Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Marijani Capurso Kulišić, u pravnoj stvari
tužitelja P. Č. pok. T., O. B. … OIB: … kojeg zastupa
punomoćnik D. B., odvjetnik u D., protiv tuženika A. Č., pok.
F., D., O. B. … OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B.
M., odvjetnik u D., radi utvrđenja i uknjižbe, nakon održane glavne i javne
rasprave, zaključene 8.rujna 2020., u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 20.listopada
2020.
p r e s u d i o j e
1. Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik cjeline prizemlja čest.zgr. … k.o. G. izgrađenoj
na čest.zem. … k.o. G. te je tuženik dužan trpjeti da isti uknjiži cjelinu prava
vlasništva prizemlja čest.zgr. … k.o. G. izgrađenoj na čest.zem. … k.o. G.
na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika.
2. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju trošak ovog postupka u iznosu 13.862,54 kn
(slovima: trinaest tisuća osamstošezdesetdvije kune i pedesetčetiti lipe), u roku 15
dana.
Obrazloženje
Tužitelj u tužbi tvrdi da su tužitelj i tuženik uknjiženi kao vlasnici čest.zem. … k.o.
G. za ½ dijela prava vlasništva, a na čest.zgr. … k.o. G. na način da je četverosobni
stan u prizemlju navedene zgrade nad garažom koji obuhvaća čitavo prizemlje zgrade osim
jedne sobe koja pripada stanu na prvom katu površine 96,83 m2 uz odgovarajući suvlasnički
dio cijele nekretnine uknjižen kao vlasništvo tužitelja, dok je čitav prvi kat zgrade te jedna
soba u prizemlju uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine uknjižen na tuženika.
Nadalje, tvrdi da su potomci pok. Z. Č., time i prednici parničnih stranaka i to Č.
T. i Č. F. dana 5.svibnja 1984. sklopili Ugovor o diobi i razvrgnuću kućne
zajednice kojim je pok. T. Č. pripala u vlasništvo ½ suvlasničkog dijela čest.zgr.
…k.o. G. (I.kat), a F. Č. pripalo u vlasništvo ½ suvlasnička dijela čest.zgr. 1211
k.o. G. (II. kat). Tvrdi da je u posjedu cijelog prizemlja već više od 30 godina točnije od
1976. Budući da tužitelj želi uskladiti faktično sa zemljišnim stanjem tužbenim zahtjevom
traži da su utvrdi da je tužitelj vlasnik cjeline prizemlja čest.zgr. … k.o. G. izgrađenoj na
čest.zem. … k.o. G. te je tuženik dužan trpjeti da se isti uknjiži za cjelinu vlasništva
prizemlja čest.zgr. … k.o. G., izgrađenoj na čest.zem. … k.o. G. na svoje ime uz
istodobno brisanje tog prava s imena tuženika.
U nastavku postupka tužitelj tvrdi da su tužitelj i tuženik, odnosno njihovi prednici
prvo kupili jedan dio kuće, a naknadno drugi dio kuće i tek onda objedinili u cjelinu prava
vlasništva i potpisali ugovor o diobi. Tužitelj temelji svoj zahtjev na tvrdnji da su svi
slijednici Z. Č. živjeli u zajednici, zajednički privređivali i stjecali nekretnine, koje su
se onda formalno knjižile kao vlasništvo nekih od njih te da je ta zajednica podijeljena
diobom 5.svibnja 1984. i da je, neovisno o upisu u zemljišnu knjigu, pravnom predniku
tužitelja pripala cjelina prizemlja kuće na adresi B. …, čest.zgr. … k.o. G..
Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu,
predlaže ga odbiti kao neosnovanog, uz naknadu parničnog troška. Smatra da tužitelj nema
pravni interes zahtijevati utvrđenje prava vlasništva onog čega je vlasnik, a što upisano u
zemljišnim knjigama i predstavlja 1.etažu, a tuženik mu nije nikada osporavao ni posjed ni
pravo vlasništva tako upisane etaže. Nadalje, smatra da jedna soba u prizemlju čest.zgr. …
k.o. G. predstavlja sastavni dio 2.etaže, a samo dio jednog posebnog dijela ne može biti
predmetom stvarnog prava pa je u odnosu na utvrđenje prava vlasništva te jedne sobe iz tih
razloga tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan. Osporava da bi tužitelj bio zakonit i
savjesni posjednik sobe u prizemlju. Tuženik nadalje tvrdi da su stan na katu kojem pripada
prostorija u prizemlju kupili isključivo tuženik i njegova obitelj, a kako je to navedeno u
ugovoru, i da nekretnina nije kupljena u zajednici pa tako nije niti mogla biti dijeljena u
zajednici.
Ocjenom provedenih dokaza, kako svakog posebno, tako i u njihovoj ukupnosti, te na
temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je presudom posl.br P-1061/16 od 19.listopada
2017. odbio tužbeni zahtjev. Međutim povodom žalbe Županijski sud u P. je rješenjem
posl.br. Gž-305/2018 od 25.veljače 2020. ukinuo presudu i predmet vratio na ponovno
suđenje.
U ponovljenoj glavnoj raspravi sud je pročitao dokaze izvedene u ranijem postupku te
je izveo dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke.
Dakle, u postupku su pregledani zemljišnoknjižni izvadak za z.ul. … k.o. G.
(list 4-5 spisa), Ugovor o deobi i razvrgnuću kućne zajednice (list 6-9 spisa), Pogodbu kupnje
i prodaje od 25.kolovoza 1969. (list 20-21 spisa), Pogodbu kupnje i prodaje (od 2.prosinca
1972. (list 24-25 spisa), Pregledan je povijesni zemljišnoknjižni izvadak (list 36-47 spisa),
Ugovor o utanačenju (list 52 i 53 spisa), rješenje o nasljeđivanju posl.br O-488/95 (list 55
spisa), Rješenje o odobrenju za uporabu objekta od 14. travnja 1972 (list 57 spisa), Rješenja
Z-2466/97 (list 64. spisa), potvrda Ureda za prostorno uređenje , stambeno-komunalne
poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša od 1.kolvoza 1995. i priležečih tlocrta (list 58-63 spisa),
presudu na temelju priznanja posl.br. P-964/93 ovog suda od 14.prosinca 1994.(list 64-65
spisa), rješenje o nasljeđivanju posl.br. O-91/03 (list 66-68 spisa), Uvjerenja o prebivalištu
(list 84-89 spisa), proveden je očevid na licu mjesta (list 91 spisa), vještačenje po vještaku
geodetu M. M. (list 99-101 spisa), rješenje o nasljeđivanju ovog suda posl.br.
O-488/95 (list 108-109 spisa), punomoći (list 110-113 spisa), Uvjerenje Opštinskog suda u
P. O. 1362/84 od 25.srpnja 2006. (list 114 spisa), usmeno je saslušan sudski vještak,
saslušani su svjedoci L. Č. (list 132 spisa), tuženica (list 132 spisa), E. B.
(list 136 spisa), V. Č. (list 137 spisa), G. Q. (list 138 spisa), K.
B. (list 139 spisa), V. Č. (list 147 spisa), D. Č. (list 149 spisa),
2
M. S. (list 150 spisa), U. B. (list 151 spisa), A. M. (list 153 spisa), saslušan je tužitelj kao parnična stranka.
Ponovnom ocjenom provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj
ukupnosti, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka zaključak je suda da je tužbeni
zahtjev osnovan.
Pregledom zemljišnoknjižnog uloška z.ul. … k.o. G. utvrđeno je da je tuženik
upisan kao vlasnik čitavog prvog kata čest.zgr. … te jedne sobe u prizemlju uz
odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, dok je tužitelj upisan kao vlasnik
čestverosobnog stana u prizemlju čest.zgr. … nad garažom koji obuhvaća čitavo prizemlje
zgrade (osim jedne sobe koja pripada stanu na prvom katu) površine 96,83 m2 uz
odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine.
Pregledom Ugovora o deobi i razvrgnuću kućne zajednice utvrđeno je da ovaj ugovor
zaključen 5. svibnja 1984. između dioničara Č. A., Č. T., Č.
F., Č. V. i D. i Č. M.. U tom ugovoru stoji da su oni potomci
Č. Z. i da su do zaključenja ugovora živjeli u porodičnoj zadruzi u kojoj su
nasljedstvom i zajedničkim sredstvima stekli pokretnu i nepokretnu imovinu i da su suglasni
dijeliti je. Prema tom Ugovoru dogovoreno je da će Č. F. ubuduće živjeti u
porodičnoj zajednici sa članovima svoje uže porodice i to sa suprugom E., sinom
A. (i njegovom porodicom) i sinom V. te da mu od nepokretne imovine
pripada ½ dijela porodične zgrade (II kat) u D. B. …, dok će T. Č.
ubuduće živjeti u porodičnoj zajednici sa članovima uže porodice i to sa suprugom S. i
sinom P. (i njegovom porodicom) te da mu od nepokretne imovine pripada ½ porodične
zgrade (I.kat) koji se nalazi u D., B. …. Na ovom ugovoru stoje potpisi A.
Č. za sebe i R. Č. za T., F., V., D., M. i K.
Č..
Pregledom punomoći (list 110-113 spisa) utvrđeno je da su Č. T., Č.
F., Č. V., Č. M. i Č. K. ovlastili R. Č. da u
njihovo ime potpiše ugovor o deobi i razvrgnuću kućne zajednice zaključenog 5.svibnja 1984.
Pregledom Uvjerenja Opštinskog suda u P. O. 1362/84 od 25.srpnja 2006. (list 114
spisa) utvrđeno je da je taj sud potvrdio da je dana 18.lipnja 1984. pod brojem ovjere OV-
1362/94 ovjerio ugovor o deobi i razvrgnuću zajednice zaključen između deobničara Č.
A., Č. T., Č. F., Č. V. i D. i Č. M. i da su
sastavni dio ugovora punomoći OV-1835/84 , OV-II-1923, 1984, OV-935/84 i OV-4891.
Pregledom Pogodbe kupnje i prodaje od 25. kolovoza 1969. (list 20-21 spisa) između
K. S. i F. Č., pok. Z., E. Č., žene F. i mld. A.,
K. i V. Č., koje je zastupao otac F. Č. pok. Z., utvrđeno je da je
K. S. prodala F., E. Č., žene F. i mld. A., K. i
V. Č., vlasništvo stana na II. katu stambene zgrade u D., B. …izgrađene na čest.zem. … k.o. G. koji se sastoji od dvije sobe i nusprostorija, sa
posebnim ulazom sa ulice koji nije još izgrađen, sa dvorištem – vrtom iza kuće i pored kuće i
to sa zapadne strane s tim da je granica sredina kuće.
Pregledom Pogodbe kupnje i prodaje od 2.prosinca 1972. (list 24-25 spisa) utvrđeno je
da su K. S. rođ. B., pok. G., kao prodavatelj i i Z. Č. sin A.,
R. Č., sin A., V. Č. sin L. i G. Č. sin L., kao
kupci sklopili ugovor koji je prodan četverosobni stan izgrađen iznad garaža koji obuhvaća
prizemlje osim jedne sobe koja pripada stanu na I. katu te jedne garaže te tarace ispred stana,
drvarnice i dijela zemljišta sa strane ulaza u prodani stan, a kako je to na terenu podijeljeno
3
pregradnim zidom i opisano u skici katastra koju su prodavateljica i vlasnik stana na I. katu
potpisali sve u zgradi u D., L., B. … koja nosi oznaku čest.zgr. … i
čest.zem. … k.o. G..
Pregledom Ugovora o utanačenju (list 52 spisa) utvrđeno je da su K. Đ.
S. kao prodavateljica i E., A., V. Č. te K. B., kao kupci i
pravni slijednici pok. F. Č. sklopili u kolovoza 1997. ugovor koji je K.
S. potvrdila da je kupcima prodala i to svakom za 1/5 dijela čest.zem. …) i
ovlastila pravne slijednice pok. F. Č. na uknjižbu prava vlasništva. Pregledom
Ugovora o utanačenju (list 53 spisa) utvrđeno je da su K. Đ. S. kao
prodavateljica i E., A., V. Č. te K. B. , kao kupci i pravni
slijednici pok. F. Č., sklopili u kolovozu 1997. ugovor kojim su utvrdili da je
prodavateljica K. S. kupcima i njihovom pravnom predniku pok. F. Č.
prodala svakom za 1/5 dijela stana na drugom katu zgrade čest.zgr. … z.ul. … k.o. G.
izgrađene na čest.zem. …k.o. G., stara izmjera koji se sastojao od dvije sobe, nus
prostorija sa posebnim ulazom sa ulice koji još nije bio izgrađen, sa dvorištem – vrtom iza i
pored kuće i to sa zapadne strane s tim da je granica sredina kuće kao i garaže u prizemlju.
Ovim ugovorom ugovorne strane utanačuju da je sad pok. F. Č. i njegovi slijednici
1970., i 1971. izvršili dogradnju stana i to dvije sobe i kuhinju tako da je nakon dogradnje
stan imao površinu 130 m2 a izvršena je sredstvima F. Č. i njegovih pravnih
slijednika na ime K. S. i uz njenu suglasnost. Nadalje, na isti način i u isto vrijeme
izvršena je i izgradnja jednog magazina na čest.zem. … k.o. G..
Pregledom rješenja o odobrenju za uporabu objekta Sekretarijata za upravno pravne
poslove broj UP/I-02/1-92/1-72 od 14. travnja 1972. utvrđeno je da je odobrena upotreba
novosagrađene jednokatne obiteljske stambene zgrade u vlasništvu K. S.
sagrađene na predjelu B. čest.zem. …, a na osnovi odobrenja za građenje broj 05-
6037/1-61 od 31. srpnja 1961 i UP/I-02/1-2328/1-70 od 6. srpnja 1970. a da se objekata
sastoji od dva četverosobna stana.
Pregledom rješenja Z-2466/97 (list 64 spisa), potvrde Ureda za prostorno uređenje ,
stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša od 1.kolvoza 1995. i priležečih
tlocrta (list 58-63 spisa) utvrđeno je da je na temelju ugovora kupnje i prodaje OV-1706/70,
OV-42/91, ugovora o utanačenju OV-3373/97, OV-3374/97 i rješenja o nasljeđivanju posl.br .
O-488/95 te rješenja o odobrenju za uporabu objekta UP/I-02/1-92/1-72 dopušten u z.ul. …
k.o. G. upis prava vlasništva E. Č. za 2/20 dijela, A. Č. za 5/20 dijela,
V. Č. za 5/20 dijela i K. K. B. r. Č. za 4/20 dijela cjeline
prava vlasništva stana na I. katu površine 120, 15 m2 u čest.zgr. … z.ul. … k.o. G..
Pregledom presude na temelju priznanja posl.br. P-964/93 ovog suda od 14.prosinca
1994. utvrđeno je da je T. Č. ishodio pravomoćnu presudu protiv tuženice K.
Đ., ranije S. kojom je utvrđeno da je vlasnik cjeline prava vlasništva stana u
D., B. …, četverosobnog stana nad garažom koji obuhvaća čitavo prizemlje iznad
garaže (osim jedne sobe koja pripada stanu na prvom katu) te jedne garaže i to baš prve od
pravca B. i tarace ispred stana i drvarnice te je ovlašten tužitelj ishoditi upis prava
vlasništva u zemljine knjige.
Pregledom rješenja o nasljeđivanju ovog suda posl.br. O-91/03 utvrđeno je da je
vanknjižno vlasništvo stana u čest.zgr. … upisan u II biće z.ul. … k.o. G., a radi se o
četverosobnom stanu izgrađenom nad garažom, koji obuhvaća čitavo prizemlje iznad garaže
(osim jedne sobe koja pripada stanu na I. katu) ostavina pok. T. Č. a njegovim
nasljednikom imenovan je tužitelj P. Č..
4
Na očevidu na licu mjesta utvrđeno je da je čest. zgr. … u naravi katnica-jednokatna
obiteljska kuća. Nakon ulaska u prizemlje čest. zgr. te tužitelj je pokazao na dio u naravi
dnevnog boravka, tvrdeći da je isti dio tog dnevnog boravka predstavlja u zemljišnim
knjigama upisanu jednu sobu koja pripada gornjem katu. Pun. tužitelja je istakao da ne
osporava činjenicu da sporna soba je prema diobenom nacrtu kojeg je pun. tuženik dostavio
uz podnesak od 23. rujna 2014. crveno označenom bojom „radiona“, predstavlja spornu
prostoriju. U naravi danas ovaj dio čini cjelinu sa dnevnim boravkom, te da se iz istog ne
može pristupiti na I kat.
Sudski vještak geodetske struke M. M. izradio je nalaz i mišljenje
5.prosinca 2014. te je na skicama prikazao stanje kakvo je bilo 1995. (tj. stanje na tlocrtu na
strani 62 spisa) a na drugoj skici "novo stanje" tj. stanje kakvo je danas.
Usmeno saslušan sudski vještak iskazao da ustraje u pisanom danom nalazu i
mišljenju u odnosu na istaknute prigovore tužitelja iskazao je da je prikazao stanje 1995.
prema tlocrtu sa lista 62 spisa te je u tlocrtu prizemlja naznačio i zidove ranije prostorije koja
je prema zatečenom stanju spojena s dnevnim boravkom, te je na temelju skice s lista 62 i
mjerenjem ustanovio dužinu zidova ove prostorije a prema izračunu ona ima neto površinu
7,47, odnosno bruto površinu 10,68.
Nakon ovako danog usmenog nalaza i mišljenja,s ud smatra da je vještak odgovorio na
sva pitanja i prigovore stranaka, da je njegov nalaz i mišljenje stručno i valjano, i nije ničim
dovedeno u sumnju pa ga u cijelosti prihvaća.
Na okolnost odnosa između pravnih prednika tužitelja i tuženika u pogledu stjecanja
prava vlasništva saslušani su svjedoci.
Svjedokinja L. Č. supruga tužitelja, iskazivala je da je obitelj Č. je
radila, privređivala, stjecala nekretnine u kućnoj zajednici tako se primjerice 1969. zajednički
kupio stan na B., na adresi B. …, a 72. god. stan na adresi B. …na drugom katu
koji je bio u roh bau. 1976. godine su se svi zajedničari dogovorili da bi podijelili, odnosno
napravili diobu zajedničke imovine tako da svakome pripadne u vlasništvo određena
nekretnina. Po tom usmenom dogovoru njenom suprugu koji je tad živio U Beogradu s
roditeljima T. i S. pripao je stan na adresi B. …koji je bio u roh bau izvedbi.
Oni su se u taj stan preselili 1976. i u potpunosti ga uredili, a ja ona se za tužitelja udala 1979.
i uselila u ovaj stan i on je izgledao tada isto kao i danas. Oni su zajedno s pok. ocem tuženika
bili u jako dobrim odnosima, vrlo složni, svaki dan su se posjećivali i provodili zajedno
blagdane. 1984. godine napravljena je i sudska dioba koju su svi potpisali kao pravovaljanu.
Nikada nitko njima nije osporavao korištenje ovih prostorija kakve su one danas. Kućna
zajednica funkcionirala tako da su svi zajedničari radili, neki u Peći, neki u Beogradu, neki u
Dubrovniku, a zimi bi se svi skupili u Peći u radioni. Nekretnine su se formalno kupovale na
ime nekih od zajedničara, ali one nisu bile njihovo vlasništvo nego vlasništvo svih
zajedničara, da su otac tuženika i njegova obitelj živjeli samostalno u Čubranovićevoj ulici
1969. godine isto kao što su i roditelji njenog supruga živjeli samostalno u Beogradu. Ona živi
sa svojim suprugom u predmetnom stanu od 28. listopada 1979. kad se i udala a onome prije
toga poznato jer je sve do prije 2 godine živjela u zajedničkom domaćinstvu sa svojom
svekrvom koja joj je o tome pričala.
Tuženik A. Č., iskazivao je da je njegov otac F. i majka E. su se
vjenčali 1956. i tad su se osamostalili, on je rođen 1957., a sestra K. 1958. i brat
V. 1963. Kad su se roditelji vjenčali došli su iz Peće živjeti u Dubrovnik, prvo
podstanari, a kasnije u Getaldićevoj 15. 1969. je njegov otac kupio gornji kat nedovršene kuće
na adresi B. … i to ju je kupio za svoju peteročlanu obitelj. Tom prilikom se dogovorio s
K. S. da će oni zajedno rekonstruirati postojeću zgradu tako da se ova kuća
5
proširila sa sjeverne str. u dubinu 4 m, a u dužinu 12,5 m. Ta nadogradnja se sastojala od dva
dijela u prizemlju i to onom na istočnoj strani koji je pripao K., a na zapadnoj strani u
površini 2,8x4 pripao je njima. Sporna prostorija kao samostalna prostorija potpuno odvojena
od prizemlja, a povezana s dijelom nekretnine koji je pripao njima je izgrađena 1970.-1971.
Ova prostorija je imala vrata i prozore, struju i vodu. Trebala je služiti kao radiona, ali nikada
nije tome poslužila. Oni su se u svoj dio nekretnine i tu prostoriju i dvije garaže uselili 1972.
godine, a iste te godine u prosincu su V., Đ., R. i Z. Č. kupili od K.
prizemlje, osim predmetne prostorije. Na neki način, a vjerojatno zamjenom T. je stekao
tu nekretninu 1976. i tad on ruši pregradni zid između predmetne prostorije i svog stana. Oni
su tad živjeli na ovoj adresi, ali nitko od njih nije reagirao na rušenje ovoga zida jer nisu htjeli
pokvariti dobre rodbinske odnose i očekivali su da će se to riješiti na miran način. S prvog
kata u njihovom vlasništvu stepenicama spuštalo na taracu poviše garaža i potom kroz vrata s
tarace ulazilo u spornu prostoriju i to je sve bilo tako moguće do 1976. Ističe da je on tek na
očevidu u ovom postupku saznao da je izgrađen i zidić. Do 1976. njegova obitelj koristila
predmetnu prostoriju. K. i njegov otac prije same izgradnje dogovorili što će kome
pripasti, otac je cijelo vrijeme samostalno radio, a po potrebi su braća jedan drugome
pomagali. Nitko od njihove obitelji, ni majka ni on ni sestra ni brat nisu dali suglasnost za
sklapanje ugovora o diobi razvrgnuću 1984. godine iako su i oni bili suvlasnici nekretnine, a
koliko on zna njegov otac je dao punomoć R. da potpiše u njegovo ime ugovor iako
sumnja da je njegov otac ikad taj ugovor pročitao, a da je otac dao punomoć saznao je tek kad
je dobio ispravu u ovom spisu. On je s K. S. 1997. sastavio ugovor o
utanačenju, a u kojem je očito promaklo navesti i spornu prostoriju. Po predočenju ugovora na
l. s. 53-54 tuženik potvrđuje da je riječ o ugovoru o kojem je iskazivao.
Svjedokinja E. B., 1970, iskazivala je da je kao dijete svako ljeto od 1976.
dolazila u kuću na adresi O. B. …. Poznato joj je i da su usmeno podijelili imovinu jer su
do tada svi bili zajedno, a 1984. su ovu imovinu podijelili i na sudu. Čula je da je nakon smrti
njenog pradjeda Z. Č. njegovi nasljednici su uglavnom bili obrtnici i svi su privređivali
u zajedničku imovinu te su od te zajedničke imovine kupovali nekretnine, a koje su morale
biti kupljene na određeno ime ali je sve bilo zajedničko. Nasljednici njenog pradjeda su
L., T., F., A.. Njoj je ovo u sjećanju jer su se svi oni sa svojom djecom
okupljali u Peći zimi, družili se i zabavljali pa joj je to kao djetetu ostalo u uspomeni. Tako su
se oni 1976. dogovorili usmeno koji će nekretnine kome pripasti na način da su izvlačili iz
bubnja a i neki od njih su imali određene zahtjeve.Pok. F. bio u zajednici i sve što je
zaradio pridonosio je zajednici, a nije samostalno privređivao. Ovo joj je poznao jer je i on
dolazio kod djeda. Njenom djedu T. pripala radnja i prazna kuća na predmetnoj adresi.
Da je u ovoj kući on zatekao predmetnu sobu neuređenu i morao ju je sam urediti, a kako nije
imao novaca posudio je novac od rodbine njene bake. Dodaje da je ona samo dva mjeseca
nakon djelomičnog uređenja ove prostorije sve skupa to vidjela. U ovoj podjeli A.
pripala kuća u Peći, T. radnja u Dubrovniku i cijeli prvi kat stana na adresi B. …, koji
nije bio useljiv, F. je pripao gornji kat i imao je radnju koja nije bila u vlasništvu nego u
najmu, V. i G. djeci L. Č. pripala je kuća u Beogradu na adresi
Gospodara Jovanova tj. jedan kat a M. Č. drugi kat u toj kući. Dalje joj je poznato
da su nakon podjele svi nastoji urediti svoje vlasništvo pa tako je recimo njen ujak na kojeg je
glasila kuća u Beogradu dao punomoć M. kuću u Beogradu kako bi mogao riješiti
pitanje vlasništva u toj kući. Po pričanju bake poznato da je predmetni stan u kojem se nalazi
soba kupljen novcem iz zajednice, ali nije joj poznato tko je držao novac u rukama kojim je
kupljen taj stan niti tko je kome dao novac da kupi stan. Ne zna tko je točno upravljao
novcem ali koliko je njoj poznato novac se skupljao u Peći i od tamo dijelio ali to nije vidjela.
Dodaje da se kao dijete sjeća da je djed jednom stao u Prištinu pokupio novac i odnio u Peć.
Nikada nije vidjela da bi F. ili njegova supruga E. nosili novac u zajedničku kasu ili da
6
je novac iz zajedničke kase netko dao njima. Obitelj F. od 1969. živi na B. … živjeli
su F., E., K., V. i tuženik. Radnju je imao u ulici Od Puča. Nije joj
poznato gdje su živjeli prije toga.
Svjedok V. Č. iskazivao je da je onaj dio u prizemlju nije pripao T. nego
pok. F. jer je on bio sa svojim ocem L. u razdoblju od 1956-1977 u Dubrovniku i
poznato mu je da je svaki od braće njegovog oca radio za sebe i pomagali su jedan drugom i
nikada isu bili u svađi. Nije mu poznato ništa u vezi bilo kakve diobe. U prizemlju u spornoj
prostoriji tada bio jedan dio odvojen zidom i stajao je sam za sebe i to je F. napravio sebi
za radionicu kako bi mogao tu raditi zimi. Postojala su vrata do kojih se dolazilo ili
stepenicama gore ili s gornjeg kata dole. U ovu prostoriju ulazilo se kroz vrata s terase. Novac
se nije slijevao u zajedničku kasu, ali da su jedni drugima pomagali kako bi kome trebalo.
I F. pomogli da kupi stan ako mu je to trebalo.
Svjedok G. Q. iskazivao je da je njegov otac L. i njegova braća
A., S., F. i T. su zajedno kupovali nekretnine. T. je živio u Beogradu a
njegov otac u Peći, a radnju je imao u Dubrovniku, F. je živio u Dubrovniku, a A.
u Peći. Jedno vrijeme su se odlučili podijeliti u pogledu te imovine i to je bilo 1976. S
obzirom da je njegov otac bio najstariji on je dopustio braći da biraju pa je tako F. s
obzirom da je imao malu djecu tražio da ostane u Dubrovniku, A. je želio ostati u Peći
pa je preostalo između njegovog oca i T. da se podijele između Beograda i Dubrovnika
pri čemu je njegov otac dopustio T. da bira i on je izabrao Dubrovnik, a njegov otac se
preselio u Beograd iako ga nije volio. Kad su oni vlasništvo na stanu prenijeli na strica,
prostor je bio neuređen, ali je F. bio sebi napravio jednu prostoriju koja je bila fizički
odvojena od ostatka prizemlja i imala poseban ulaz i stepenice koje vode s prvog kata u
prizemlje s vanjske strane, pa tako je njemu u ovoj diobi pripao prvi kat kuće zajedno s tom
prostorijom dok je T. pripao ostatak prizemlja. Ova prostorija postojala je 1976. Nakon
što je T. uselio u prizemlje i počeo ga uređivati probio je zid i spojio tu prostoriju sa
svojom prostorijom a F. ga je jednom prilikom pitao zna li ja da je to njegovo ali ja nije
htio ulaziti u odnos između stričeva jer ga to nije zanimalo. F. Č. kupio prvi kat kuće
ali ne zna kojim novcima, te dodaje da je F. imao svoju radnju u Dubrovniku i imao je
svoj novac, a koliko to mu nije poznato, ni da je imao sav novac za kupit nekretninu. Svaki od
braće imali svoju radnju trošili su svoj prihod i nitko ih nije kontrolirao, tako je T. imao
svoju radnju u Beogradu, L. u Dubrovniku, nikome nisu nosili novac u zajedničku kasu i
pomagali su se kad je kome trebalo. Njemu nije jasno zbog čega su braća dijelila nekretnine.
