Broj: Kž 613/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika I. T., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi zatvorenika I. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 20. listopada 2016. broj Ik I-673/16 (Ik I-724/16), u sjednici održanoj 28. studenog 2016.,

r i j e š i o   j e

Žalba zatvorenika I. T. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, na temelju članka 157. stavka 1. i članka 159.a točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. – dalje u tekstu: ZIKZ) u svezi s člankom 59. KZ/11, odbijeni su kao neosnovani prijedlozi za uvjetni otpust zatvorenika I. T. i Zatvora u Z., koji je podnesen po službenoj dužnosti.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik I. T. osobno, ne navodeći izrijekom žalbene osnove te predlažući da sud „donese pravičnu odluku o uvjetnom otpustu“.

Spis predmeta je, sukladno članku 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Uzevši u obzir da iz izvješća s mišljenjem Zatvora u Z. o prijedlozima za uvjetni otpust zatvorenika I. T. podnesenima sukladno članku 158. stavku 1. i članku 158.a ZIKZ-a, pored činjenice da se radi o višestruko osuđivanoj osobi i to za istovrsno kazneno djelo zbog kojeg se sada nalazi na izdržavanju kazne zatvora, proizlazi i to da je moguće da u izvanpenalnim uvjetima zlorabi alkohol, prema kojoj navici je snižene samokritičnosti te da u alkoholiziranim stanjima ima slabiju sposobnost regulacije ponašanja, ali samo u visoko frustrirajućim situacijama, da kazneno djelo ne priznaje, da ga se pokušava individualno savjetovati na temu štetnosti konzumacije alkohola te potrebe za kontrolom ponašanja, ali da je prema tome nedovoljno kritičan te da su rizik od kriminalnog povrata, vjerojatnije za istovrsna kaznena djela, te rizik od ozbiljne štete (prema sebi, drugima i djeci) procijenjeni srednjima, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je radi postizanja svrhe kažnjavanja potrebno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

Osporavajući pravilnost pobijanog rješenja, zatvorenik u svojoj žalbi ističe da nije točno da on nije radno angažiran budući da radi od 5. listopada 2016.

Premda taj žalbeni navod jest osnovan budući da iz odluke o rasporedu na rad Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Zatvora u Z. broj MZ-216/16 od 5. listopada 2016. proizlazi da je zatvorenik s danom 5. listopada 2016. raspoređen na rad na poslove pomoćnog radnika na poljoprivredi pod rednim brojem 14. Popisa i opisa poslova zatvorenika Zatvora u Z., isti nije od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja. Naime, okolnost da je zatvorenik radno angažiran nije ni najrelevantnija, a ni dostatna za pozitivnu odluku o uvjetnom otpustu. Osim toga, radi se o okolnosti koja nije bila poznata prvostupanjskom sudu prilikom donošenja pobijanog rješenja budući da su izvješća Zatvora u Z., u kojima je navedeno da zatvorenik nije radno angažiran, od 14. rujna 2016. i 28. rujna 2016.

Žalitelj nije u pravu ni kada tvrdi da je njegova ocjena „uspješan“, a ne „zadovoljava“ budući da iz izvješća Zatvora u Z. proizlazi da je on procijenjen razinom „zadovoljava“, a prvostupanjski sud je to izvješće s pravom prihvatio kao stručno i objektivno.

Pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje ni navodima žalbe kojima zatvorenik opisuje svoje obiteljske prilike te navodi da se kaje zbog svih događaja iz proteklih godina. U odnosu na ovo potonje treba još navesti da to samo potvrđuje da izdržavanje kazne zatvora na koju je zatvorenik osuđen polučuje svoju svrhu. Međutim, radi njezinog potpunog ostvarenja je, a imajući na umu prethodno izložene okolnosti, nužno da zatvorenik nastavi s njezinim izdržavanjem.

Budući da žalbom zatvorenika nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bila počinjena ni neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 28. studenog 2016.