Broj: Kž 302/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Ranka Marijana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđ. M. Š., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 5., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 20. travnja 2017. broj Kv-I-16/2017-3 (K-17/2014), u sjednici održanoj 30. studenoga 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba osuđ. M. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, na temelju članka 505. stavka 1. i članka 506. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu ZKP/08.), odbačen je zahtjev osuđenog M. Š. za obnovu kaznenog postupka dovršenog presudom tog suda od 3. listopada 2014. broj K-17/14-62, preinačenom u odluci o kazni presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. travnja 2016. broj I Kž-741/14-4., kojom je M. Š. zbog kaznenih djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavak 1. i dr. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od devet godina.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio osuđenik osobno, ne navodeći izričito žalbene osnove, uz prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske „usvoji njegovu žalbu te da mu prihvati zahtjev za obnovu kaznenog postupka“.

Sukladno članku 474. stavku 1. u svezi s člankom 495. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud odbacio osuđenikov zahtjev za obnovu kaznenog postupka te je za takvu svoju odluku dao valjane i potpune razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, podnoseći zahtjev za obnovu, osuđenik se pozvao na razloge za obnovu kaznenog postupka iz članka 501. stavka 1. točki 1. i 2. ZKP/08. Međutim, iz sadržaja zahtjeva za obnovu proizlazi da osuđenik prvenstveno kao razlog za obnovu ističe kako je presudu kao član vijeća donio sudac koji se morao izuzeti, jer da je sudac N. Lj. prethodno u istom predmetu odlučivao o žalbi protiv rješenja o provođenju istrage, pa je sukladno članku 32. ZKP/08. morao biti izuzet od daljnjeg suđenja, odnosno nije mogao više biti članom raspravnog vijeća. To je ujedno i suštinski razlog za podnošenje osuđenikova zahtjeva za obnovu kaznenog postupka, koji se sada ponavlja i u žalbi na prvostupanjsko rješenje.

Prema odredbi članka 501. stavka 1. ZKP/08., kazneni postupak završen pravomoćnom presudom, između ostalog, može se obnoviti u korist osuđenika bez obzira je li prisutan ako: 1) se dokaže da je presuda utemeljena na lažnoj ispravi, snimci ili lažnom iskazu svjedoka, vještaka ili tumača; 2) se dokaže da je do presude došlo zbog kaznenog djela državnog odvjetnika, suca, suca porotnika, istražitelja ili druge osobe koja je obavljala istražne radnje. Dakle, u konkretnom slučaju navedena zakonska odredba iz (toč. 1. ZKP/08.) za pretpostavku podnošenja zahtjeva iz spomenute zakonske osnove traži kao dokaz pravomoćnu presudu kojom se dokazuje da su navedene osobe, konkretno svjedok, vještak ili tumač proglašeni krivima za kaznena djela (primjerice, davanje lažnog iskaza), dok odredba iz (toč. 2. ZKP/08.) kao dokaz traži pravomoćnu presudu protiv državnog odvjetnika, suca i drugih navedenih osoba, zbog kaznenog djela izvršenog u njihovoj službi (primjerice, zlouporaba položaja i ovlasti sl.).

Imajući na umu navedene zakonske odredbe, te sadržaj osuđenikovog zahtjeva za obnovu kaznenog postupka, ocjena je ovog suda da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da, s obzirom na činjenicu da osuđenik u svom zahtjevu za obnovu kaznenog postupka nije dostavio pravomoćnu presudu kojom bi dokazao da se presuda kojom je proglašen krivim u ovom postupku čiju sada obnovu traži bila utemeljena na lažnoj ispravi ili na lažnom iskazu, odnosno da je do presude došlo zbog kaznenog djela suca ili druge zakonom navedene službene osobe, već u biti ponavlja tezu da je u suđenju sudjelovao sudac koji je morao biti izuzet, to je prvostupanjski sud njegov zahtjev ispravno odbacio.

Stoga je, a budući da osuđenikovim žalbenim navodima kojim se ponavljaju navodi iz zahtjeva za obnovu nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. studenoga 2017.