Broj: Kž 258/17

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc.dr.sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika Lj. Z. zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi zatvorenika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 03. ožujka 2017. broj Ik I-25/17, u sjednici održanoj dana 16. svibnja 2017.,

 

r i j e š i o   j e

 

1.                 Prihvaća se žalba zatvorenika Lj. Z., preinačuje se prvostupanjsko rješenje te se, na temelju čl. 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11) i čl. 159. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11 – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11 - Kazneni zakon, 56/13 i 150/13; dalje u tekstu: ZIKZ),

 

zatvorenik Lj. Z., sin M.₁ i M.₂ rođene S., rođen ... u K., s prijavljenim prebivalištem u D. D. (O.), a boravištem u J., V., sada na izdržavanju kazne zatvora,

 

otpušta na uvjetni otpust

 

s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 5 (pet) mjeseci na koju je zbog kaznenih djela iz čl. 229. st. 1. i dr. KZ/11 osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci od 11. kolovoza 2016. broj Kv-72/16 (K-452/13), kojom su na temelju čl. 498. st. 1. i st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14; dalje u tekstu: ZKP/08) preinačene u odlukama o kazni:

-                      presuda Općinskog suda u Puli od 24. travnja 2014. broj K-16/14, pravomoćna 18. lipnja 2014.,k kojom je osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 2. u vezi s čl. 228. st. 1. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci,

-                      presuda Općinskog suda u Rijeci od 25. studenog 2014. broj K-452/13, pravomoćna 23. siječnja 2015., kojom je osuđen zbog počinjenja dva kaznena djela iz čl. 217. st. 1. toč. 2. u vezi s čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11; dalje u tekstu: KZ/97), tri kaznena djela iz čl. 217. st. 1. toč. 2. u vezi s čl. 216. st. 1. i čl. 61. KZ/97 te tri kaznena djela iz čl. 229. st. 1. toč. 2. u vezi s čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11 i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

 

2.               Uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta s izdržavanja kazne zatvora i traje do isteka neizdržanog dijela kazne zatvora na koju je osuđena, a datum otpusta će biti određen nalogom za otpust.

 

3.            Na temelju čl. 62. st. 2. toč. 11. KZ/11 nalaže se uvjetno otpuštenom osuđeniku Lj. Z. obveza redovitog javljanja Probacijskom uredu Zagreb II, s time da se prvi puta dužan javiti u roku od tri dana po otpustu.

 

4.            Na temelju čl. 161. st. 2. ZIKZ-a uvjetno otpušteni zatvorenik Lj. Z. može promijeniti boravište u J., V., samo uz suglasnost suca izvršenja.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanim rješenjem Županijski sud u Rijeci je, na temelju čl. 59. KZ/11 i čl. 157. st. 1. i čl. 159. st. 1., 2. i 3. ZIKZ-a, kao neosnovan odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika Lj. Z. podnesen po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 158.a st. 1. ZIKZ-a.

 

              Protiv tog rješenja podnio je žalbu zatvorenik Lj. Z. osobno, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odobri mu se uvjetni otpust.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Prvostupanjski sud smatra da, iako se protiv zatvorenika ne vode novi kazneni postupci, činjenica da je ranije osuđivan u dva navrata 2013. također zbog imovinskih delikata, te da su djela zbog kojih se nalazi na izdržavanju kazne počinjena na štetu 30 oštećenica na osobito drzak način, upućuju na kriminalnu upornost osuđenika ispoljenu u dužem vremenskom periodu. Nadalje, nalazi da zatvorenik, doduše, iskazuje kajanje, ali da svoju kriminalnu aktivnost povezuje s narkomanskom ovisnošću. Prvostupanjski sud napominje da je tijekom izvršavanja kazne zatvora ocijenjen na razini „zadovoljava“, ističući da je u mjesecu siječnju 2017. zbog kršenja kućnog reda ocjena snižena na „ne zadovoljava“, a da je tijekom 2015. stegovno tretiran zbog težeg stegovnog prijestupa (korištenja suboxona koji mu nije bio u propisanoj terapiji). Uz to se navodi da je trenutno nesposoban za rad, da je u tri navrata pokušao apstinenciju, pa sud prvog stupnja nalazi da na ponašanje zatvorenika još uvijek bitno utječe njegov odnos prema ovisnosti o drogi, zbog kojeg je i kriminalni recidiv vezan za uspješnost u održavanju ustrajnosti od apstiniranja. Zaključeno je da svi nabrojeni pokazatelji, poglavito višekratno pokušana apstinencija i stegovno tretiranje, ukazuju na zatvorenikovu nestalnost u ponašanju i ne pružaju dovoljnu garanciju da bi se njegovo ponašanje na slobodi moglo u dovoljnoj mjeri izmijeniti samo primjenom mjera nadzora za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta, nalazeći da je uputno da zatvorenik završi program “P.“ za ovisnike o opojnim drogama za koji je dao suglasnost.

