Broj: Kž 572/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i doc. dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog A. D., zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i osuđenog A. D. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 6. listopada 2017. godine, broj Kv I-33/17-8, u sjednici održanoj 12. prosinca 2017. godine,

p r e s u d i o   j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i osuđenog A. D. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

U postupku tzv. neprave obnove kaznenog postupka zbog odluke o kazni u smislu čl. 498. st. 1. toč. 4. Zakon o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), prihvaćen je zahtjev osuđenog i preinačena u odluci o kazni pravomoćna presuda koju čine presuda Županijskog suda u Vukovaru od 20. prosinca 2016. godine broj Kv-I-32/16, potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 23. veljače 2017. godine, broj I Kž-39/17 kojom je A. D. zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. KZ/11. proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseca na način da je sada A. D. za kazneno djelo iz čl. 246. st. 2. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, u koju kaznu mu je na temelju čl. 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 31. kolovoza 2000. godine do 13. rujna 2000. godine te na izdržavanju kazne od 12. lipnja 2017. godine pa nadalje.

Protiv ove presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalbu je podnio i osuđeni A. D. po braniteljici J. M., odvjetnici iz V. Žali se zbog odluke o kazni.

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je osuđeni A. D. po braniteljici J. M., odvjetnici iz V. Predlaže da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana, a prihvati njegova žalba te traži da ju se obavijesti o održavanju drugostupanjske sjednice vijeća.

Sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08., spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

O sjednici drugostupanjskog vijeća stranke nisu obaviještene usprkos traženju osuđenika. Naime, obveza izvještavanja stranaka o sjednici vijeća drugostupanjskog suda propisana odredbom čl. 475. ZKP/08., odnosi se samo na odlučivanje o žalbama podnesenim protiv nepravomoćnih prvostupanjskih presuda donesenih u kontradiktornom postupku. To proizlazi kako iz činjenice da je ta odredba smještena u Glavu XXIII tog Zakona, pod naslovom „Redoviti pravni lijekovi“, tako i iz zakonskog izričaja o obvezi izvještavanja „optuženika“ (što podrazumijeva da se radi o nepravomoćnoj presudi, kada krivnja okrivljenika nije još pravomoćno utvrđena). Dakle, u konkretnom slučaju, s obzirom da je riječ o odlučivanju o žalbi podnesenoj protiv odluke izvanraspravnog vijeća donesene povodom izvanrednog pravnog lijeka (presude donesene u tzv. nepravoj obnovi postupka), nema ni obveze izvještavanja stranaka o održavanju sjednice drugostupanjskog suda.

Žalbe nisu osnovane.

Nije u pravu državni odvjetnik da bi činjenično stanje bilo pogrešno utvrđeno i to u dijelu kada je sud prihvatio kao novu okolnost promijenjeno zdravstveno stanje osuđenog D., a koja promjena je rezultat povrede tijekom izdržavanja kazne zatvora. Naime, okolnost pada i loma rebara ne može se pripisati redovnim posljedicama tijekom izdržavanja kazne zatvora već svakako predstavljaju nepredvidivi incident koji nesporno rezultira dodatnim pogoršanjem zdravlja kojeg nije bilo kada je sud donosio odluku o kazni. Također, pogrešan je zaključak državnog odvjetnika da bi sud bio vezan činjenicom postojanja ili ne postojanja uvjeta za prekid izdržavanja kazne zbog zadobivene povrede. Za sud pri ovom pravnom lijeku jedino je relevantno utvrđenje radi li se o novoj okolnosti koje nije bilo kada su sudovi donosili odluku o kazni, a sud ocjeni da bi njeno postojanje u to vrijeme očito dovelo do blaže osude.

U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je ispravno ocijenio da trauma koju je osuđeni D. zadobio tijekom izdržavanja kazne zatvora je takva nova okolnost koja bi očito dovela i do blaže osude.

Međutim, nije u pravu osuđeni D. kada žalbom sugerira da mu je kaznu trebalo smanjiti više u odnosu na učinjeno odnosno zamijeniti ju uvjetnom osudom.

Prvostupanjski sud je ispravno vrednovao sve kako utvrđene okolnosti tijekom provedenog kaznenog postupka koje su sudovi imali u vidu prilikom donošenja odluke o kazni tako i novu okolnost koja je opravdala smanjenje kazne zatvora osuđenom za dva mjeseca te je i po mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, izveo ispravan zaključak da se kazna osuđenom D. može smanjiti obzirom na novoutvrđenu okolnost, ali samo za dva mjeseca kako je to učinjeno pobijanom prvostupanjskom presudom. Ova kazna i po mišljenju ovog suda sada se ukazuje opravdanom svim okolnostima relevantnim u procesu individualizacije kazne te se njome postižu sve svrhe kažnjavanja predviđene zakonom.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženik i državni odvjetnik pobijaju prvostupanjsku presudu, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08. presuditi kao u izreci ove presude.

Zagreb, 12. prosinca 2017. godine