- 1 -              Rev 1000/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1000/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., Građansko - upravni odjel, protiv tuženika Š. J., iz R., zastupanog po punomoćniku I. R., odvjetniku u Z., radi raskida ugovora i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2586/13 od 21. siječnja 2015. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2652/10 od 16. srpnja 2013., u sjednici održanoj 21. listopada 2020.

 

p r e s u d i o j e :

 

Revizija tuženika se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I - Raskida se ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen dana 30. listopada 2008. godine i ovjeren kod javnog bilježnika pod brojem Ov-22997/08 od 30. listopada 2008. godine između prodavatelja Š. J. iz J., R., zastupan temeljem punomoći s N. M. iz Z., kao prodavatelja, i agencije u svoje ime, a za račun Republike Hrvatske, kao kupca, predmet kojeg ugovora je nekretnina upisana u zk ul. 12485, poduložak 6 k.o. Z., u naravi stan na 1. katu, oznake A5, neto površine 84,64 m2, s garažnim mjestom oznake G12 u podrumu neto površine 7,65 m2 i spremišta oznake S11 u podrumu neto površine 1,72 m2 u elaboratu označen zelenom bojom, što čini 6. etažu, odnosno 6655/88527 dijela nekretnine u naravi stambeno poslovna zgrada površine 278 m2 i dvorište 439 m2, sve označeno kao kč. br. 2375/8 k.o. Z..

 

II - Nalaže se tuženiku Š. J., isplatiti tužiteljici Republici Hrvatskoj iznos od 1.079.183,75 kuna, sa zakonskom zateznim kamatama po stopi po stopi od 14 % godišnje koja teče na taj iznos počevši od 31. listopada 2008. godine kao dana sklapanja ugovora do 30. lipnja 2011. godine, a od 1. srpnja 2011. godine po stopi od 12 %, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, pa do isplate, kao i naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 50.000,00 kuna, sve u roku od 15 dana."

 

Drugostupanjskom presudom je žalba tuženika djelomično odbijena kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu pod točkom II. izreke kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos 1.079.183,75 kn sa zateznim kamatama koje teku od 31. listopada 2008. do isplate, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu 25.000,00 kn, sve u roku od 15 dana (točka I. izreke). Prvostupanjska presuda je djelomično preinačena i to u dijelu pod točkom I. izreke na način da je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za raskid ugovora o kupoprodaji, kao i u dijelu pod točkom II. izreke na način da je odbijen kao neosnovan zahtjev tužiteljice da se tuženiku naloži da joj nadoknadi parnični trošak preko iznosa 25.000,00 kn do iznosa 50.000,00 kn, tj. za iznos 25.000,00 kn (točka II. izreke).

 

Protiv dijela drugostupanjske presude pod točkom I. izreke tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U reviziji predlaže ukidanje drugostupanjske presude te vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno preinačenje te presude.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP-a).

 

U postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju revident upire u podnesenoj reviziji, budući da je izreka drugostupanjske presude razumljiva te obrazloženje presude sadrži jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama, o kojima ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Također, suprotno navodima revidenta, drugostupanjski sud je u žalbenom postupku postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a i u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu, uključujući i prigovor tuženika o (ne)valjanosti punomoći kojom je tuženik opunomoćio treću osobu (N. M.) da u njegovo ime i za njegov račun potpiše kupoprodajni ugovor za predmetni stan, osobno preuzme novce dobivene od prodaje i potpiše tabularnu izjavu.

 

Pritom valja dodati da ostali izneseni prigovori u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka stanja (paušalne tvrdnje revidenta o tome da su odnosi stranaka u ovom postupku ostali nerazjašnjeni) zapravo se svode na vlastitu ocjenu izvedenih dokaza, a što u suštini predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a, iz tog se razloga ne može izjaviti revizija pa utoliko ti navodi revizije nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za raskid ugovora o kupoprodaji zbog neispunjenja ugovorne obveze te zahtjev za isplatu iznosa 1.079.183,75 kn, isplaćenog tuženiku od strane tužiteljice na ime kupoprodajne cijene za stan u Z.

 

Prvostupanjski sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za raskid ugovora zbog neispunjenja te da tužiteljica ima pravo na povrat isplaćene kupoprodajne cijene sa zateznim kamatama od dana kada je tuženik primio isplatu, imajući u vidu odredbu čl. 368. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05 i 41/08; dalje ZOO).

 

Drugostupanjski sud je pošao od toga da se prema odredbama o raskidu ugovora zbog neispunjenja (čl. 360.-368. ZOO-a), ugovor raskida ili po sili zakona ili jednostranom izjavom vjerovnika, a ne konstitutivnom odlukom suda. Zaključak je drugostupanjskog suda da sukladno tome, u slučaju spora o pitanju raskida ugovora na temelju navedenih odredbi, tužitelj ne može isticati konstitutivni zahtjev za raskid već može tražiti da se deklaratornom presudom utvrdi postojanje raskida.

 

Kako je tužitelj postavio tužbeni zahtjev kojim traži konstitutivni raskid ugovora, ocjena drugostupanjskog suda je da je zahtjev tužitelja u tom dijelu neosnovan.

 

Obzirom na utvrđenja prvostupanjskog suda, koji je zaključio da je tužiteljica dokazala da je isplatila kupoprodajnu cijenu stana, dok tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da nije bio stvarni vlasnik stana koji je bio predmet kupoprodaje, niti je dokazao da je stan predao u posjed kupcu, da stan nije prenio na kupca slobodan od tereta, što se je prethodno obvezao sklopljenim Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 30. listopada 2008., pri čemu je u trenutku sklapanja ugovora znao za prava treće osobe koje isključuje, odnosno umanjuje ili ograničava pravo tužiteljice kao kupca, drugostupanjski sud je ocijenio da je tužiteljica podnošenjem tužbe izjavila raskid ugovora zbog tuženikovog neispunjenja ugovornih obveza. Stoga je drugostupanjski sud, pozivom na odredbu čl. 368. st. 1., 2. i 5. ZOO-a, zaključio da je ugovor raskinut istekom primjerenog roka nakon podnošenja tužbe te da tužiteljica ima pravo na povrat onoga što je dala.

 

Jedini prigovor koji tuženik ističe u reviziji obrazlažući revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, je prigovor zastare potraživanja tužiteljice obzirom na rokove propisane u odnosu na prestanak prava na poništaj pobojnog ugovora (čl. 335. ZOO-a). Takav prigovor nije osnovan jer tužiteljica nije zatražila poništenje ugovora, pa se navedene zakonske odredbe u konkretnom slučaju ne primjenjuju.

 

Budući da nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

 

Zagreb, 21. listopada 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v. r.