Broj: Kž 599/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Marina Mrčele i Miroslava Šovanja kao članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika T. L., zbog kaznenoga djela iz članka 177. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 20. listopada 2016. broj Ik I-637/16.-10 (Ik I-681/16.), u sjednici održanoj 12. prosinca 2016.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika T. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Velikoj Gorici je, na temelju članka 157. stavka 1. i članka 159.a točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01, 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. - dalje: ZIKZ) u vezi članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. - dalje: KZ/11.) odbio kao neosnovane prijedloge za uvjetni otpust zatvorenika T. L. i Zatvora u Z. Zatvorenik T. L. je osuđen presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzd-92/15. od 15. srpnja 2015. i presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Kžzd-59/15. od 1. rujna 2015. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, zbog kaznenih djela iz članka 177. stavka 1. i članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11. Zatvorenik T. L. je kaznu počeo izdržavati 15. travnja 2015., a očekivani istek kazne je 15. travnja 2017.

Protiv navedenog rješenja, žalbu je podnio zatvorenik T. L. po braniteljici, odvjetnici V. R., predloživši da se usvoji žalba zatvorenika, osobito uzimajući u obzir da će zatvorenik „u trenutku odlučivanja o istoj ... imati izdržane gotovo 4/5 kazne“ te da se pobijano rješenje preinači na način da se odobri uvjetni otpust, odnosno podredno ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje.

Sukladno članku 44. stavku 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio razloge za odbijanje prijedloga podnesenog po službenoj dužnosti na temelju članka 159.a točke 2. ZIKZ-a, a taj razlog temelj je i za odbijanje prijedloga za uvjetni otpust kojeg je podnio zatvorenik.

Naime, iz pobijanog rješenja koje pravilno ocjenjuje mišljenje o prijedlogu za uvjetni otpust Zatvora u Z. i izvještaj probacijskog ureda, proizlazi da je zatvorenik nemotiviran za sudjelovanje u grupnim oblicima stručne pomoći, smatra da je to nepotrebno. Nekritičan je prema počinjenim djelima, opravdanje nalazi u teškoj materijalnom situaciji u obitelji, a sebe predstavlja kao žrtvu životnih okolnosti. Iz tih pravilnih utvrđenja jasno slijedi da nema značajnijih pomaka u tretmanu. Zato su neosnovani žalbeni navodi da „se ni jednom riječnu ne navodi koji bi to tretmanski pomaci mogli biti ostvareni daljnjim izvršavanjem kazne zatvora“. Sasvim je jasno da je riječ o zatvorenikovu sudjelovanju u grupnim oblicima pomoći koje treba utjecati na njegovu nekritičnost i opravdanja zbog kojih sebe smatra žrtvom. U tom svjetlu treba promatrati i njegovo priznanje djela i kajanje koje nema potrebnu kvalitetu, a jasno je da tretman nije niti mogao uspjeti u tom smislu jer zatvorenik ga smatra nepotrebnim i odbija sudjelovati u njemu.

S tim u vezi, žalbeni navod prema kojem se navod da zatvorenik „kaznena djela nekritički priznaje ukazuju kao oksimoron utemeljen na subjektivnom dojmu referenta“, nije osnovan. Nema ničeg proturječnog u navedenoj pravilnoj ocjeni jer sve dok zatvorenik odbija sudjelovati u grupnom tretmanu i nekritički sebe smatra žrtvom životnih okolnosti, njegovo priznanje počinjenih djela nema zadovoljavajući opseg i kvalitetu.

No, zato žalbeni navod da zatvorenik „aktivno sudjeluje u brizi za svoju djecu“ proturječi drugom žalbenom navodu prema kojem su „zatvorenikova djeca smještena u ustanovama socijalne skrbi“. Nejasno je iz žalbe kako zatvorenik „aktivno sudjeluje u brizi“ ako pogodnosti izlaska ne koristi, a s djecom komunicira telefonom prema danom mu odobrenju (list 83 spisa).

Ostali žalbeni navodi koji osporavaju postojanje rizika od kriminalnog povrata te navodi koji je smisao uvjetnog otpusta, također ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja i ocjene iz pobijanog rješenja. Stoga je žalbu zatvorenika trebalo odbiti jer je neosnovana.

Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 12. prosinca 2016.