Broj: Kž 71/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika A. M., zbog kaznenog djela iz članka 195. stavaka 3. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 125/11. i 143/12. – dalje u tekstu: KZ/97) i drugih, odlučujući o žalbi zatvorenika A. M., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 12. siječnja 2017. broj Ik I-877/16-10, u sjednici održanoj 14. veljače 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Prihvaća se žalba zatvorenika A. M., preinačuje se prvostupanjsko rješenje te se, na temelju članka 59. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11) i članka 159. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. – dalje u tekstu: ZIKZ), zatvorenik A. M., s osobnim podacima kao u spisu, sada na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju 7 (sedam) godina i 6 (šest) mjeseci po pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 28. ožujka 2012. broj K-58/11

 

otpušta na uvjetni otpust

 

s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju 7 (sedam) godina i 6 (šest) mjeseci iz pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 28. ožujka 2012. broj K-58/11 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 24. travnja 2013. broj I Kž-467/12 kojom je A. M. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 195. stavaka 3. i 4. KZ/97, kaznenog djela iz članka 195. stavka 3. KZ/97, kaznenog djela iz članka 163. stavka 2. KZ/11 i kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. točke 2. KZ/11.

 

II. Uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora i traje do isteka neizdržanog dijela jedinstvene kazne zatvora na koju je zatvorenik osuđen, a datum otpusta će biti određen nalogom za otpust.

 

III. Na temelju članka 62. stavka 2. točke 11. KZ/11 nalaže se uvjetno otpuštenom osuđeniku A. M. obveza redovitog javljanja Probacijskom uredu O., … O., … i Policijskoj postaji Đ., Policijskoj upravi osječko-baranjskoj, time da se prvi puta dužan javiti u roku od tri dana od otpuštanja na uvjetni otpust.

 

IV. Na temelju članka 161. stavka 2. ZIKZ-a, uvjetno otpušteni osuđenik A. M. može promijeniti prebivalište/boravište samo uz suglasnost suca izvršenja.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, na temelju članka 159.a točke 7. ZIKZ-a, odbijen je prijedlog Kaznionice u L. za uvjetni otpust zatvorenika A. M. koji je podnesen po službenoj dužnosti u smislu članka 158.a ZIKZ-a.

 

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik A. M. i to osobno i putem opunomoćenika, odvjetnika Z. M. U osobno podnesenoj žalbi nisu izrijekom naznačene žalbene osnove, a predloženo je pobijano rješenje preinačiti i odobriti mu uvjetni otpust. U žalbi podnesenoj putem opunomoćenika naznačeno je da se ista podnosi „iz svih žalbenih razloga“, a predloženo je pobijano rješenje preinačiti i usvojiti prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika. Budući da se obje žalbe sadržajno nadopunjavaju, bit će razmotrene kao jedinstvena žalba zatvorenika.

 

Spis predmeta je, sukladno članku 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je osnovana.

 

Zaključak prvostupanjskog suda da je, bez obzira na pozitivno ponašanje zatvorenika tijekom izdržavanja kazne zatvora, kao i sve druge pozitivne okolnosti na njegovoj strani te njegovu životnu dob, nužno da on nastavi s izdržavanjem kazne zatvora jer je od izrečene jedinstvene kazne zatvora u trajanju 7 (sedam) godina i 6 (šest) mjeseci neizdržani dio kazne znatan, nešto više od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci, s uspjehom je doveden u sumnju žalbom zatvorenika.

 

Naime, smisao instituta uvjetnog otpusta je u tome da više nema potrebe za daljnjim izdržavanjem kazne zatvora ako je osuđenikovo ponašanje do te mjere korigirano da se osnovano može očekivati da on neće počiniti kazneno djelo. Dakle, odluka o uvjetnom otpuštanju ovisi o resocijalizaciji osuđenika, dok su vrsta i pogibeljnost kaznenog/ih djela od utjecaja na odmjeravanje kazne koju osuđenik izdržava i koja uvjetnim otpustom nije izmijenjena, već se samo mijenja način njezina izvršavanja.

 

Iz izvješća Kaznionice u L. proizlazi da zatvorenik ranije nije osuđivan te da nema u tijeku drugih postupaka; s kaznom se pomirio, a tijekom izdržavanja kazne nije bio stegovno tretiran, već je pohvaljivan, dok je provođenje programa izvršavanja kazne zatvora ocijenjeno razinom "naročito uspješan"; u statusu je otvorenog odjela, prilagođenog je ponašanja, naročito je uspješan radnik, a izvankaznioničke pogodnosti koristi bez zlouporaba u maksimalnom opsegu; završio je posebni program "Prevencija recidivizma i kontrola impulzivnog ponašanja" namijenjen počiniteljima seksualnih delikata s djelomično iskazanom samokritičnošću te planiranja života uz kćer i njezinu obitelj kao realnom opcijom u smislu strategije izbjegavanja rizičnog ponašanja, a mišljenje Kaznionice je da se osuđeniku odobri uvjetni otpust.

 

Kada se uz brojnost i značaj pozitivnih okolnosti odlučnih za uvjetni otpust koje proizlaze iz navedenog izvješća kaznene ustanove u obzir uzme i izvješće Probacijskog ureda O. prema kojemu zatvorenik u slučaju uvjetnog otpuštanja ima osiguran smještaj ili u stanu koji je iznajmio ili kod kćerke i njene obitelji, čiju je podršku zadržao i koja bi mu pružila i financijsku pomoć u skladu sa svojim mogućnostima, time da sam zatvorenik ima redovite izvore prihoda u vidu vlastite mirovine, zatim pozitivno mišljenje Centra za socijalnu skrb u Đ. te suglasnost zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Varaždinu s prijedlogom Kaznionice u L. da se zatvoreniku odobri uvjetni otpust uz obvezu javljanja nadležnoj policijskoj postaji i nadležnom probacijskom uredu, kao i navodi samog osuđenika sa sjednice vijeća za uvjetni otpust da posebno izražava kajanje i žaljenje zbog počinjenog te da je već sam postupak na njega dovoljno utjecao da to više ne ponovi, ocjena je ovog suda da neizdržani dio jedinstvene kazne zatvora (sada u trajanju jedna godina, devet mjeseci i šest dana) ne utječe na osnovanost prijedloga za uvjetni otpust. Ovo osobito imajući u vidu odredbu članka 59. stavka 1. KZ/11 prema kojoj sud može otpustiti osuđenika s izdržavanja kazne zatvora na koju je osuđen ako je izdržao najmanje jednu polovinu kazne na koju je osuđen, ako je osnovano očekivati da neće počiniti kazneno djelo te ako na to pristaje, što je ovdje slučaj.

 

Stoga je žalbu zatvorenika trebalo prihvatiti, preinačiti prvostupanjsko rješenje te zatvorenika otpustiti na uvjetni otpust s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora (točka I. izreke). Uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta i traje do isteka neizdržanog dijela jedinstvene kazne zatvora na koju je zatvorenik osuđen, a datum otpusta će biti određen nalogom za otpust (točka II. izreke).

 

Zatvorenik se dužan redovito javljati nadležnom probacijskom uredu (Probacijskom uredu O.) te Policijskoj postaji Đ., Policijskoj upravi osječko-baranjskoj, time da se prvi put dužan javiti u roku od tri dana od otpuštanja na uvjetni otpust (članak 62. stavak 2. točka 11. KZ/11, točka III. izreke), dok prebivalište/boravište može promijeniti samo uz suglasnost suca izvršenja (članak 161. stavak 2. ZIKZ-a, točka IV. izreke).

 

Slijedom svega izloženoga, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 14. veljače 2017.