Broj: Revr 652/14

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Marine Paulić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz S., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u S., protiv tuženika P. d.o.o. S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžri-264/13 od 15. siječnja 2014. kojom je potvrđena međupresuda Općinskog suda u Splitu broj II P-1566/07 od 9. studenoga 2012., u sjednici održanoj 6. rujna 2016.,

p r e s u d i o   j e

I.              Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

              Međupresudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je tuženik odgovoran za štetu nastalu tužitelju ozljedom na radu 5. kolovoza 2004. (točka I. izreke). Određeno je da će se do pravomoćnosti međupresude zastati s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva (točka II. izreke) te da se odluka o troškovima ostavlja za kasniju presudu (točka III. izreke).

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena navedena prvostupanjska međupresuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

              Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava u kojoj predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu navoda revizije, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. 

U odgovoru na reviziju tužitelj predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu, a podredno odbiti kao neosnovanu. Traži trošak odgovora na reviziju.

Revizija je neosnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao radnika, da mu tuženik, kao poslodavac, naknadi materijalnu i nematerijalnu štetu zbog tjelesnih ozljeda koje je zadobio na radnom mjestu vozača autobusa.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužitelja kao radnika tuženika dana 5. kolovoza 2004. na radnom mjestu u autobusu, kada se zaustavio na autobusnoj stanici, napao i ozlijedio J. C., a da tužitelj svojim ponašanjem nije dao povoda tom napadu.

Ocijenivši da tuženik nije dokazao osnove za oslobođenje od objektivne odgovornosti propisane odredbom čl. 177. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO) prvostupanjski sud je međupresudom utvrdio odgovornost tuženika za štetu nastalu tužitelju u predmetnom štetnom događaju, a koju odluku je sud drugog stupnja potvrdio.

Prema ocjeni ovog suda pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su zaključili da je tuženik odgovoran za štetu koju je tužitelj pretrpio zbog ozljeda zadobivenih na radu.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP-a propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća.

Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP-a u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

Budući da ovaj sud prihvaća razloge iz drugostupanjske presude to se umjesto posebnog obrazloženja poziva na te razloge sukladno odredbi čl. 396.a st. 1. ZPP-a.

              Na temelju odredbe st. 2. navedenog članka pobijana presuda bit će objavljena na internetskim stranicama.

              Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 6. rujna 2016.