Broj: Kž 485/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika S. G., zbog kaznenog djela iz članka 278. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 30. kolovoza 2017. broj Ik I-407/17-10, u sjednici vijeća održanoj 28. rujna 2017.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici je na temelju čl. 59. KZ/11 u vezi s čl. 157. st. 1. i čl. 159. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. - dalje u tekstu: ZIKZ) zatvoreniku S. G. odobren uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci, koju izvršava po presudi Općinskog suda u Zlataru od 23. studenog 2016. broj Kv-220/16, u mjesto prebivališta Z., ..., po pravomoćnosti rješenja. Uvjetni otpust traje do isteka kazne 12. veljače 2019. Na temelju čl. 60. st. 2. u vezi čl. 62. st. 2. toč. 11. KZ/11, uvjetno otpuštenom zatvoreniku određena je posebna obveza koja traje do isteka kazne i to javljanje Probacijskom uredu Z. I. te se osuđenik po izlasku iz zatvora i dolaskom u mjesto prebivališta dužan javiti PU Zagrebačkoj, II PP Z. i to prvog radnog dana od dana otpuštanja, te u istom roku i Probacijskom uredu Z. I., kao i sucu izvršenja Županijskog suda u Zagrebu. Na temelju čl. 161. st. 2. ZIKZ-a uvjetno otpušteni zatvorenik može promijeniti mjesto prebivališta i boravišta navedeno u rješenju o uvjetnom otpustu samo uz suglasnost nadležnog suca izvršenja.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, ne navodeći izričito žalbene osnove, uz žalbeni prijedlog da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati njegovu žalbu i pobijano rješenje preinači na način da odbije prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika.

Na temelju čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Pobijajući prvostupanjsku odluku da se zatvorenik S. G. otpusti na uvjetni otpust s izdržavanja kazne zatvora, državni odvjetnik smatra da sud nije dovoljno cijenio činjenicu da je zatvorenik višestruko osuđivana osoba, koja je činjenjem kaznenih djela pribavljala sredstva za život, negativno mišljenje Kaznionice u smislu da se protiv zatvorenika vodi drugi kazneni postupak, te još visoki ostatak ne izdržanog dijela kazne što sve ukazuje da je odluka o uvjetnom otpustu u konkretnom slučaju preuranjena i nije osnovana.

Ocjenjujući iznesene okolnosti iz žalbe državnog odvjetnika, ovaj sud nalazi da u konkretnom slučaju nije riječ o takvim okolnostima koje bi same za sebe ili zajedno s ostalim utvrđenim okolnostima trebale rezultirati zaključkom da je odluka prvostupanjskog suda o odobrenom uvjetnom otpustu zatvorenika zakonski neutemeljena.

Naime, iz izvješća Kaznionice u T. proizlazi da je zatvorenik zaista do sada osuđivan i da se protiv njega vodi drugi kazneni postupak, kao i da ima jednu nepravomoćnu presudu Županijskog suda u Zagrebu kojom je, zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti osuđen na kaznu zatvora od devet mjeseci uz rok kušnje od četiri godine. Osim toga iz spomenutog izvješća nadalje proizlazi da je zatvorenik tijekom izdržavanja kazne ocijenjen na razini naročito uspješan, da je bio konstantno radno angažiran, te je u potpunosti poštovao kućni red, da priznaje počinjenje djela, izražava kajanje i s kaznom se pomirio, a tijekom izdržavanja kazne završio je i posebne programe "Zatvorenik kao roditelj" i "Art", te da koristi izvan kaznioničke pogodnosti i ima osiguran postpenalni prihvat.

S obzirom da je sve iznijete okolnosti prvostupanjski sud pravilno utvrdio i dostatno vrednovao, uz činjenicu da zatvorenik izdržava zadnju četvrtinu zatvorske kazne i cijeneći omjer između izdržanog i ne izdržanog dijela kazne, kao i okolnost da su sve ranije osude zatvorenika iz perioda između 2007. i 2010. godine, nakon čega se više ne pojavljuje kao počinitelj kaznenih djela, dok je djelo za koje je još postupak u tijeku iz 2003. godine, a djelo za koje ima izrečenu nepravomoćnu presudu iz 2005. godine, ispravno je sud prvog stupnja odlučio o uvjetnom otpuštanju zatvorenika sa izdržavanja zatvorske kazne. Pritom treba naglasiti kako i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je zatvorenik u izvršenju pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora bio iznimno kooperativan, te uložio značajan osobni angažman da izdržavanje kazne postigne svoju svrhu. Na takav stav drugostupanjskog suda posebno upućuje činjenica da zatvorenik zadnjih sedam godina nije činio kaznena djela, te da se prilikom korištenja izvan kaznioničkih pogodnosti (godišnjeg odmora i sl.) uvijek redovito vraćao bez ekscesa, slijedom čega, protivno žalbi državnog odvjetnika smatra da je izdržana kazna u potpunosti postigla svrhu kažnjavanja.

Budući da žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08 pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 28. rujna 2017.