Broj: Rev 534/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R.-B d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnica S. H., odvjetnica u Z., protiv prvotuženice M. J. iz R., i drugotuženika  I. M. iz K.,  koje oboje zastupa punomoćnica V. R. V., odvjetnica  R., radi raskida ugovora i povrata kapare,  odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj Gž-2042/10-2 od 10. lipnja 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u  Rijeci poslovni broj P-4313/05-43 od 3. travnja 2009., u sjednici održanoj 6. srpnja 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Koprivnici poslovni broj Gž-2042/10-2 od 10. lipnja 2010. se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Koprivnici (sada Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici) je presudom poslovni broj Gž-2042/10-2 od 10. lipnja 2010. odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i  potvrdio presuda Općinskog suda u  Rijeci poslovni broj P-4313/05-43 od 3. travnja 2009. kojom je suđeno:

 

"Raskida se predugovor sklopljen dana 27. travnja 2005. između prof. dr. sc. M. J. i I. M. kao prodavatelj s jedne strane i R. " d.o.o. iz Z. kao kupca s druge strane, na štetu prodavatelja.

 

Dužna je I-tužena prof dr. sc. M. J. tužitelju isplatiti iznos od 66.666,68 EUR a II-tuženik I. M. iznos od 33.333,34 EUR u protuvrijednosti u kunama po tečaju HNB na dan isplate sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu za EUR po tečaju H. d.d. Z. od dana utuženja pa do isplate kao i naknaditi parnični trošak tužitelju u omjerima iz tužbenog zahtjeva, sve u roku od 15 dana".

 

Tužitelju je naloženo naknaditi tuženicima parnične troškove u iznosu od 72.686,60 kuna.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku  zbog svih revizijskih razloga iz čl. 385. Zakona o parničnom postupku s prijedlogom da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te preinači presudu Županijskog sud u Koprivnici poslovni broj Gž-2042/10-2 od 10. lipnja 2010. i Općinskog suda u  Rijeci poslovni broj P-4313/05-43 od 3. travnja 2009. te prihvati tužbeni zahtjev, a podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženicima da naloži naknaditi tužitelju parnične troškove.

 

Tuženici nisu odgovorili na reviziju.

 

Revizija je neosnovana.

 

Revizijski sud ispitao je pobijanu drugostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 392.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, - dalje: ZPP), a u svezi s odredbom čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 57/11), samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.  t. 8. ZPP-a.

 

U postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, jer su na strani tužitelja i tuženika sudjelovale osobe koje mogu biti stranke u postupku i koje su zastupane po ovlaštenim punomoćnicima.

 

Tužitelj se u reviziji općenito pozvao na revizijske razloge bitnih povreda odredaba postupka zbog kojih je po čl. 385. s. 1. i 2. ZPP dopušteno revizijom pobijati drugostupanjsku presudu iz čega slijedi da pobija presudu:

 

1) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. ZPP, osim ako se povreda odnosi na stvarnu i mjesnu nadležnost (članak 354. stavak 2. točka 3.), ako je prvostupanjski sud protivno odredbama ZPP donio presudu bez održavanja rasprave (članak 354. stavak 2. točka 5.) ili ako je odlučeno o zahtjevu o kojemu već teče parnica (članak 354. stavak 2. točka 9.),

 

2) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom.

 

Međutim u reviziji je u odnosu na bitne povrede odredaba postupka određeno naveden samo revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. ZPP, pa je ovaj sud, postupajući po čl. 392a st. 1. ZPP ispitao zakonitost presude samo u odnosu na tu bitnu povredu odredaba postupka.

 

Tužitelj tvrdi da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, zato što presuda nema uopće razloga, te da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama,  o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, te da je drugostupanjski sud propustio ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja za rješenje spora.

 

Međutim, suprotno tvrdnji tužitelja, obje nižestupanjske presude su jasne, a izreke su razumljive. Prvostupanjski sud  se određeno izjasnio o pravnoj kvalifikaciji spora te o tome koje su činjenice odlučne za rješenje spora, koje su od tih činjenica nesporne a koje su sporne te koje je sporne činjenice utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, te koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio. U obrazloženju su navedene odredbe materijalnog prava koje su primijenjene u rješenju spora.