 

Međutim, izloženo rezoniranje prvostupanjskog suda nije prihvatljivo. Ranija osuđivanost zatvorenika uzeta je u obzir kao otegotna okolnost prilikom izbora vrste i mjere sankcija koje su mu izrečene presudama Općinskog suda u Rijeci od 25. studenog 2014. broj K-452/13 i Općinskog suda u Puli od 24. travnja 2014. broj K-16/14, a čije su kazne objedinjene presudom Općinskog suda u Rijeci od 11. kolovoza 2016. broj Kv-72/16. Kriminalna aktivnost zatvorenika koja je trajala dulje vremensko razdoblje također se reflektirala u izrečenoj kazni zatvora, a cijenjena je otegotnom i u jedinstvenoj kazni zatvora koja je zatvoreniku izrečena u postupku tzv. neprave obnove. Teži stegovni prijestup spomenut u pobijanom rješenju datira iz 2015., od čega je proteklo gotovo dvije godine. Spornu ocjenu uspješnosti izvršavanja kazne zatvora iz siječnja 2017. službenik odjela za tretman Zatvora u Rijeci, prisutan na sjednici prvostupanjskog suda, obrazložio je navodom da je zatvorenik u istom mjesecu pet puta evidentiran da spava izvan vremena propisanog kućnim redom, što po ocjeni ovog drugostupanjskog suda doista relativizira težinu kršenja kućnog reda, tim više što je u veljači iste godina ocjena vraćena na onu „zadovoljava“. Ima li se na umu da je mišljenje zatvora pozitivno, kao i sigurnosna procjena Centra za socijalnu skrb J., na čijem području živi zatvorenikova izvanbračna supruga, koja ga je spremna primiti i na kojoj adresi se zatvorenik obvezao prebivati, Vrhovni sud Republike Hrvatske, respektirajući i vrijeme koje je zatvorenik do sada proveo na izdržavanju kazne, a cijeneći da mu kazna ističe 04. travnja 2018. smatra da su se stekle pretpostavke za odobravanje uvjetnog otpusta. Pritom treba primijetiti da je uzet u obzir podatak da je zatvorenik u Zatvoru uključen u individualni tretman s naglaskom na održavanje apstinencije, kao i da je suglasan s uključenjem u posebni program „P.“ za ovisnike o opojnim drogama, čime je demonstrirao volju i spremnost, no taj program još nije započeo s radom, na što zatvorenik nema utjecaja.

 

Nabrojene okolnosti odgovaraju svemu što je prema odredbi čl. 59. st. 2. KZ/11, potrebno cijeniti prilikom odlučivanja o uvjetnom otpustu, pa sve izloženo opravdava odobravanje otpusta s izdržavanja kazne zatvora.

 

              Slijedom iznesenog, trebalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13; dalje u tekstu: ZKP/08) prihvatiti žalbu zatvorenika Lj. Z. i pobijano rješenje preinačiti tako da ga se uvjetno otpusti s izdržavanja kazne zatvora, kako je to učinjeno u izreci ove odluke.

 

U Zagrebu, 16. svibnja 2017.