Broj: Kž 22/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika O. B., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 22. prosinca 2016. broj Ik I-168/16., u sjednici održanoj 19. siječnja 2017.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika O. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Šibeniku je odbio kao neosnovan prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika O. B. podnesen po službenoj dužnosti u smislu članka 158.a Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 129/00, 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. – dalje u tekstu: ZIKZ) od strane Kaznionice i zatvora u Š. Zatvorenik se nalazi u Kaznionici i zatvoru u Š. na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od tri godine, na koju je osuđen pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Zadru od 27. ožujka 2015. broj K-575/14. i presuda Županijskog suda u Zadru od 2. lipnja 2015. broj Kž-185/15., zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. i drugih. Kazna mu teče od 3. rujna 2014., a predviđeni istek te kazne je 3. rujna 2017.

Protiv tog je rješenja žalbu osobno podnio zatvorenik, ne navodeći izričito ni žalbene osnove ni žalbeni prijedlog, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da zatvorenik predlaže da se prijedloga Kaznionice i zatvora u Š. prihvati te da ga se otpusti na uvjetni otpust.

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno odbio prijedlog Kaznionice i zatvora u Š. za uvjetni otpust zatvorenika O. B., podnesen po službenoj dužnost, pozivajući se na odredbu članka 159.a točke 2. ZIKZ-a, odnosno da bi, s obzirom na zatvorenikove osobine ličnosti, njegovu raniju osuđivanost, neuredan tijek izdržavanja kazne, činjenice da zatvorenik ne koristi izvanzatvorske pogodnosti te da je procijenjen na razinu uspješnosti „zadovoljava“, za postizanje svrhe kažnjavanja bilo nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne.

Naime, prema podacima Kaznionice i zatvora u Š., zatvorenik je po dolasku na izdržavanje kazne bio neprilagođenog ponašanja. Nije bio urednog ponašanja ni prema drugim zatvorenicima niti prema službenim osobama. U više je navrata odbijao hranu te dolazio u verbalne i fizičke sukobe s drugim zatvorenicima, a bio je i izrazito nepristojan u ophođenju sa zatvorskim službenicima. Po dolasku u Kaznionicu i zatvor u Š., počinio je dva teža i tri lakša stegovna prijestupa. Odbio je sudjelovanje u Projektu resocijalizacije ovisnika za program osposobljavanja za računalnog operatera (u koji je trebao ponovno biti uključen). U kolovozu 2016. mu je razina uspješnosti provođenja pojedinačnog programa s „uspješan“ promijenjena u „zadovoljava“, uz korištenje unutarzatvorskih pogodnosti, bez korištenja pogodnosti izlaska, a navedena razina je zadržana i u listopadu 2016. Sve navedeno, i prema ocjeni ovog suda, upućuje na zaključak da kod zatvorenika u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne nije došlo do značajnijeg tretmanskog pomaka, što uz činjenicu njegove ranije višekratne osuđivanosti, upućuje na zaključak da u odnosu na zatvorenika nisu ispunjeni uvjeti iz članka 59. stavka 2. KZ/11. Ovo unatoč zatvorenikovom narušenom zdravstvenom stanju (problemi s koljenom), osiguranom postpenalnom prihvatu te potrebom za pružanjem skrbi majci i maloljetnoj kćeri (kojoj je skrbnik zatvorenikova majka), na što se upire u žalbi. Pritom svakako treba napomenuti da, prema podacima u spisu predmeta, zatvorenik ima dva brata, od kojih jedan živi u neposrednoj blizini majke pa, za slučaj potrebe, do zatvorenikovog izlaska iz zatvora, može on skrbiti o majci i nećakinji.

Slijedom svega navedenog je, a budući da zatvorenikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 19. siječnja 2017.