Broj: Kž 580/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, Žarka Dundovića, Lidije Grubić Radaković i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. G., zbog kaznenog djela iz čl. 111. toč. 4. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br.  125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 18. rujna 2017. godine, br. K-6/17, u sjednici održanoj 6. prosinca 2017. godine,

r i j e š i o   j e

I.              Povodom žalbe opt. D. G., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II.              Uslijed odluke pod I. žalba opt. D. G. je bespredmetna.

Obrazloženje

Županijski sud u Osijeku, presudom od 18. rujna 2017. godine, br. K-6/17 proglasio je krivim opt. D. G. zbog kaznenog djela protiv spolne slobode, teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 2. KZ/11 za koje mu je na temelju istog zakonskog propisa utvrdio kaznu zatvora u trajanju od trinaest (13) godina i kaznenog djela protiv života i tijela, teškog ubojstva iz čl. 111. toč. 4. KZ/11, za koje mu je na temelju istog zakonskog propisa utvrdio kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od dvadesetpet (25) godina te ga je uz primjenu čl. 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 37 godina, u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. svibnja 2016. godine, pa nadalje.

Na temelju čl. 77. st. 1. i čl. 4. st. 1. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine"  br. 145/10 – dalje u tekstu: ZPOIK) utvrđeno je da novčani iznos od 8.642,00 kn predstavlja imovinsku korist koju je opt. D. G. ostvario kaznenim djelom iz čl. 154. st. 2. u vezi st. 1. toč. 2. i u vezi čl. 153. st. 1. i čl. 152. st. 1. te čl. 111. toč. 4. KZ/11. Utvrđeno je da novčani iznos od 8.642,00 kn postaje imovina Republike Hrvatske, pa se nalaže optuženiku da Republici Hrvatskoj isplati iznos od 8.642,00 kn uplatom u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana, računajući od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

Na temelju čl. 79. KZ/11 od optuženika se oduzimaju predmeti navedeni u izreci pobijane presude.

Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj  152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08) punomoćnik oštećenika je sa svojim imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

Na temelju čl. 148. st. 5. ZKP/08 o troškovima kaznenog postupka odlučit će se posebnim rješenjem.

Protiv te presude žali se optuženik po branitelju B. K., odvjetniku iz O. i osobno (dva podneska) iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik je podnio odgovor na žalbu optuženika u kojem predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba optuženika je, za sada, bespredmetna.

Optuženik se u obje podnesene žalbe žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 navodeći da su razlozi pobijane presude u značajnoj mjeri proturječni izreci, a djelom i potpuno nejasni. Međutim, kada obrazlaže navedenu postupovnu povredu, optuženik navodi da je ostalo potpuno nejasno na temelju kojih je činjenica prvostupanjski sud izveo zaključak o počinjenju djela iako se iz izloženih razloga ne može izvesti takav zaključak. Time optuženik u stvari osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što ovaj sud drugog stupnja nije razmatrao, s obzirom da je po službenoj dužnosti utvrdio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka zbog koje je pobijanu presudu ukinuo, uslijed čega je žalba optuženika postala bespredmetna.

U odnosu na istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 optuženiku se ukazuje da je za pretragu stana sudac istrage izdao nalog, dok je na osobnom automobilu proveden očevid i to nakon što je vozilo preuzeo vlasnik rent-a-car-a i tada našao bankovnu karticu, za što sve nije bio potreban nalog suca istrage.

Stoga nije prihvaćena žalba optuženika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, ali ispitivanjem pobijane presude na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, utvrdio je da je ostvarena postupovna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, ali iz drugih razloga od onih koji se navode u žalbi optuženika.

Obrazlažući ostvarenje inkriminiranih kaznenih djela, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da je opt. D. G. na neutvrđeni način ušao u stan Z. J., da je ovu fizički napao, da je nad ovom izvršio spolni odnos, da joj je zadao ozljede tupotvrdim sredstvom, udarcima zatvorenom šakom, te udaranjem glave oštećenice u podlogu, da se radilo o većem broju udaraca, da se radilo o udarcima u glavu gdje se nalaze vitalni ljudski organi, da se radilo o ozljedama koje čine jednu cjelinu i kvalificiraju se kao teška tjelesna ozljeda koja je bila takvog intenziteta i značajki da je prouzročila smrt.

