Broj: Rev 895/13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužiteljice R. P. iz S., koju zastupa punomoćnica D. K., odvjetnica u S., protiv tuženika P. d.o.o. S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžmed-77/12 od 14. studenoga 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-744/11 od 20. ožujka 2012., u sjednici održanoj 30. svibnja 2017.,
r i j e š i o j e
Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Pobijanom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice te je potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu 40.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.
Protiv navedene presude reviziju je podnijela tužiteljica, pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja bitnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s prijedlogom da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija nije osnovana.
Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti, a povodom korištenja njenog osobnog imena u impresumu monografije P. d.o.o. S. iz 2008., objavljene povodom obilježavanja 60 obljetnice postojanja tuženika.
Na temelju utvrđenja:
- da je monografija tuženika imala za cilj obilježiti 60 obljetnicu postojanja tuženika te prikazati što je sve kroz te godine tuženik napravio za G. S., a koja je afirmativna, puna uspomena, statističkih podataka, novih i starih fotografija koje niti na jednom mjestu nije kritična, ne osuđuje niti omalovažava bilo koga pa niti tužiteljicu, te osobno ime tužiteljice navedeno tek na posljednjoj stranici i to u rubrici koja označava članove Uredništva,
- da objavljivanjem osobnog imena tužiteljice, kao člana Uredništva monografije, istoj nije pričinjena nikakva šteta, što tužiteljica u svojem iskazu i potvrđuje,
- da svjedok J. M., rukovođen dobrim namjerama, u trenutku kada ga je sadašnji direktor tuženika I. V. zamolio da na neki način pomogne u stvaranju oblikovanja i promociju monografije tuženika, ponudio da upravo tužiteljica bude „poveznica“ koja je u to vrijeme radila honorarno,
- da radnopravni problemi koji su nastali na relaciji H. - tužiteljica nisu relevantni za razrješenje konkretne pravne stvari,
- da je tužiteljici od strane tuženika nuđena objava isprike, ukoliko je istoj povrijeđeno pravo osobnosti, koju tužiteljica nije htjela prihvatiti, jer je smatrala da ponuda tuženika nije dovoljno detaljizirana, odnosno smatrala ju je kako se može obeštetiti tek s isplatom iznosa od 100.000,00 kn,
- da je tužiteljica podnijela kaznenu prijavu zbog kaznenog djela krađe identiteta, koja je međutim odbačena,
sudovi nižeg stupnja odbijaju tužbeni zahtjev tužiteljice.
U svezi s navedenim pravnim stavom tužiteljica u reviziji postavlja slijedeće pravno pitanje za koje smatra da je bitno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:
Postoji li povreda prava osobnosti (pravni ugled, čast, dostojanstvo, ime), zbog objavljivanja osobnog imena i prezimena u sredstvu javnog priopćavanja, bez suglasnosti i dozvole te osobe?.
U smislu odredbe iz čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju i protiv drugostupanjske presude u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije potrebno je da su kumulativno ispunjene slijedeće pretpostavke:
- da je određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojeg se revizija podnosi,
- da je riječ o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu,
- da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih podnositelj revizije smatra da je pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Kada u reviziji izostane bilo koja od tih pretpostavki, nisu ispunjeni uvjeti za razmatranje osnovanosti takve revizije u smislu odredbe iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.
Odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 - dalje: ZOO) propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisnu od naknade imovinske štete, a kada i nje nema.
Iz odluke nižestupanjskih sudova proizlazi da tužiteljici nisu dosudili pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti, jer to navedene okolnosti slučaja ne opravdavaju.
Slijedom navedenog, postavljeno pravno pitanje nije važno za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.
Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe iz čl. 392.b st. 3. ZPP reviziju tužiteljice odbaciti kao neosnovanu.
Zagreb, 30. svibnja 2017.
