Broj: Kž 511/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika P. Č., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. u svezi sa stavkom 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi zatvorenika P. Č. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 2. rujna 2016. broj Kv I-58/2016-6 (Ik I-211/2016), u sjednici održanoj 3. listopada 2016.,

r i j e š i o   j e

Žalba zatvorenika P. Č. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru odbijen je kao neosnovan prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika P. Č.

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik P. Č. osobno, bez izričitog navođenja žalbenih osnova i prijedloga u kojem smislu postupiti s pobijanim rješenjem.

Spis predmeta je, sukladno članku 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud je, odlučujući o prijedlogu za uvjetni otpust za zatvorenika P. Č., podnesenom po službenoj dužnosti u smislu članka 158.a Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" br: 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. – dalje u tekstu: ZIKZ), pravilno i potpuno utvrdio sve za to odlučne činjenice, a potom je pravilno zaključio da taj prijedlog treba odbiti jer do sada izdržana kazna zatvora nije postigla zakonom propisanu svrhu te je potreban nastavak izdržavanja kazne zatvora.

Naime, iz izvješća s mišljenjem Zatvora u B. podnesenog uz prijedlog za uvjetni otpust sukladno članku 158.a ZIKZ-a, između ostaloga, proizlazi da je zatvorenik višekratno osuđivana osoba zbog raznovrsnih kaznenih djela (u dva navrata zbog krađe iz članka 216. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje u tekstu: KZ/97), zatim zbog sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti iz članka 317. stavka 1. KZ/97, zbog oduzimanja ili uništenja službenog pečata ili službenog spisa iz članka 324. stavka 1. KZ/97, u dva navrata zbog nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 335. stavka 1. KZ/97 te zbog dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 263. stavaka 1. i 4. KZ/97), a kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. u svezi sa stavkom 4. KZ/11, zbog kojeg se sada nalazi na izdržavanju kazne zatvora, počinio je na štetu supruge K. Č. Iz dijagnostičkih podataka proizlazi da se radi o dugogodišnjem ovisniku o alkoholu, sklonom agresivnim ispadima u alkoholiziranom stanju, u potpunosti nekritičnom, koji se kategorički odbija podvrći liječenju. Imajući, nadalje, u vidu da je zatvorenik prema kaznenom djelu nekritičan, da ga minorizira i opravdava alkoholom, kao i to da iz podataka koje je Zatvor u B. dobio od Centra za socijalnu skrb S. proizlazi da se supruga zatvorenika boji mogućnosti ponavljanja nasilja ukoliko zatvorenik izađe iz zatvora prije izdržane kazne, s čime se slažu i njihovi zajednički sinovi, zbog čega sve je i rizik od kriminalnog povrata procijenjen visokim te je mišljenje kaznene ustanove da prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika treba odbiti, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da u odnosu na zatvorenika još nije postignuta svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 te da bi za njezino postizanje bilo nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

Pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje žalbenim tvrdnjama zatvorenika da mu je žao i da se kaje zbog svega, kao ni onima kojima opisuje svoje obiteljske odnose i materijalnu situaciju članova svoga kućanstva. Isto vrijedi i u odnosu na žalbene navode da tijekom izdržavanja kazne zatvora nije „niti omirisao“ alkohol te da mu je i „bez pomoći liječnika i lijekova sasvim dobro“. Ovi potonji navodi, naime, samo potvrđuju prethodno izloženo o nekritičnosti optuženika prema alkoholnoj ovisnosti i odbijanju da se zbog nje liječi.

Budući da žalba zatvorenika nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bila počinjena ni neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 3. listopada 2016.