Broj: Kž 622/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. P., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 6. studenoga 2017. broj Ik I-552/17-13, u sjednici održanoj 21. prosinca 2017.

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba zatvorenika D. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, su na temelju čl. 159. st. 3. i čl. 159.a toč. 2. i 7. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13 i 150/13 - dalje u tekstu: ZIKZ), odbijeni kao neosnovani prijedlog zatvorenika, te prijedlog Kaznionice u Lepoglavi podnesen po službenoj dužnosti za uvjetni otpust zatvorenika D. P. koji se nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od četiri godine, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 2. svibnja 2016. broj KO-516/16-10 zbog više kaznenih djela razbojništva iz čl. 230. st. 1. KZ/11. Zatvorenik je kaznu počeo izdržavati 7. listopada 2014., a kazna mu ističe 7. listopada 2018.

Protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog, žalbu je podnio zatvorenik po punomoćnici V. R., odvjetnici iz Z., ne navodeći žalbenu osnovu, međutim iz sadržaja žalbe proizlazi da činjenično osporava zaključak prvostupanjskog suda da je njegov prijedlog za uvjetni otpust neosnovan, pa predlaže da se pobijano rješenje preinači i da mu se odobri uvjetni otpust, a podredno ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na temelju čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada ističe da su ispunjene pretpostavke za uvjetni otpust, te da mu nije jasno na temelju čega prvostupanjski sud izvodi zaključak da kod njega još nije ostvarena svrha kažnjavanja, budući da kaznu zatvora izdržava uredno, da je radno aktivan i nalazi se na poluotvorenom odjelu kaznionice, nije stegovno kažnjavan, ocijenjen je ocjenom uspješan, koristi izvankaznioničke pogodnosti, te da je pretrpio upalu srčane ovojnice radi čega mora provoditi redovite kardiološke kontrole, a što mu je izuzetno otežano unutar penalnog sustava. Stoga suprotno stavu prvostupanjskog suda, budući ima osiguran postpenalni prihvat i posao, smatra da je svrha izvršavanja kazne zatvora u njegovom slučaju postignuta, te mu treba odobriti uvjetni otpust.

Iz izvješća Kaznionice u Lepoglavi proizlazi da zatvorenik do sada u sedam navrata osuđivan zbog kaznenih djela na štetu imovine, te da je već izdržavao kaznu zatvora od sedam godina i devet mjeseci Kaznionici u Lepoglavi, odakle je uvjetno otpušten 18. siječnja 2013. godine. Nadalje da zatvorenik sada kaznu izvršava uredno, ocijenjen sa ocjenom uspješan, nije stegovno tretiran, nalazi se na poluotvorenom odjelu, radno je uključen u tretman ovisnika o opojnim drogama, međutim, vjerojatnost ovisničkog recidiva zbog ranije osuđivanosti i kriminaliziranosti ne može se isključiti. Prema tome, obzirom na iznijete okolnosti, kao i još relativno visok ostatak kazne, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da u ovoj fazi izdržavanja kazne još nisu ostvareni preduvjeti koji bi upućivali na osnovanost odobravanja uvjetnog otpusta. Sve ovo tim više, a što je razvidno podataka u spisu, jer je zatvoreniku već 18. siječnja 2013. odobren uvjetni otpust, nakon čega je nova kaznena djela, za koje sada izdržava kaznu počinio već tijekom 2014.

Imajući u vidu izraženo mišljenje Kaznionice u Lepoglavi i razloge prvostupanjskog suda iznesene u pobijanoj odluci, te žalbene prigovore zatvorenika, ovaj sud drugog stupnja nalazi da je u konkretnom slučaju za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik D. P. nastavi s izdržavanjem kazne, radi uspješne primjene programa izvršavanja kazne zatvora.

Slijedom navedenog, suprotno tvrdnjama iz žalbe, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud je ispravno postupio kada je odbio prijedlog zatvorenika D. P. za uvjetni otpust, kao i prijedlog Kaznionice podnesen po službenoj dužnosti, jer za određivanje uvjetnog otpusta u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke.

Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 21. prosinca 2017.