Broj: Revr 513/11

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske po sutkinji Marini Paulić, u pravnoj stvari tužitelja S. S. iz L., kojeg zastupa punomoćnik E. G., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1819/10-2 od 2. studenog 2010. kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj broj Pr-1721/09 od 28. rujna 2009., 27. rujna 2016.

 

r i j e š i o   j e

 

              Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici tužitelju isplatiti  25.305,35 kn bruto s pripadajućim u izreci presude određenim zateznim kamatama kao i nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 13.063,39 kn (t. I izreke) sa zateznim kamatama dok je odbijen dio zahtjeva u bruto iznosu 3.666,40 kn (t. II izreke) sa zateznim kamatama te je naloženo tužitelju da tuženici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu 1.006,47 kn (t. III izreke).

 

              Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev za naknadu bruto iznosa 25.305,35 kn i parničnog troška u iznosu 13.063,39 kn s pripadajućim zateznim kamatama (t. I izreke) te je tužitelju naloženo tuženici nadoknaditi parnični trošak u iznosu 7.950,00 kn (t. II izreke).

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti i pobijanu drugostupanjsku presudu preinačiti u smislu revizijskih navoda ili je ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija tužitelja nije dopuštena.

 

              Predmet spora je zahtjev za isplatu dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada za razdoblje od 1. srpnja 2001. do 22. lipnja 2002.

 

Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu ocijenivši da propust Vlade Republike Hrvatske da pravovremeno donese provedbene podzakonske akte ne može imati za posljedicu da se za utuženo razdoblje u smislu odredbe čl. 130. Zakona o državnim službenicima i namještenicima („Narodne novine“ broj 21/01) primjenjuje ranija Uredba o dodacima za poslove s posebnim uvjetima rada („Narodne novine“ broj 90/94 i 6/00), koja je stavljena izvan snage, niti da je sud u sporno razdoblje, temeljem odredbe čl. 16. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršenju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 59/01), bio ovlašten na temelju odredbe čl. 223. ZPP slobodnom ocjenom odrediti visinu dodatka.

 

              Tužitelj u reviziji nije decidirano naveo podnosi li redovnu ili izvanrednu reviziju.

 

              Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP), koja se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 51/11), propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 100.000,00 kn.

 

              S obzirom da vrijednost predmeta spora pobijane drugostupanjske presude ne prelazi iznos od 100.000,00 kn to revizija tužitelja podnesena na protiv drugostupanjske presude nije dopuštena po vrijednosnom kriteriju za podnošenje revizije propisanom odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

 

              U ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene niti zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije propisane odredbom čl. 382. st. 1. toč. 2. i toč. 3. ZPP jer pobijana drugostupanjska presuda nije donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP) niti drugostupanjska presuda, kako to proizlazi iz njezinog obrazloženja, nije donesena na temelju odredbe čl. 373.a i čl. 373.b ZPP (čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP).

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz st. 1. toga članka, mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude (dalje: izvanrednu reviziju) ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, kako je to primjerice navedeno u toč. 1-4.

 

              Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

              Dakle, da bi revizijski sud, sukladno naprijed citiranim zakonskim odredbama, uopće mogao pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana odnosno ocjeni dopuštenosti revizije potrebno je da su kumulativno ispunjene slijedeće zakonske pretpostavke: podnositelj revizije u reviziji mora određeno navesti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, mora se raditi o pravnom pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u sporu te revident u reviziji mora određeno navesti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

 

              Ispitujući navode tužitelja iznesene u reviziji ovaj sud je ocijenio da u predmetnoj reviziji nije određeno naznačeno pravno pitanje (materijalnopravno ili postupovnopravno) zbog kojeg bi revizija bila dopuštena u smislu čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP.

 

              Naprotiv, predmetna revizija je sastavljena kao da se radi o redovnoj reviziji iz čl. 382. st. 1. ZPP, pri čemu se navodi revidenta svode na obrazlaganje revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              Odlučujući o izvanrednoj reviziji revizijski sud se ne može na isti način kao kod redovne revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP upuštati u ispitivanje osnovanosti revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u slučaju kad revident propusti u reviziji određeno i jasno navesti, odnosno naznačiti pravno (materijalnopravno ili postupovnopravno) pitanje zbog kojeg je izvanredna revizija u konkretnom slučaju podnesena.

 

              To zato što je odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

 

              Zbog svega izloženog, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 27. rujna 2016.