R. je imao punomoć od svih da se njihov usmeni dogovor i zapiše tako da bi se svi mogli
upisati kao vlasnici svojih nekretnina, da se ne vodi na više imena. I R. je u njihovo ime
potpisao ugovor i to je ovjereno na sudu. U Peći proizvodio nakit, a F. je donosio svoje
srebro da mu se izradi nakit. Nosio je tako i T. ali oni su znali kupovati od drugih
proizvođača.
Svjedokinja K. B. sestra tuženika, iskazivala je da je njen otac F. je do
1957. živio u Peći , 1956. se oženio do 1957. preselio u Dubrovnik i majka i otac su živjeli u
unajmljenom stanu u Getaldićevoj ulici, a otac je unajmio i lokal i otvorio trgovinu. U tom
stanu je peteročlana obitelj živjela 15 godina. Otac i majka su radili po cijele dane i otac je
1969. kupio kat kuće na adresi B. … od S. K. s okućnicom i garažom.
Dogovor je bio da od sredine kuće prema zapadu dvorište pripada njima a na istoku S.
K.. U dogovoru sa S. K. na sjevernoj strani je kuća proširena te je tako moj
otac nadogradio prizemlje i kat i napravio je u prizemlju nadograđen prostor koji je
7
predstavljao jednu samostalnu prostoriju od otprilike 12 m2, a koja mu je trebala služiti kao
radiona. U ovu prostoriju se dolazilo sa kata stepenicama i imala je na sjevernoj strani prozor
a na jugu vrata koja su vodila na terasu pa na te stepenice. Taj je prostor imao i svoju vodu si
struju. Radovi su završili 1971-1972 godine kad su se uselili. 1976. je doselio T. i prilikom
uređenja prizemlja sebi probio zid i prisvojio prostoriju u prizemlju. To je učinio bez privole
oca ali njen otac nije mogao niti zamisliti da se posvađa sa svojim bratom a kamoli da zove
policiju, jer je želio to mirnim putem riješiti sa svojim bratom. Njenom ocu pripao cijeli
gornji kat i ova prostorija u prizemlju, dio okućnice, terasa i dvije garaže, dok je K.
S. pripao preostali donji kat, okućnica i garaža i još neka radiona. Ona kao kupac tog
dijela nije nikada nikom dala punomoć da sklopi ugovor o diobi. Njen otac sa svojim obitelji
živo samostalno privređivao i raspolagao novcem te nije nikom nosio novac u zajedničku
kasu. Niti je netko njemu iz zajedničke kase davao novac.
Svjedok V. Č. , brat tuženika, iskazivao je da je njegov otac s majkom
doselio u Dubrovnik 1957. godine, otvorio je obrt i privređivao za svoju obitelj. 1969 je na
B. kupio od K. S. nedovršeni kat na adresi B. … koji se sastoji od svije
sobe i nusprostorija. U dogovoru s K. S. podijelili su zemljište i dogovorili
nadogradnju tako da je otac počeo 1970. godine na svom zapadnom dijelu zemljišta
dograđivati i to prvo je izgradio još jednu garažu s obzirom da je jednu već bio kupio od
K. S.. Dalje je izgradio skale koje vode na taracu koja se nalazi na novoizgrađenoj
garaži i na toj taraci je izgradio zasebnu spornu prostoriju koja je bila zidom odvojena od
ostalog prizemlja i imala je svoja vrata, prozor, vodu i struju. Nad tom prostorijom u razini
prvog kata nadogradio je kuhinju i malu taracu s ulazom u stan. Oni su se uselili za Uskrs
1972. u ovu nekretninu i sporna prostorija je već bila napravljena te su u nju odlagali stvari i
on je kao dijete često u toj prostoriji provodio vrijeme. 1976. se u prizemlje doselio brat
njegovog oca i on je slomio zid i provalio u njihovu prostoriju. Otac je cijelo vrijeme mislio
da će s bratom riješiti na miran način, nikada mu nije na bilo koji način prepustio u vlasništvo
tu prostoriju a niti su se do njegove smrti uspjeli dogovoriti. Po predočenju ugovora o diobi s
lista 6-8 spisa je li mu poznato je li njegov otac potpisao ovaj ugovor o diobi odgovara da je
njemu poznato utoliko da je njegov otac dao punomoć R. Č. kako bi u njegovo ime
razriješio imovinske odnose na obiteljskoj kući u Peći gdje su živjeli A. i L.. On
osobno nije nikada nikome dao ovlasti da u njegovo ime na bilo koji način raspolaže
prostorijom koja je bila u njihovom vlasništvu. Otac nije s nikim zajednički privređivao već je
samostalno s majkom radio i na taj način privređivao.
Svjedok D. Č. iskazivao je da je njegov otac A. je imao braću L.,
S., T. i F.. Zna da je prvi kat kuće na adresi B. … kupio F. Č. 1969.
svojim novcima jer je u Dubrovniku radio odnosno imao je filigransku radionicu. Njegov otac
je radio u Peći, L. u Dubrovniku, a T. i S. u Beogradu. Svaki od njih je radio za
sebe i trošio kako je htio a braća su međusobno jedan drugom pomagali. Prizemlje ove kuće je
kupljeno 1972 ili 1973 na ime V. i D. ( sinovi pok. L. ), Z. i R. Č.
