Broj: Kžm 37/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Ane Garačić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. G. K. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 110. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi opt. L. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 10. listopada 2017. broj Kmp-3/17, u sjednici održanoj 7. prosinca 2017.,

r i j e š i o   j e

              Žalba branitelja opt. L. Š., odvjetnika I. Č., odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 388. st. 2. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08) isključena je javnost za cijeli tijek rasprave u kaznenom postupku koji se protiv opt. K. G. K. i dr. vodi zbog kaznenog djela iz čl. 110. i dr. KZ/11. Sukladno tome, nazočni su upozoreni na dužnost da čuvaju kao tajnu sve ono što se na raspravi sazna jer je odavanje tajne kazneno djelo, uz napomenu da se isključenje javnosti ne odnosi na stranke, oštećenike, njihove zastupnike i branitelje.

              Protiv tog rješenja žali se branitelj opt. L. Š., odvjetnik I. Č. iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

              Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske.

              Žalba nije osnovana.

              Rješenje o isključenju javnosti doneseno je po prijedlogu punomoćnika oštećenih zbog zaštite osobnog i obiteljskog života žrtava oštećenika D. V. i Z. V., roditelja smrtno stradalog G. V., te njegove sestre I. V.

              Suprotno tvrdnji žalbe, pobijano rješenje sadrži jasne i razumljive razloge temeljem kojih se pravilnost pobijanog rješenja može s uspjehom ispitati, slijedom čega nije ostvarena u žalbi istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

Žalbom se, u stvari, osporavaju činjenice temeljem kojih je prvostupanjski sud donio zaključak o potrebi isključenja javnosti. Tvrdi se da sestra pok. G. V., kao žrtva kaznenog djela, nije maloljetna te se prigovara da spisu predmeta ne prileže novinski natpisi kojima bi se ličnost ubijenog mladića prikazivala u lošem svjetlu zbog čega zaključak prvostupanjskog suda o negativnom prezentiranju slučaja u medijima nije prihvatljiv.

Nasuprot tome, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, prihvaća argumentaciju prvostupanjskog suda da okolnosti konkretnog slučaja ukazuju na nužnost isključenja javnosti s čitavog tijeka rasprave, jer je to u interesu zaštite osobnog i obiteljskog života žrtava oštećenika.

Naime, prema čl. 202. st. 2. toč. 11. ZID ZKP/08 ("Narodne novine" broj 70/17.), pod žrtvom kaznenog djela smatraju se, između ostalih, prednici te brat ili sestra one osobe čija je smrt izravno prouzročena kaznenim djelom, a to su ovdje roditelji i sestra pok. G. V.

Sukladno odredbama Direktive 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela, u kojem kontekstu treba tumačiti i smisao procesnih odredbi hrvatskog zakona (ZKP/08), žrtva ima pravo na zaštitu svoje privatnosti i dostojanstva te pravo na zaštitu od sekundarne viktimizacije uslijed vođenja kaznenog postupka.

U konkretnom slučaju, punomoćnik oštećenika u svom prijedlogu za isključenje javnosti s rasprave tvrdi da javno vođenje postupka i način prezentiranja slučaja u medijima izuzetno traumatizira roditelje pok. G. V., a posebno njegovu sestru I. V., koja je zbog toga bila prisiljena zatražiti psihijatrijsku pomoć. Da li je ona u međuvremenu postala punoljetna, kako tvrdi žalitelj, nije odlučno, jer se nesporno radi o osobi mlade dobi koja je zbog toga potencijalno ranjivija.

Slijedom navedenih okolnosti, a imajući u vidu i da se optuženici, kao niti njihovi branitelji, na raspravi od 10. listopada 2017. nisu protivili prijedlogu oštećenika za isključenje javnosti, već su izjavili da " odluku prepuštaju sudu", to Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da potreba zaštite osobnog i obiteljskog života žrtava kaznenog djela ubojstva, u konkretnom slučaju, preteže nad interesom obrane za javnim vođenjem rasprave čime su ostvareni zakonski uvjeti iz čl. 388. st. 2. toč. 4. ZKP/08.

Kako time navodi podnesene žalbe nisu osnovani, a ispitivanjem pobijanog rješenja ovaj sud nije našao povrede na koje, temeljem čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja, sukladno čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08.

Zagreb, 7. prosinca 2017.