Broj: I Kž 102/17.-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog A. Dž., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 6. veljače 2017. broj Kv I-5/17.-5, u sjednici održanoj 23. veljače 2017.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika te se ukida pobijano rješenje.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, na temelju članka 507. stavka 4.  Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08.), prihvaćen je prijedlog osuđenog A. Dž. i odgođeno izvršenje presude tog suda od 20. prosinca 2016. broj Kv I-32/16. do njezine pravomoćnosti.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Predlaže se pobijano rješenje ukinuti i uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Sukladno članku 474. stavku 1. u svezi s člankom 495. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je osnovana.

U pravu je žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjskim rješenjem ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., jer je isto proturječno samo sebi i nerazumljivo do te mjere da ga se ne može valjano ispitati.

Naime, u izreci pobijanog rješenja navedeno je da se odgađa izvršenje presude Županijskog suda u Vukovaru od 20. prosinca 2016. broj Kv I-32/16. do njezine pravomoćnosti. Kao što to pravilno ističe državni odvjetnik u svojoj žalbi, da bi izvršenje presude moglo biti odgođeno, nužno je da ona bude pravomoćna i izvršna pa je stoga suvišno donositi rješenje o odgađanju izvršenja nepravomoćne presude do njezine pravomoćnosti.

Osim toga, nejasno je zbog čega se prvostupanjski sud u pobijanom rješenju poziva na odredbu članka 507. stavka 4. ZKP/08. Kao što se to pravilno navodi i u žalbi, navedena se odredba odnosi na pravu obnovu postupka i njezina primjena dolazi u obzir ako sud smatra, s obzirom na podnesene dokaze (u zahtjevu za obnovu podnesenom sukladno članku 501. ZKP/08.), da osuđenik u obnovljenom postupku može biti osuđen na takvu kaznu da bi se uračunavanjem već izdržane kazne imao pustiti na slobodu, ili da može biti oslobođen optužbe, ili da optužba može biti odbijena. Tada će se odredit da se izvršenje presude odgodi, odnosno prekine. U konkretnoj situaciji osuđeniku je prihvaćen zahtjev za obnovu postupka podnesen sukladno članku 498. stavku 1. točki 4. ZKP/08. te je u odluci o kazni preinačena pravomoćna presuda koju čine presuda Županijskog suda u Vukovaru od 11. srpnja 2014. broj K-41/11. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. ožujka 2016. broj I Kž-680/14. na način da je osuđeni A. Dž. za kazneno djelo za koje je tom presudom proglašen krivim iz članka 246. stavka 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci.

Pritom svakako treba napomenuti da je osuđenikov prijedlog za odgodu izvršenja kazne zatvora podnesen u predmetu Županijskog suda u Vukovaru broj Ik I-90/16., a koji se predmet odnosi na izvršenje upravo navedene pravomoćne presude kojom je A. Dž. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i koja je sada preinačena u odluci o kazni nepravomoćnom presudom čije je izvršenje prvostupanjski sud pobijanim rješenjem (pogrešno) odgodio. Iz samog prijedloga proizlazi da je razlog zbog kojeg se traži odgoda izvršenja upravo činjenica da je donesena presuda kojom je prihvaćen osuđenikov zahtjev za tzv. nepravu obnovu. S obzirom na to da ta nova presuda u trenutku podnošenja prijedloga za odgodu izvršenja pravomoćne presude nije pravomoćna, osuđenik predlaže „da sud odgodi dalje raspravljanje u ovom postupku“, dakle, u postupku koji se vodi pod brojem Ik I-90/16. u o kojem je prijedlog i podnesen „do pravomoćnosti odluke o kazni“. Stoga je o tom prijedlogu odluku, sukladno članku 54. Zakona o izdržavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 56/13. i 150/13.), trebao donijeti sudac izvršenja i to u predmetu broj Ik I-90/16. u odnosu na pravomoćnu presudu koju čine presuda Županijskog suda u Vukovaru od 11. srpnja 2014. broj K-41/11. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. ožujka 2016. broj I Kž-680/14. No, imajući na umu da je u međuvremenu presuda Županijskog suda u Vukovaru od 20. prosinca 2016. broj Kv I-32/16., donošenjem presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 39/17., dana 23. veljače 2017. postala pravomoćna, to je i odlučivanje o osuđenikovom prijedlogu za odgodu izvršenja kazne zatvora od dvije godine postalo bespredmetno.

Stoga, iako je pobijano rješenje zbog ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. trebalo ukinuti, uslijed navedenih novonastalih okolnosti predmet nije upućen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, nego je na temelju članka 494. stavka 3. točke. 3. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 23. veljače 2017.