Baza je ažurirana 18.01.2026. zaključno sa NN 121/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Broj: Kž 585/2017

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenice V. B., zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi zatvorenice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 30. listopada 2017. broj Ik I-644/17-6, u sjednici održanoj 29. studenoga 2017.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba zatvorenice V. B. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Velikoj Gorici je uvodno citiranim rješenjem na temelju čl. 159. a. toč. 4. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 56/13 i 150/13 – dalje u tekstu: ZIKZ) u vezi čl. 59. KZ/11 odbio prijedlog Zatvora u Zagrebu za uvjetni otpust zatvorenice V. B. koja je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Požegi od 13. lipnja 2017., broj Kv-33/17 zbog kaznenih djela iz čl. 228. st. 1. KZ/11 osuđena na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca.

 

Protiv tog rješenja je žalbu podnijela osuđenica osobno, s prijedlogom kojega ne ističe izrijekom, ali koji slijedi iz sadržaja žalbe, da se njena žalba prihvati i da joj se odobri uvjetni otpust.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. u vezi čl. 495. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sud prvog stupnja je potpuno pravilno, utvrđujući da se protiv zatvorenice vode kazneni postupci na Općinskom sudu u Rijeci, Općinskom sudu u Bjelovaru, Općinskom sudu u Zlataru i Općinskom sudu u Varaždinu zbog kaznenih djela krađe, primijenio imperativnu zakonsku odredbu iz čl. 159. a. toč. 4. ZIKZ-a, te odbio prijedlog za uvjetni otpust koji je Zatvor u Zagrebu podnio po službenoj dužnosti.

 

Ova pravilna utvrđenja suda prvog stupnja se žalbom ne dovode u pitanje jer sama zatvorenica priznaje da joj je poznato da okolnost da se protiv nje vode kazneni postupci predstavlja obvezni razlog za odbijanje prijedloga koji je po službenoj dužnosti podnio Zatvor u Zagrebu u kojem izdržava kaznu. Međutim, unatoč tome ona smatra da joj zbog njene teške obiteljske situacije (potrebe za skrb za maloljetnog sina) treba odobriti uvjetni otpust, što je evidentno neosnovano i u suprotnosti je s naprijed citiranom zakonskom odredbom iz čl. 159. a toč. 4. ZIKZ-a.

 

Iz navedenih razloga, kako žalba nije osnovana, i kako sud prvog stupnja nije u donošenju pobijanog rješenja počinio povrede iz čl. 494. st. 4. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 29. studenoga 2017.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu