Broj: Kž 533/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika V. G. zbog kaznenog djela iz članka 91. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika V. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, od 14. rujna 2016. broj Ik I-325/16-9, u sjednici održanoj 12. listopada 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika V. G..

 

Obrazloženje

 

Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika V. G..

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik V. G. po opunomoćeniku, odvjetniku B. K., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da „preinači pobijano rješenje, tako da se prihvati prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika V. G., ili, podredno, da ukine pobijano rješenje i vrati predmet na ponovno odlučivanje“.

 

Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje: ZKP/08.) koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi članka 44. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13.; dalje: ZIKZ), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Zatvorenik V. G. žalbom pobija utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti zbog ponavljanja kaznenog djela u slučaju njegovog uvjetnog otpuštanja s izdržavanja kazne ističući da on ranije nije osuđivan, da je i u razdoblju od 21 godine od inkriminiranog vremena (1991.) do uhićenja (2012.) vodio besprijekorni život, da je i tijekom istražnog zatvora, kao i tijekom izdržavanja kazne, bio besprijekorna ponašanja, a to da proizlazi i iz izvješća Kaznionice, pa da je neosnovana tvrdnja da je on „visoko rizičan, potencijalni recidivist“. Također navodi da, suprotno rezultatima Probacijskog ureda, njegova bivša supruga ne živi na K., da osoba imenom G. nije njegova kći, već njegova sestra, a da je propušteno utvrditi i cijeniti podatak da on ima maloljetnog sina M. kojemu je potrebna očeva skrb i pomoć.

 

Suprotno svim ovim žalbenim tvrdnjama, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio da, za sada, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje uvjetnog otpusta zatvorenika V. G. s izdržavanja kazne zatvora na koju je on osuđen.

 

Naime, spisu prileži izvješće Kaznionice i zatvora u P. o tijeku izvršavanja kazne s mišljenjem za zatvorenika V. G. (listovi 5-10 spisa) u čijem se dijelu koji se odnosi na aktualnu procjenu rizičnosti od strane stručnog tima i procjenu vjerojatnosti recidiva uvažavajući poslijepenalni prihvat navodi da „stručni tim procjenjuje da je zatvorenik visoko rizičan i da mogućnost recidiva nije isključena, poglavito s obzirom na prirodu predmetnog“ kaznenog djela te da se „može očekivati da bi se radilo o kaznenom djelu s visokom i ozbiljnom štetom“. Mišljenje je predlagatelja uvjetnog otpusta (upravitelja zatvora koji ga je podnio u skladu s odredbom članka 158.a ZIKZ-a) da prijedlog treba odbiti.

 

Osim iznesene procjene stručnog tima Kaznionice i zatvora u P., prvostupanjski sud ispravno ukazuje i na stav zatvorenika V. G. o kaznenom djelu koje je počinio, a koje poriče, dok kaznu koja mu je izrečena ocjenjuje nepravednom, kao i na činjenice koje proizlaze iz izvješća Probacijskog ureda O. – a koje zatvorenik žalbom niti ne osporava – da u obiteljskoj kući zatvorenika V. G. u D. ne živi nitko od njegove obitelji, pa da nije moguće utvrditi je li on zadržao podršku obitelji i ima li osiguran smještaj i prihvat. Zbog toga je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda da bi zatvorenikov povratak u mjesto prebivališta (u kojem je i počinjeno kazneno djelo zbog kojega je on proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora), s obzirom na njegov stav prema tom kaznenom djelu, mogao dovesti do novih problema, a time očigledno i povećati rizik recidiva.

 

Konačno, okolnost da je zatvorenik V. G. otac maloljetnog sina bila je poznata sudu prilikom odmjeravanja kazne, a njegov sin, prema podacima iz spisa, živi kod zatvorenikove sestre u R., gdje se i redovno školuje (pohađa 3. razred srednje škole).

 

Slijedom iznesenog, žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda da se, za sada, ne može osnovano očekivati da zatvorenik V. G. puštanjem na uvjetni otpust ne bi počinio novo kazneno djelo (članak 59. stavak 1. KZ/11.), odnosno da na takav zaključak ne upućuju niti njegov odnos prema počinjenom kaznenom djelu i žrtvi te da nije došlo do promjene njegova ponašanja nakon počinjenog kaznenog djela niti se može očekivati da će do tih promjena doći primjenom mjera nadzora za vrijeme uvjetnog otpusta (stavak 2. članka 59. KZ/11.), zbog čega je, na temelju članka 159.a točke 7. ZIKZ-a, pravilno odbijen prijedlog za njegov uvjetni otpust.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, ispitao i po službenoj dužnosti pobijano rješenje te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te da na štetu zatvorenika nije povrijeđen kazneni zakon.

             

Slijedom iznesenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, odbijena je žalba zatvorenika V. G., kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 12. listopada 2016.