Broj: Rev 465/12

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice A. M. iz S., zastupane po punomoćniku N. H., odvjetniku u Z., protiv tuženika G. H. d.d. iz Z., zastupane po punomoćniku M. G., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. broj Gžn-1802/10-4 od 6. prosinca 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj Pn-5588/07 od 18. ožujka 2010., u sjednici održanoj 22. prosinca 2015.,

p r e s u d i o   j e

Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl. broj Gžn-1802/10-4 od 6. prosinca 2011., odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku G. H. d.d. isplatiti tužiteljici mldb. A. M. iznos od 254.759,61 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. svibnja 2007. godine do 31. prosinca 2007. godine prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, te joj naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 64.908,88 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2010. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za isplatom iznosa od 37.012,31 kn s pripadajućom zateznom kamatom i zahtjev za naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa.

III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 5.527,99 kn, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev za naknadu troškova tuženika preko dosuđenog iznosa."

Drugostupanjskom presudom odbijene su kao neosnovane žalbe stranaka, te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kome je odbijena žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 254.759,61 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2007. pa do isplate, te joj naknaditi parnični trošak od 64.908,88 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. ožujka 2010. pa do isplate, i u dijelu u kom je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška preko 5.527,99 kn, reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP), a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) podnio tuženik iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju tuženika.

Revizija tuženika nije osnovana.

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP, revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu odluku samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Iako tuženik u uvodnom dijelu revizije ukazuje da reviziju podnosi iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, on taj revizijski razlog nije određeno naveo, a niti obrazložio. Tako iz revizije tuženika nije vidljivo koja bi to konkretna bitna povreda odredaba parničnog postupka bila počinjena, a nije vidljivo niti pred kojim bi to sudom takva povreda bila počinjena. Stoga, taj revizijski razlog nije uzet u obzir (čl. 386. ZPP).

Predmet spora je u revizijskom stupnju postupka tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu 254.759,61 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. svibnja 2007. i to s osnova naknade štete radi troškova adaptacije stana u obiteljskoj kući i ugradnje vanjskog lifta s nadstrešnicom, a sve učinjeno radi omogućavanja tužiteljici korištenje ortopedskog pomagala (invalidskih kolica).

U konkretnom slučaju sporna je primjena odredbe čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO).

Glede primjene materijalnog prava iz navedene zakonske odredbe za ukazati je da su u obrazloženju drugostupanjske presude izneseni potpuni i jasni razlozi koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa se umjesto posebnog obrazloženja u kojem bi te razloge trebalo samo ponoviti, na njih poziva na temelju odredbe čl. 396. a. st. 1. ZPP kojom je određeno da se u slučaju kada odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud može umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz drugostupanjske presude ako ih prihvaća.

Sukladno odredbi čl. 396. a. st. 2. ZPP na internetskim stranicama objaviti će se drugostupanjska odluka na koju se poziva ovaj sud.

Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

Zagreb, 22. prosinca 2015.