kojoj zatvorenik izdržava kaznu zatvora da po službenoj dužnosti pokrene postupak uvjetnog otpuštanja, kako bi odluku o tome donio sud. Za samo pokretanje postupka nije odlučna suglasnost zatvorenika. Tek uvjet za prihvaćanje prijedloga za uvjetni otpust je suglasnost zatvorenika (čl. 159.a ZIKZ-a), do čega nije došlo zbog drugih razloga pa se stoga i ne može raditi o povredi prava na pravični postupak, kako je istaknuto u žalbi.

Ispitujući žalbu po službenoj dužnosti na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi rješenje donijelo neovlašteno tijelo, da bi postojala povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, odnosno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu zatvorenika. Slijedom iznesenog, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 28. studenog 2017. godine