U daljnjem dijelu obrazloženja prvostupanjski sud navodi da je opt. D. G. bio svjestan da spolni odnošaj nad Z. J. vrši uporabom sile, da uslijed zadanih joj ozljeda može nastupiti i najteža posljedica, smrt iste.

Nadalje, u jednom dijelu obrazloženja prvostupanjski sud navodi da je opt. D. G. inkriminirane zgode, u nakani da usmrti Z. J. i dođe do njenog novca i drugih vrijednih stvari, ovoj zadao ozljede, a onda svladavši njezin otpor nad ovom izvršio i spolni odnošaj, a među tim ozljedama i onu koja je bila teška i po život opasna, koja je prouzrokovala njezinu smrt.

Ovakvo obrazloženje je nejasno, proturječno samo sebi kao i izreci pobijane presude, jer kada prvostupanjski sud navodi da je optuženik silu upotrijebio da bi savladao otpor žrtve radi silovanja i da je istovremeno primjenom te sile prouzročio njezinu smrt, ne ukazuje na stjecaj teškog kaznenog djela protiv spolne slobode i kaznenog djela teškog ubojstva za koja je optuženik proglašen krivim u izreci pobijane presude.

Naime, optuženik je pobijanom presudom proglašen krivim za dva kaznena djela počinjena u realnom stjecaju, a ne idealnom, kako se to obrazlaže u pobijanoj presudi i to na način da je uporabom sile izvršio spolni odnošaj sa Z. J., starom 75 godina i stoga, zbog dobi, posebno ranjivom, da bi zatim, nakon počinjenja tog kaznenog djela u cilju da ju usmrti i da se domogne njenog novca i drugih vrijednih stvari nastavio ju udarati i gušiti, stezati vrat šakama i prstima, što je uzrokovalo nasilno gušenje uslijed čega je i umrla, da bi joj zatim uzeo dva zlatna prstena koja je prodao, mobitel i bankovne kartice kojima je podigao gotovinu na bankomatu.

Dakle, uzrok smrti je gušenje, kako to proizlazi iz činjeničnog opisa izreke pobijane presude te nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka dr. sc. B. D., što prvostupanjski sud propušta obrazložiti, pa su izostali i razlozi o odlučnoj činjenici.

Upravo činjenica da je uzrok smrti gušenje, govori u prilog zaključka da se radi o više radnji kojima su ostvarena bića dva kaznena djela i to najprije silovanje, a zatim ubojstvo iz koristoljublja.

Naime, sila koju je optuženik upotrijebio za savladavanje otpora žrtve radi obavljanja spolnog odnošaja nije istovremeno i sila koja je prouzročila smrt žrtve, jer je optuženik nakon silovanja primijenio daljnju silu, udarajući žrtvu da bi ju zatim stezanjem vrata šakama i prstima ugušio, a sve s ciljem da se domogne njenog novca i drugih vrijednih stvari.

S obzirom na sve navedeno, ostvarena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će provesti sve već provedene dokaze, po potrebi i nove, nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu odluku koju će i valjano obrazložiti imajući u vidu sve navedeno u ovoj odluci.

Prilikom donošenja nove odluke, ukoliko optuženika proglasi krivim, vodit će računa i da oznaka djela za koje se optuženik proglašava krivim bude potpuna, što je kod teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz čl. 154. KZ/11 izostalo, jer čl. 154. st. 2. KZ/11 nije povezan s čl. 154. st. 1. i odgovarajućom točkom, te čl. 153. st. 1. KZ/11.

Prvostupanjskom sudu se ukazuje i da je imovinska korist oduzeta na temelju Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine"  br. 145/10) koji je prije donošenja pobijane presude prestao važiti, a na temelju Zakona o prestanku važenja Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine"  br.  70/17) o čemu će prvostupanjski sud također voditi računa prilikom donošenja nove odluke.

Prvostupanjskom sudu se ukazuje i da je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom teškog ubojstva iz čl. 111. toč. 4. KZ/11, kako to proizlazi iz činjeničnog opisa pa je izreka pobijane presude u tom dijelu proturječna sama sebi, kada prvostupanjski sud imovinsku korist uzima navodeći da je ista ostvarena i kaznenim djelom iz čl. 154. st. 2. u vezi st. 1. toč. 2. i u vezi čl. 153. st. 1. i čl. 152. st. 1. KZ/11 i kaznenim djelom iz čl. 111. toč. 4. KZ/11.

Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 6. prosinca 2017.