Broj: Kž 171/17

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika J. L., zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u  Velikoj Gorici od 10. ožujka 2017. broj Ik I-21/17-9, u sjednici održanoj 13. travnja 2017.,

r i j e š i o   j e

              Odbija se žalba zatvorenika J. L. kao neosnovana.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 159a. toč. 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 56/13 i 150/13 – u daljnjem tekstu: ZIKZ) u vezi čl. 59. KZ/11, odbijen je kao neosnovan prijedlog Zatvora u Zagrebu za uvjetni otpust zatvorenika J. L. podnesen po službenoj dužnosti.

Zatvorenik izdržava jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i šest mjeseci na koju je osuđen pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-494/16 od 2. svibnja  2016. i Županijskog suda u Splitu broj Kž-493/16 od 18. kolovoza 2016. Predviđeni istek kazne je 24. lipanj 2017.

              Protiv tog rješenja žali se zatvorenik osobno s prijedlogom "da se razmotri žalba u pozitivnom smislu i pošteno odluči".

              Sukladno čl. 495. u vezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08), spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, upućen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

              Žalba nije osnovana.

Suprotno tvrdnji žalbe, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu ostvarene zakonske pretpostavke za uvjetni otpust zatvorenika sa izdržavanja kazne zatvora.

Naime, s obzirom na pribavljena mišljenja i podatke u spisu, i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora. Ovo iz razloga jer je zatvorenik bio dugogodišnji politoksikomanski ovisnik koji je tek koncem veljače ove godine prestao s uzimanjem supstitucijske terapije Suboxonom pa je zbog uspostavljanja potpune i čvrste apstinencije te smanjenja vjerojatnosti kriminalnog povrata nužno njegovo daljnje zadržavanje u zatvorskoj ustanovi. Osim toga, zatvorenik je specijalni povratnik u činjenju imovinskih delikata kojom kriminalnom aktivnošću je očito pribavljao sredstva za zadovoljenje narkomanskih potreba. Zbog navedenog, neovisno o pohvalnom trudu zatvorenika iskazanom tijekom terapijskih programa odvikavanja od ovisnosti o drogi i alkoholu te urednog ponašanja za vrijeme izdržavanja kazne, i ovaj žalbeni sud ocjenjuje da je zbog ostvarenja ciljeva pojedinačnog programa i postizanja svrhe kažnjavanja nužno da se izdržavanje kazne nastavi.

U tom kontekstu, bolest osuđenikove majke, koja se ističe u žalbi, nije dostatan razlog za puštanje zatvorenika na uvjetni otpust, tim više jer iz izvješća probacijskog ureda slijedi da je brigu o majci preuzela zatvorenikova sestra.

Kako žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, to je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 13. travnja 2017.