Broj: Kž 170/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika B. F. zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika B. F. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 10. ožujka 2017. broj Ik I-14/17-9 (Ik I-83/17), u sjednici održanoj 5. travnja 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika B. F..

Obrazloženje

Rješenjem prvostupanjskog suda odbijeni su kao neosnovani prijedlozi za uvjetni otpust zatvorenika B. F. i Zatvora u Z..

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik B. F. po opunomoćeniku, odvjetniku A. B., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14.; dalje u tekstu: ZKP/08.) koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi članka 44. stavka 2. ZIKZ-a, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Zatvorenik B. F. u žalbi tvrdi da nije mogao niti dobiti bolju ocjenu od „zadovoljava“ jer se nalazi na zatvorenom odjelu, zbog čega nije mogao sudjelovati u radnim aktivnostima, da, suprotno navodima iz izvješća Zatvora, nije davao proturječne odgovore o počinjenim kaznenim djelima „već je odgovarao jasno i jezgrovito“ te da je za odluku o uvjetnom otpustu „irelevantno (…) da je zatvorenik višestruko osuđivana osoba“ jer mu je to već cijenjeno kao otegotna okolnost, a ovako da ga se „stigmatizira i dovodi u neravnopravni položaj“.

Suprotno ovim žalbenim tvrdnjama, ispravno je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o osnovanosti zatvorenikovog zahtjeva za uvjetni otpust i onoga koji je Uprava zatvora podnijela po službenoj dužnosti ocijenio okolnost da osuđenik nije radno angažiran, a pravilno je, na temelju izvješća Zatvora u Z., utvrdio i da zatvorenik „prema kaznenom djelu daje različite odgovore, odnosno verbalizira priznanje da bi potom negirao počinjenje“ kaznenih djela, jer se radi o okolnostima o kojima djelatnici zatvorskog sustava imaju neposredna saznanja iz svakodnevnih kontakata sa zatvorenikom, a to je značajnije za ocjenu njegovog odnosa prema kaznenim djelima zbog kojih je osuđen od njegove izjave na ročištu za odlučivanje o uvjetnom otpustu.

Konačno, ranija zatvorenikova osuđivanost, neovisno o tome je li i u kojoj mjeri je utjecala na odmjeravanje visine kazni za počinjena kaznena djela, predstavlja značajnu okolnost za ocjenu može li se osnovano zaključiti da osuđenik neće počini novo kazneno djelo, posebno kada se ima na umu da su mu ranijim osudama bile izrečene uvjetne osude koje očigledno na njega nisu dovoljno utjecale u pravcu promjene ponašanja, a osobito i činjenica da je jedno od kaznenih djela zbog kojih je osuđen na kaznu zatvora koju izdržava počinio u roku provjeravanja izrečenom mu jednom od tih uvjetnih osuda.

Zbog navedenog, žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je, kao drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, ispitao i po službenoj dužnosti pobijano rješenje te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te da na štetu zatvorenika nije povrijeđen kazneni zakon.

Slijedom iznesenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. u vezi s člankom 44. stavkom 2. ZIKZ-a, odbijena je žalba zatvorenika B. F., kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 5. travnja 2017.