Broj: Rev 471/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja D. d.o.o. iz D., zastupanog po punomoćniku D. Š., odvjetniku u O., protiv tužene D. P. iz O., zastupane po punomoćnici B. P. odvjetnici u O., radi utvrđenja ništavosti ugovora, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. broj Gž-2154/2015-2 od 1. listopada 2015. koja je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku posl. broj P-229/2007-15 od 22. travnja 2009., u sjednici održanoj 1. ožujka 2016.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. broj Gž-2154/2015-2 od 1. listopada 2015., odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je ništav Ugovor o građenju i izvođenju obrtničkih radova sklopljen 22. srpnja 2004. između J. G. i J. Lj. iz D. kao ranijih vlasnika građevinskog obrta D., kao izvođača i tužene D. P. kao naručitelja. Nadalje, tom presudom odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška dok je tužitelj obvezan tuženoj nadoknaditi parnični trošak od 7.625,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja. Nadalje, tom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu odluke o naknadi parničnog troška na način da je tužitelj obvezan tuženoj naknaditi parnični trošak od 4.575,00 kn, te daljnji trošak od 9.225,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP), a koja se odredba u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. u vezi s odredbom čl. 29. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tužena nije podnijela odgovor na reviziju tužitelja.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno revizijskim navodima tužitelja u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana drugostupanjska presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka pobijane drugostupanjske presude je razumljiva i nije u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju te presude.

 

Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da je Ugovor o građenju i izvođenju obrtničkih radova sklopljen 2004. između J. G. i J. Lj. kao ranijih vlasnika građevinskog obrta D., kao izvođača i tužene, kao naručitelja, ništav.

 

Nižestupanjski sudovi utvrdili su sljedeće činjenice:

 

- da je tužena, kao naručitelj sa prednikom tužitelja D., građevinski obrt, kao izvođačem, 22. srpnja 2004. sklopila pisani Ugovor o građenju i izvođenju obrtničkih radova na objektu u A., ...,

 

- da se netom navedenim Ugovorom prednik tužitelja obvezao snositi sve troškove ugovorene gradnje (tužena nije u obvezi platiti niti cijenu radova niti cijenu materijala),

 

- da su stranke iz istog Ugovora istovremeno sklopile i usmeni dogovor da se tužena neće žaliti na dopunsku građevinsku dozvolu za objekt koji je gradio prednik tužitelja i to objekt u O., ..., te

 

- da je tužena postupila po tom usmenom dogovoru te je da je 23. srpnja 2004. u Uredu državne uprave u Osječko-baranjskoj županiji, Službi za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove dala očitovanje kojim se odriče od prava na žalbu u postupku izdavanja prije navedene dopunske građevne dozvole.

 

S obzirom na revizijske navode tužitelja kojima pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica, ovdje je za ukazati da je u tom dijelu revizije riječ o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP, revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, takvi revizijski navodi tužitelja nisu uzeti u razmatranje.

 

Na utvrđenog činjenično stanja nižestupanjski sudovi pravilno su primijenili materijalno pravo kada su odbili predmetni tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da sporni odnos među strankama valja promatrati u svjetlu ukupnih prava i obveza stranaka kako iz predmetnog Ugovora o građenju i izvođenju obrtničkih radova tako i iz istovremeno postignutog usmenog dogovora da se tužena neće žaliti da dopunsku građevinsku dozvolu.

 

Prema odredbi čl. 53. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), a koji Zakon se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08) pobude iz kojih je Ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. Prema st. 2. istog zakonskog članka, ali ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor iako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.

 

Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da predmetnu Ugovor o građenju i izvođenju obrtničkih radova tužena nije sklopila iz nedopuštenih pobuda. Okolnost da se prednik tužitelja obvezao izvesti ugovorene radove o svom trošku, kao i ugraditi materijal o svom trošku, a da se tužena zauzvrat odrekla prava na žalbu u postupku izdavanja dopunske građevinske dozvole, sama po sebi ne znači da je tužena imala namjeru zloupotrijebiti pravo na podnošenje žalbe (izjaviti očito neosnovanu žalbu za koju bi i ona sama bila svjesna da je očito neosnovana).

 

Kada je tome tako onda predmetni Ugovor o građenju i izvođenju obrtničkih radova nije niti protivan moralu, pa pravilno nižestupanjski sudovi zaključuju da taj Ugovor nije niti ništav u smislu odredbe čl. 103. ZOO-a.

 

Prema odredbi čl. 141. st. 1. ZOO-a ništav je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, govori za sebe ili nekog trećeg koja je u očitom nesrazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti. Prema st. 2. istog zakonskog članka na zelenaškim ugovorima na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ZOO-a o posljedicama ništavnosti i o djelomičnoj ništavnosti ugovora.

 

U konkretnom slučaju, očito su i prednik tužitelja i tužena, štiteći svoje interese ostvarili svaki za sebe određene koristi sklapanjem predmetnog Ugovora o građenju i izvođenju obrtničkih radova i od istovremenog sklapanja usmenog dogovora o odricanju tužene prava na žalbu. U protivnom stranke ne bi niti imale razloga stupiti u sporni pravni odnos.

 

Kada je tome tako, te kada tužitelj nije dokazao postojanje očitog nesrazmjera između onoga što je njegov prednik dao tuženoj i koristi koju je ostvario, onda pravilno nižestupanjski sudovi zaključuju da predmetni Ugovor o građenju i izvođenju obrtničkih radova nije ništav niti u smislu odredbe čl. 141. st. 1. i st. 2. ZOO-a.

 

Kako ne postoje razlozi radi kojih je izjavljena revizija tužitelja, istu je valjalo odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 1. ožujka 2016.