( sinovi A. ). Kad je F. kupio kat izgradio je i spornu prostoriju koja je imala
poseban ulaz. Njemu je ovo poznato jer sam od 1969. radio u Dubrovniku. Prizemlje je
kupljeno na ova četiri imena jer je L. živio u Peći s njegovim ocem A.. Na upit
suda a po predočenju ugovora o diobi s lista 6-8 spisa svjedok odgovara: "da je taj ugovor
potpisao njegov otac A. i brat R. u ime ostale braće po punomoći odnosno
L. djece jer je on već bio preminuo i koliko je njemu poznato s tim ugovorom se
dijelila u kuća u Peći i ovo prizemlje jer su S. i T. živjeli zajedno u Beogradu, a
njegov otac i L. zajedno u Peći i htjeli su podijeliti svoje nekretnine. F. ovom
diobom nije ništa dijelio jer je on nekretninu na B. kupio svojim novcem tako da ni
ugovor nisu potpisivali niti dali punomoć njegova žena ni djeca. F. i T. su do 1976.
8
bili u dobrim odnosima, a nakon 1976. nisu bili u lošim odnosim ali su izbijale određene
svađe i zbog toga što F. nije dobrovoljno dao spornu prostoriju. Za kupnju prizemlja na
B. njegova braća dala određeni novac odnosno svak je dao određeni novac za svoj udio u
nekretnini. F. u predmetnu prostoriju dolazio s kata stepenicama na dio terase koji je bio
u njegovom vlasništvu i na kojem je izgradio prostoriju otprilike 11-12 m2 u koju je bila
dovedena i voda i struja a u nju se ulazilo kroz vrata s terase i imala je i prozor, a od ostatka
prizemlja je bila odvojena zidom. 1976. zid razbijen te da ga je sigurno slomio onaj tko je
ušao u prizemlje tog stana.
Svjedokinja M. S. iskazivala je da joj je poznato da je majka gradila kuću
na B. u namjeri da sebi i meni izgradi stan, tako je izgradila kuću na dva kata. Gornji kat
je trebao biti majčin a prizemlje njeno. U sklopu kuće napravljene su i dvije garaže i
drvarnica, no majka je u međuvremenu upoznala svog budućeg supruga i odlučila je prodati
svoj kat kuće tako je prodala prvi kat 1969. obitelji Č., i to prema njenom zaključku
prodala je obitelji Č. i to trojici braće F., L. i T. koji su bili prisutni kada
su oni njoj i majci dali novac za kupnju prvog kata. Nju je tada fasciniralo kako oni žive kao u
jednoj zajednici i međusobno se pomažu. Potom je majka odlučila prodati i prizemlje i
prodala je 1972. istoj obitelji i sjeća se da su novce od te prodaje dobili u dva dijela jer su se
čekali novci iz Beograda. Sto posto je sigurna da majka ne bi dio njenog prizemlja dala bilo
kome drugom jer je prizemlje bila jedna cjelina a kat druga cjelina.Misli da je kuća rađena po
projektu. Da joj je poznato kako kuća sad izgleda jer se posjećuje s L. Č.. Čini joj
se da je dograđena garaža ali da u prizemlju nije ništa dograđeno od 1969.Od 1969. – 1972.
nitko nije izgradio nikakav zid unutar prizemlja. T., F. i L. bili prisutni kada je
majka primila u novinskom papiru 70.000 dinara za kupnju prvog kata. Sjeća se da ih majka
nije brojala a ja ona držala kćer u ruci. Tko je od njih trojice fizički predao novac ne sjeća se.
Ona vidjela kad je majka otvorila papir novac ali se ne može sjetiti kakve su novčanice bile,
vidjela je ugovore o kupoprodaji ali je nisu zanimali. Na upit je li dala i potpisala izjavu od
12. rujna 2014. odgovorila je da jest. Na upit kako to da je prilikom sastavljanja izjave točno
znala što je majka prodala i kome a danas to ne zna odgovorila je da je njena majka umrla
2012. i da se ona dosta dugo bavila majčinim papirima pa joj je prilikom sastavlja izjave bilo
freško poznato a do današnjeg dana je zaboravila.
Svjedok U. B. iskazivao je da je 1962. došao na studij u Beograd s
A. M. rođakom obitelji Č. i tada je upoznao obitelj Č. i za vrijeme
studija više puta bio gost te obitelji. S F. se zaručio 1968. i tada je njen otac T. rekao
da se s tim slaže ali da mora o tome obavijestiti svoju braći jer su u zajednici. Tako se oženio
1969. a 1970. je njegova supruga došla u Beograd kako bi rodila prvo dijete i neko vrijeme se
u Beogradu zadržala tako je i upoznao i F. Č. koji je povremeno dolazio i na fešte i
poslom u Beograd.,a 1963. je jedno vrijeme radio i u radnji T. i S. Č. u
Beogradu, jer je stric S. bio bolestan. Poznato mu je po pričanju T. i S. da su
kupovali 1969. prvi kat na adresi B. …, gdje je živio F. a 1972. su kupili prizemlje na
istoj adresi. 1974. sam ja sa suprugom bio u posjeti obitelji F. Č. koji je živio na
prvom katu i tada su obišli i prizemlje i ja sam kad sam se spustio vidio jedan ulaz ali mu je
F. rekao da se ulazi s druge strane, dnevni boravka je bio u Roh-bau stanju, postojao je
"persijaner". 1976. godine je prizemlje bilo useljivo i kako je sa svojom obitelji bio u
Dubrovniku tu su proslavili 6. rođendan moje kćeri E. i to u prizemlju objekta, u
velikoj dnevnoj sobi. Tom prilikom je bila i obitelj F. Č.. T. je radio dugo u
Beogradu a nosio je novac i u Peću i u Dubrovnik. Poznato mu je da se 1976. obitelj okupila u
Peći i braća Č. su se međusobno usmeno dogovorili o podjeli. Bili su prisutni L.
