Broj: Kž-eu 15/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog A. Š., zbog kaznenog djela iz članka 28. st. 2. i drugih Zakona o opojnim sredstvima Republike Austrije, odlučujući o žalbi osuđenog A. Š., izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 16. listopada 2017. br. Kv-eu-25/17, u sjednici održanoj 12. prosinca 2017., u nazočnosti osuđenog A. Š. i njegovog branitelja A. B., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se žalba osuđenog A. Š. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Županijski sud u Zagrebu je presudom od 16. listopada 2017. br. Kv-eu-25/17, pod toč. I utvrdio da je osuđeni A. Š. (osobni podaci kao u presudi), osuđen presudom Zemaljskog suda u Salzburgu, Republika Austrija, od 09. studenog 2004. br. 36 Hv 17/04a, pravomoćne 06. travnja 2004. (ispravno bi bilo 06. travnja 2006.) na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, zbog kaznenog djela trgovine opojnim sredstvima iz čl. 28. st. 2. i dr. Zakona o opojnim sredstvima Republike Austrije.

Pod toč. II utvrđeno je da kazneno djelo iz toč. I sadrži bitna obilježja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje u tekstu: KZ/11), za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do dvanaest godina.

Pod toč. III na temelju odredbe čl. 89. u vezi čl. 91. st. 1. toč. 1. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ br: 91/10., 81/13., 124/13. i 26/15., dalje u tekstu: ZPSKS-EU), priznata je presuda Zemaljskog suda u Salzburgu, Republika Austrija, br. 36. Hv 17/04a od 09. studenog 2004., te je određeno izvršenje izrečene kazne zatvora u trajanju od tri godine (1095 dana).

Pod toč. IV na temelju čl. 98. st. 1. ZPSKS-EU, osuđeniku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 12. siječnja 2002. do 24. svibnja 2002.

Protiv te presude žalbu je putem branitelja A. B., odvjetnika iz Z. podnio osuđeni A. Š. iz svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i predmetni postupak protiv osuđenika obustavi ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Spis je u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12. i 56/13., dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, nakon čega je vraćen sudu na daljnji postupak.

Sjednica je održana u nazočnosti osuđenog A. Š. i njegovog branitelja A. B., odvjetnika iz Z., a u odsutnosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, koji nije pristupio iako je uredno obaviješten o sjednici.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1.toč. 11. ZKP/08, jer pobijana presuda je jasna i razumljiva, te je prvostupanjski sud u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i ispravno primijenio odredbe ZPSKS-EU, koje se odnose na postupak priznanja i preuzimanja radi izvršenja izrečene kazne zatvora, te je za svoje zaključke dao jasne, utemeljene i uvjerljive razloge. Pri tome, iz podataka u spisu jasno proizlazi da je presuda Zemaljskog suda u Salzburgu, od 09. studenog 2004. postala pravomoćna 06. travnja 2006., a ne 06. travnja 2004., kako to očito pogrešno označava prvostupanjski sud (očigledna greška u pisanju), jer je razumljivo da presuda nije mogla postati pravomoćna prije nego što je donesena (list 137 spisa).

Isto tako, ne stoji prigovor zastare izvršenja kazne jer se radi o kaznenom djelu iz kataloga u čl. 10. ZPSKS EU (list 101 spisa Kv-eun-34/17) za koje se odluke izvršavaju bez provjeravanja dvostruke kažnjivosti.

O svim ostalim žalbenim prigovorima, činjenične naravi, koji se odnose na alibi, zamjenu identiteta, činjenicu da je navodno i u vrijeme počinjenja kaznenog djela koristio štake, povredu prava na pravično suđenje tijekom kaznenog postupka u Republici Austriji, ne može se odlučivati u ovom postupku koji se odnosi na preuzimanje i izvršenje pravomoćne presude Zemaljskog suda u Salzburgu, u odnosu na koji je prvostupanjski sud u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i ispravno primijenio odredbe ZPSKS-EU, koje se odnose na postupak priznanja i preuzimanja radi izvršenja izrečene kazne zatvora, te je za svoje zaključke dao jasne, utemeljene i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih upućuje žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu nije našao da bi postojale povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, iz čl. 476. ZKP/08.

Slijedom izloženog, na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 12. prosinca 2017.