Poslovni broj Gž R-1051/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj Gž R-1051/2020-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u pravnoj stvari tužitelja F. B. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. C., odvjetniku iz V., protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstvo, OIB: …, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 11. Pr-466/2020-4 od 15. rujna 2020., 21. listopada 2020.

 

 

r i j e š i o    j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 11. Pr-466/2020-4 od 15. rujna 2020. potvrđuje.

 

 

Obrazloženje

 

Citiranim rješenjem Općinski sud u Osijeku oglasio se mjesno nenadležnim za odlučivanje u predmetnoj pravnoj stvari te da će se po pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti nadležnom Općinskom sudu u Splitu.

 

Protiv tog rješenja tužitelj je podnio žalbu čijim sadržajem se poziva na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP). Navodi da je on policijski službenik čija je radna djelatnost specifična utoliko da ima dužnost da se i izvan službe ponaša tako da ne šteti ugledu službe, što tumači na način da u tom slučaju svoju policijsku djelatnost obavlja na području cijelog teritorija Republike Hrvatske, a ne samo jedne policijske uprave, pa da stoga djelatnost obavlja i na području Općinskog suda u Osijeku.

 

Kako je imao pravo na izberivu mjesnu nadležnost to da je predmetni postupak pokrenuo pred tim sudom pa da je pobijano rješenje nezakonito i predlaže da se uvaženjem žalbe isto ukine.

 

Žalba nije osnovana.

 

Sud prvog stupnja utvrđuje da tužitelj ima prebivalište u S., odnosno da rad obavlja na području PU S.-d.. Zbog navedenog smatra osnovnim prigovor mjesne nenadležnosti istaknut po tuženiku, pa pozivom na odredbu čl. 48. st. 3. i čl. 65. ZPP-a (omaškom navedeno čl. 56. ZPP-a) uz daljnju primjenu odredbe čl. 20. citiranog Zakona donosi pobijano rješenje.

 

Neosnovano tužitelj žalbenim navodima pobija zakonitost pobijanog rješenja, odnosno pravilnost primjene materijalnog prava u njegovu donošenju. Naime, tužitelj je predmetni postupak pokrenuo tužbom protiv Republike Hrvatske, radi isplate razlike plaće uz tvrdnje da mu tuženik kao poslodavac pogrešno obračunava plaću.

 

Prema odredbi čl. 65. ZPP-a ako je u sporu iz radnog odnosa tužitelj radnik, za suđenje je nadležan, pored suda koji je općemjesno nadležan za tuženika, i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao odnosno sud na čijem se području rad morao obavljati te sud na čijem je području zasnovan radni odnos.

 

Prema odredbi čl. 48. st. 3. ZPP-a za suđenje u sporovima protiv Republike Hrvatske općemjesno nadležan je sud na čijem području tužitelj ima prebivalište, odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj, a ukoliko tužitelj nema prebivalište, odnosno sjedište u Republici Hrvatskoj za suđenje u sporovima protiv Republike Hrvatske opće mjesno nadležan je sud na čijem se području nalazi Hrvatski sabor.

 

U konkretnom slučaju se u smislu odredbe čl. 65. ZPP-a radi o izberivoj mjesnoj nadležnosti. Međutim, iz sadržaja spisa proizlazi da je prebivalište tužitelja u S.. Tužitelj u tužbi a niti sada žalbenim navodima ne tvrdi da bi na području nadležnosti suda prvog stupnja obavljao rad ili da bi se morao obavljati, niti da je na području tog suda zasnovao radni odnos pa se sud prvog stupnja pravilnom primjenom citiranih zakonskih odredbi, a uz daljnju primjenu odredbe čl. 20. ZPP-a oglasio mjesno nenadležnim te odlučio da će se predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom sudu u Splitu. Slijedom iznijetog žalbeni navodi tužitelja da obavlja specifičnu djelatnost pa da se i izvan službe mora ponašati tako da ne šteti ugledu službe što tumači na način da istu obavlja na području cijele Republike Hrvatske, nisu osnovani niti su od utjecaja na pravilnost primjene materijalnog prava u donošenju pobijanog rješenja.

 

Stoga je žalbu tužitelja valjalo odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

 

 

U Rijeci 21. listopada 2020.

 

Sutkinja

 

Lidija Oštarić Pogarčić