 

Pogrešno je shvaćanje tužitelja da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 2, točka 11. ZPP time što je u obrazloženju naveo „Radi utvrđivanja činjeničnog stanja proveden je dokaz uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu….“  Naime u nastavku obrazloženja sud je iznio ocjenu svakog pojedinog dokaza koji se odnosi na odlučne činjenice, dakle nije „zbirno“ ocjenjivao dokaze.

 

Odlučujući o žalbi drugostupanjski sud je iznio sveobuhvatne i neproturječne razloge kojima je odgovoreno na žalbene navode tužitelja i to samo glede odlučnih činjenica i materijalnog prava koje je primijenjeno na utvrđeno činjenično stanje, pa je presudu moguće ispitati.

 

Revizijom je zapravo u okviru ovoga revizijskog navoda osporen pravni pristup u rješenju spora, a samim time je osporeno shvaćanje nižestupanjskih sudova o tome koje su činjenice odlučne za rješenje spora. Tužitelj je iscrpno iznio svoju ocjenu pravne prirode  „predugovora“ tvrdeći da je između parničnih stranaka sklopljen predugovor , a ne glavni ugovor, da tuženici nisu ispunili obveze preuzete predugovorom (posebno glede obveze plaćanja komunalnih i drugih naknada koje terete nekretninu), uslijed čega tužitelj drži da je oslobođen obveze sklapanja glavnog ugovora i da ima pravo na vraćanje dvostruke kapare.

 

Međutim pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. st. 1. ZPP, a Vrhovni sud RH u donošenju odluke o reviziji polazi od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova. Nadalje, eventualna pogrešna primjena materijalnog prava kada i postoji, sama po sebi ne znači postojanje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, ako je unatoč pogrešnom pravnom pristupu pobijanu presudu moguće ispitati.

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava na koji su se pozvali tuženici i na koju ovaj sud, s obzirom na vrijeme donošenja drugostupanjske presude, pazi po službenoj dužnosti. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

 

Sporna je u revizijskom stupnju postupka pravna priroda predugovora sklopljenog između tužitelja i tuženika dana 27. travnja 2005., te njegovi pravni učinci. S tim u vezi je sporno je li predugovor prestao proizvoditi učinke zbog toga što su tuženici samo djelomično ispunili obveze koje terete nekretninu u ugovorenom roku, te od kakvog je učinka okolnost da su tuženici izvršili uređenje međe tek nakon sklapanja predugovora.

 

S tim u vezi je sporan pravilna primjena odredaba čl. 45. st. 1. 2. 3. i 4. u vezi s čl. 454. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“  broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje u tekstu: ZOO) koji se u ovom slučaju, a s obzirom na vrijeme nastanka obveznog odnosa, primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05).

 

U odnosu na pojam i pravne učinke predugovora mjerodavna je odredba čl. 45.ZOO kojom je propisano:  (1) Predugovor je takav ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor. (2) Propisi o formi glavnog ugovora važe i za predugovor ako je propisana forma uvjet pravovaljanosti ugovora. (3) Predugovor obvezuje ako sadrži bitne sastojke glavnog ugovora. (4) Na zahtjev zainteresirane strane sud će naložiti drugoj strani koja odbija pristupiti sklapanju glavnog ugovora da to uradi u roku koji će joj odrediti.

 

U ovom slučaju su sudovi zaključili da je između stranaka dana 27. travnja 2005. sklopljen glavni ugovor o prodaji nekretnine, bez obzira što su ga stranke naslovile kao „predugovor“, te imajući na umu da je ugovor sklopljen u obliku propisanom za ugovore o prodaji nekretnina, tužbeni zahtjev za raskid predugovora i povrat dvostruke kapare je odbijen.

 

Imajući na umu utvrđenja prvostupanjskog suda o sadržaju predugovora i o obvezama stranaka i pravnim učincima tog ugovora, ovaj sud u cijelosti prihvaća pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova da su strane sklopile glavni ugovor o prodaji nekretnine koji je sklopljen u propisanom obliku i sadrži sve bitne sastojke ugovora o prodaji iz čl. 454. ZOO.

 

Odbijanjem tužbenog zahtjeva je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude vrlo sadržajno i iscrpno iznio utvrđenja o odlučnim činjenicama te je naveo odredbe materijalnog prava koje su primijenjene u rješenju spora i obrazložio pravno shvaćanje u primjeni tih odredaba, a koje pravno shvaćanje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

 

S obzirom da je ovaj revizijski sud prihvatio razloge iznesene u obrazloženju prvostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

 

Zagreb, 6. srpnja 2016.