Broj: Rev 23/11

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz S., kojeg zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sinju, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžo-261/09 od 4. ožujka 2010., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sinju, poslovni broj IVP-803/07 od 27. siječnja 2009., u sjednici vijeća održanoj 9. ožujka 2016.,

p r e s u d i o   j e

Odbija se revizija tužitelja I. K., kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sinju, poslovni broj IVP-803/07 od 27. siječnja 2009., odbijen je zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime bespravnog korištenja tužiteljeve kuće u B. D., općina H., isplatiti tužitelju iznos koji je u hrvatskim kunama jednak iznosu od 22.000,00 EUR-a, te mu uz to obračunati i isplatiti zakonsku zateznu kamatu na taj iznos od 01. rujna 1995. godine, do konačne isplate.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade štete za nestali, uništeni ili oštećeni namještaj i opremu kuće u B. D., općina H., isplatiti tužitelju iznos koji je u hrvatskim kunama jednak iznosu od 25.000,00 EUR-a, te mu uz to obračunati i isplatiti zakonsku zateznu kamatu na taj iznos od 01. rujna, 1995. godine do konačne isplate.

3. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parbeni trošak ovog postupka.“

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gžo-261/09 od 4. ožujka 2010., odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv ove drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže ukidanje pobijane drugostupanjske presude i vraćanje predmeta tome sudu na ponovno odlučivanje o žalbi.

Tuženica nije odgovorila na reviziju tužitelja.

Revizije tužiteljica nisu osnovane.

Prema odredbi čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koje se na temelju odredbe čl. 52. st. 4. u svezi sa odredbom čl. 34. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 84/08) primjenjuje na ovaj spor, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a tužitelj u reviziji ne ukazuje na postojanje koje od bitnih povreda postupka.

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

Premet spora u ovoj parničnoj stvari je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete koju su mu prouzročili pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga bespravnim korištenjem kuće u D. B. u razdoblju od 1991. do 1995., te uništenjem opreme i namještaja u kući.

U ovoj pravnoj stvari nižestupanjskim odlukama odbijen je tužbeni zahtjev u cijelosti zbog toga što su sudovi zaključili su utužene tražbine zastarjele, odnosno da je u konkretnom slučaju protekao objektivni zastarni rok od pet godina. Ovaj zaključak temelje na nespornim činjeničnim utvrđenjima - da je tužitelj tužbu u ovom predmetu podnio 27. studenog 2007., te da je predmetna šteta (prema navodima samog tužitelja) nastala najkasnije do 8. kolovoza 1995.

Revizijom tužitelj dovodi u pitanje primjenu odredbe čl. 376. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO), koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" broj 35/05 i 41/08), u vezi s odredbom čl. 384. st. 2. ZOO i odredbom čl. 5. Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu uzrokovanu od pripadnika hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga tijekom Domovinskog rata („Narodne novine" broj 117/03), na kojima su nižestupanjski sudovi temeljili svoje odluke (usvojili prigovor zastare i odbili tužbeni zahtjev).

Drugostupanjski sud je svoju odluku obrazložio vrlo jasnim i logičnim razlozima, pri čemu je razlozima svoje odluke naveo zbog čega smatra prvostupanjsku presudu pravilnom i zakonitom i zbog čega žalbeni razlozi nisu osnovani.

U reviziji tužitelj (u osnovi) ponavlja navode iz žalbe protiv prvostupanjske presude. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova o početku, tijeku i isteku zastarnog roka za tražbine naknade štete koju su prouzročili pripadnici hrvatskih oružanih i redarstvenih snaga bespravnim korištenjem tužiteljeve kuće u D. B. u razdoblju od 1991. do 1995., te uništenjem opreme i namještaja u kući, nije navodima revizije dovedeno u pitanje, pa ovaj revizijski sud u svemu prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

Odredbom čl. 396. st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kada odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude ako ih prihvaća.

U tom je slučaju revizijski sud dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva (čl. 396. st. 2. ZPP).

S obzirom na to da ovaj revizijski sud u potpunosti prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude u pogledu primjene materijalnog prava, revident se - umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci (u kojem bi razloge drugostupanjske odluke) trebalo samo ponoviti - upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude (čl. 396. st. 1. ZPP) koja će se objaviti na internetskim stranicama (čl. 396. st. 1. ZPP).

Slijedom svega izloženog je valjalo odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

Zagreb, 9. ožujka 2016.