Broj: Kž 666/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika Z. Č., zbog kaznenog djela iz članka 256. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi zatvorenika Z. Č., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 21. studenog 2016. broj Ik I-709/16-10 (Ik I-756/16), u sjednici održanoj 19. prosinca 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaća se žalba zatvorenika Z. Č., preinačuje se prvostupanjsko rješenje te se, na temelju članka 59. KZ/11 i članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. – dalje u tekstu: ZIKZ), zatvorenik Z. Č., s osobnim podacima kao u spisu, sada na izdržavanju kazne zatvora po presudi Županijskog suda u Velikoj Gorici od 22. srpnja 2016. broj Kv-eun-8/16

 

otpušta na uvjetni otpust

 

s izdržavanja kazne zatvora u trajanju 291 (dvjestodevedesetijedan) dan, čije izvršenje je određeno pravomoćnom presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici od 22. srpnja 2016. broj Kv-eun-8/16 (kojom je priznata pravomoćna i izvršna presuda Osnovnog suda u Hannoveru broj 203 CS 159/12 od 29. listopada 2012. kojom je Z. Č. proglašen krivim zbog kaznenih djela iz članka 269., članka 270. stavka 1. broj 2., članka 149. i članka 150. Uredbe o porezu, članka 25. Zakona o porezu na dohodak i članka 14.a Zakona o porezu na poslovanje Savezne Republike Njemačke i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 325 (tristodvadesetipet) dana s ostatkom neizdržanog dijela kazne zatvora u trajanju od 291 (dvjestodevedesetijedan) dan kao zamjena za neplaćenu novčanu kaznu).

 

II. Uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta s izdržavanja kazne zatvora i traje do isteka neizdržanog dijela kazne zatvora na koju je zatvorenik osuđen, a datum otpusta će biti određen nalogom za otpust.

 

III. Na temelju članka 62. stavka 2. točke 11. KZ/11 nalaže se uvjetno otpuštenom osuđeniku Z. Č. obveza redovitog javljanja nadležnom Probacijskom uredu, a prvi puta se dužan javiti u roku od tri dana od otpuštanja na uvjetni otpust.

 

IV. Na temelju članka 161. stavka 2. ZIKZ-a, uvjetno otpušteni osuđenik Z. Č. može promijeniti boravište u P., … samo uz suglasnost suca izvršenja.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, na temelju članka 157. stavka 1. i članka 159.a točke 2. ZIKZ-a u svezi s člankom 59. KZ/11, odbijeni su kao neosnovani prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika Z. Č. te prijedlog Zatvora u Z. podnesen po službenoj dužnosti.

 

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik Z. Č. i to osobno i putem opunomoćenika, odvjetnika I. M. U osobno podnesenoj žalbi nisu izrijekom naznačene žalbene osnove, a predloženo je pobijano rješenje preinačiti i odobriti mu uvjetni otpust. U žalbi podnesenoj putem opunomoćenika naznačeno je da se ista podnosi „iz svih žalbenih razloga“, a predloženo je pobijano rješenje preinačiti i usvojiti prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika, podredno pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Budući da se obje žalbe sadržajno nadopunjavaju, bit će razmotrene kao jedinstvena žalba zatvorenika.

 

Spis predmeta je, sukladno članku 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je osnovana.

 

Zaključak prvostupanjskog suda koji smatra da je, s obzirom na to da se radi o zatvoreniku kod kojeg u provedbi pojedinačnog programa izvršenja kazne zatvora nije došlo do značajnijeg tretmanskog napretka, da je prema kaznenom djelu smanjeno kritičan te da ne prihvaća tretmanske savjete i upute, potrebno nastaviti s izdržavanjem kazne radi postizanja svrhe kažnjavanja, s uspjehom je doveden u pitanje žalbom zatvorenika.

 

Naime, izložene okolnosti na koje se poziva prvostupanjski sud proizlaze iz izvješća Zatvora u Z. od 13. i 19. listopada 2016., dakle iz vremena kada zatvorenik zbog kratkoće vremena tijekom kojeg se nalazio na izdržavanju kazne zatvora još nije bio ocijenjen (od 7. travnja 2016. do 19. rujna 2016. nalazio se u istražnom zatvoru, a na izdržavanje kazne upućen je 19. rujna 2016.). Osim toga, iste nisu ničime konkretizirane niti u izvješću Zatvora u Z. Imajući, međutim, na umu da iz tih istih izvješća također proizlazi da zatvorenik nema drugih postupaka u tijeku, da kazneno djelo priznaje, da kontaktira s primarnom obitelji (roditelji, sestra i brat) putem telefona i posjeta, da nije stegovno tretiran te da se pridržava kućnog reda, dok iz dopune izvješća Zatvora u Z. od 14. studenog 2016. proizlazi da je zatvorenik u međuvremenu ocijenjen ocjenom „zadovoljava“ te da su mu utvrđene pogodnosti telefoniranja tijekom tjedna u trajanju od dodatnih 10 minuta, uporaba TV prijemnika, samostalna priprava napitaka, korištenje audiovizualnih sredstava te produžena posjeta članova obitelji ili drugih bliskih osoba s nadzorom u trajanju do 30 minuta jednom u tri mjeseca, kao i to da mu je, prema podacima iz izvješća Probacijskog ureda P., osiguran i postpenalni prihvat kod ujaka B. M. na adresi …, P., koji je spreman prihvatiti zatvorenika i pružiti mu pomoć do ostvarenja zaposlenja te dovodeći sve navedeno u korelaciju s podatkom da kazna zatvora ističe 23. siječnja 2017., ocjena je ovog suda da je zatvoreniku Z. Č. opravdano odobriti otpust s izdržavanja kazne zatvora.

 

Stoga je žalbu zatvorenika trebalo prihvatiti, preinačiti prvostupanjsko rješenje te zatvorenika otpustiti na uvjetni otpust s izdržavanja kazne (točka I. izreke). Uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta i traje do isteka neizdržanog dijela kazne zatvora na koju je zatvorenik osuđen, a datum otpusta će biti određen nalogom za otpust (točka II. izreke).

 

Zatvorenik se dužan redovito javljati nadležnom probacijskom uredu, a prvi puta se dužan javiti u roku od tri dana od otpuštanja na uvjetni otpust (članak 62. stavak 2. točka 11. KZ/11, točka III. izreke), dok boravište određeno u ovom rješenju može promijeniti samo uz suglasnost suca izvršenja (članak 161. stavak 2. ZIKZ-a, točka IV. izreke).

 

Slijedom svega iznesenoga, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 19. prosinca 2016.