Broj: Kž 692/16

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Melite Božičević Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika K. J. zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli – Pola od 25. studenog 2016. broj Ik I-305/16, u sjednici održanoj 4. siječnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika K. J..

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je kao neosnovan prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika K. J. od 9. rujna 2016.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik K. J. po branitelju, odvjetniku S. T., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači „te mu se odobri uvjetni otpust“.

Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje u tekstu: ZKP/08.) koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi članka 44. stavka 2. ZIKZ-a, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Zatvorenik K. J. u žalbi tvrdi da je da iz podataka sadržanih u izvješću Zatvora u P. – P. proizlazi da on ranije nije osuđivan, da nije u tijeku drugi kazneni postupak, da je razina uspješnosti pojedinačnog programa utvrđena kao uspješna kao i da nije stegovno tretiran pa da nije vidljivo iz čega bi se moglo zaključiti da bi uvjetnim otpuštanjem on mogao ponoviti kazneno djelo. Ističe i da je do sada izdržao gotovo 3/4 izrečene mu kazne zatvora pa da preostali dio kazne nije „relativno visok“, da je i Probacijski ured P. „dao pozitivan izvještaj“ te da je i državni odvjetnik izrazio stav „kako bi trebalo udovoljiti traženju zatvorenika za uvjetni otpust“.

Suprotno ovim tvrdnjama žalitelja, ispravno je, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud prihvatio mišljenje Zatvora u P. – P. i utvrdio da se, usprkos okolnostima koje ističe zatvorenik, ne može isključiti njegov kriminalni povrat te je našao da se, imajući na umu i neizdržani dio kazne od tri godine i četiri mjeseca, za sada radi postizanja svrhe kažnjavanja ukazuje nužnim nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, ispitao i po službenoj dužnosti pobijano rješenje te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te da na štetu zatvorenika nije povrijeđen kazneni zakon.

Slijedom iznesenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, odbijena žalba zatvorenika K. J., kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 4. siječnja 2017.