Broj: Kž 149/17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća, doc. dr. sc. Marina Mrčele i Miroslava Šovanja kao članova vijeća te više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika V. Č., zbog kaznenoga djela iz članka 229. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 9. veljače 2017. broj Ik I-939/16., u sjednici održanoj 11. travnja 2017.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika V. Č. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Velikoj Gorici je na temelju članka 159.a točke 3., 4. i 6. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“, broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01, 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. - dalje u tekstu: ZIKZ) odbio kao neosnovan prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika V. Č. Zatvorenik je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine, a koju je počeo izdržavati 31. srpnja 2015. s očekivanim istekom kazne 31. svibnja 2017.
Protiv navedenog rješenja, žalbu je podnio zatvorenik V. Č. osobno, ne navodeći žalbene osnove, uz prijedlog da mu se odobri uvjetni otpust.
Sukladno članku 44. stavku 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.
Žalba nije osnovana.
Prvostupanjski sud je odbio zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust jer postoje „obligatorni razlozi za odbijanje prijedloga za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti“. Naime, protiv zatvorenika su u tijeku dva kaznena postupka. U trećem kaznenom postupku postala je pravomoćna osuda na kaznu zatvora 6 (šest) mjeseci, a u četvrtom kaznenom postupku donesena je osuđujuća presuda koja još nije postala pravomoćna. Osim toga, zatvorenik je stegovno kažnjavan zbog težeg stegovnog prijestupa. Prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da je riječ o razlozima zbog kojih je obvezno odbijanje prijedloga za uvjetni otpust koji je podnesen po službenoj dužnosti.
Zatvorenik u žalbi „demantira“ stegovni prijestup jer da je fizički sukob s njegove strane „bila nužna samoobrana“. Smatra da je u „zadnjoj četvrtini“ kazne koju treba izdržati čak i kada se uzme u obzir kazna zatvora koja je u međuvremenu postala pravomoćna. Također navodi da ima osiguran postpenalni prihvat i da mora pomagati majci koja ima udrugu za zaštitu životinja.
No, žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja i zaključak koji se temelji na po zakonu obveznim razlozima za odbijanje uvjetnog otpusta. Zakonska odredba je jasna; sud mora odbiti prijedlog za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti ako utvrdi makar i jedan od tri razloga koji ovdje postoje (zatvorenik je stegovno kažnjavan za teži stegovni prijestup, u tijeku su kazneni postupci protiv zatvorenika i mora izdržavati više kazni zatvora; članak 159.a točke 3., 4. i 6. ZIKZ-a).
Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 11. travnja 2017.