A., T., F. i K. (žena pok. S.). O ovoj diobi zna utoliko što je T.
9
nakon tog dogovora došao kod njih u Prištinu i bio je vrlo nesretan te nam je ispričao da
A. želi ostati u Peći, K. u Beogradu, F. u Dubrovniku, a L. je rekao da
on želi preseliti u Beograd, te je tako T. pristao protiv svoje volje preseliti u Dubrovnik.
Sjeća se da je ova kuća u Beogradu na adresi Gospoda Jovanov 1960- ih godina kupljena u
zajednici na jednom katu su živjeli T. S. i P. a na drugom katu K. i M..
Dodaje da je u toj diobi L. dna svota novca za V. kojom bi on kupio radnu i kupio
je tu radnju u Splitu. Kad me pitate mogu reći da je proizvodnja bila organizirana Peći gdje je
bio sav alat i materijal odakle se snabdijevao i Beograd i Dubrovnik a novcem od zarade iz
Beograda i Dubrovnika kupovale su se zajedničke nekretnine. Nekretnine su se upisivale na
imena članova obitelji prema prilici pa tako je kuća u Beogradu bila upisan na ime T.,
P. i M., a radnja u Dubrovnika na ime L. i F., prvi kat na ime F. a
prizemlje kuće na B. na djecu od stričeva. 1984. sklopljen pisani ugovor o razdiobi a u
sudu u Peći T. i F. su dali punomoć R. da u sudu u Peći potpiše taj ugovor i
ugovorom je potvrđeno napismeno ono što su se usmeno dogovorili. Nije vidio ugovor o
kupnji 1969. i sve što je iskazao o kupnji m je poznato po pričanju.
Svjedok A. M. je iskazivao da se često posjećivao s T. i njegovom
obitelj i u Beogradu pa mi je tako poznato da je T. nevoljko po odluci najstarijeg brata
preselio u Dubrovnik. Zna da su svi živjeli u zajednici i F. je često viđao u Beogradu.
V. je viđao u radnji u Beogradu. Kad ga je pitao što tu radi rekao je da se proizvodi da to
ide dalje ali on ne zna tko je i na koji način davao novac, samo zna da su živjeli u zajednici i
na taj način kupovali nekretnine. Baš je bio oca pitao kako to oni sve rade nešto zajednički pa
mu je pojasnio da žive u zajednici i da žive u zajednici i u strahopoštovanju od najstarijeg
brata i svi su se međusobno poštovali. On je prvi put 1976. ili 1977. i par dana spavao u
prizemlju. ova sporna prostorija je bila tada ista kao i danas.
Usmeno saslušan tužitelj iskazao je da kad je preminuo Z. Ć. koji je sa sinovima
L., A., F., T. i S. živio u zajednici svi njegovi sinovi su
nastavili živjeti u Peći u obiteljskoj kući. Imali su radionu, radili su, a od svih je L. bio
najstari. Sav prihod koji su ostvarivali ulagali su u zajedničku kasu o kojoj je vodio računa
L.. l952. otvorili su radnju u Beogradu te je L. rekao S. da on ode otvoriti obrt
u Beograd. l966. braća su se dogovorila te je L. inzistirao da se radnja u Dubrovniku u ul.
Od Puča otvori na F. koji nije volio puno raditi tako da nije točno da se već l957. F.
osamostalio obzirom da je tek l966. preuzeo radnju, ali i tada je radio za kućnu zajednicu.
Potom su braća odlučila kupiti obiteljsku kuću u Beogradu formalno na ime T., njega i
M. koji je tada imao 11 godina. Nitko od njih nije radio i svi su bili uzdržavani od
obiteljske zajednice. K. S. je gradila obiteljsku kuću međutim kako nije imala
dovoljno novaca nije uspjela dovršiti prizemlje i kat. Tako da je ona bila izgradila samo dio
prizemlja u kojem su bile spavaće sobe nedovršene i na tom prizemlju kat. Nekretnina nije
bila useljiva. Kako nije imala novaca odlučila je prodati nedovršeni prvi kat kuće i braća su
odlučila to kupiti. Kako nisu imali dovoljno novaca T. je donio novac iz Peći u Dubrovnik
i dao je L. i F. koji su taj novac dali K. koja je počela graditi drugi dio kuće
odnosno prizemlje za kćer M.. Bili su podignuti noseći zidovi, gornja ploča, otvorili su se
otvori, stavila su se balkonska vrata, prozori, persijane na spornoj sobi i dnevnom boravku.
Pojašnjava da je K. tada u prizemlju podigla noseće zidove i stavila ploču na razini cijelog
prizemlja te l972 vanjski zidovi i noseći zidovi u prizemlju se nisu mijenjali. Potom je njena
kćer M. odlučila da neće živjeti u Dubrovniku i kako su braća doznali da je ona podigla
ploči na B. … počeli su graditi na B. … te su izgradili stepenice, garažu , kuhinju i dvije
sobe i sve se to financiralo iz sredstava kućne zajednice. U tim radovima su svi zajedničari
sudjelovali te je i on radio kada je trebalo i u radnji L. i u radnji F.. l972. godine na
proljeće L. i braća su odlučili da F. pređe živjeti na II kat s s obzirom da ima obitelj i
10
da je do tada živio u iznajmljenom stanu. Prizemlje su braća dogovorno kupila, a formalno na
V. i Đ. sinove L. te na A. djecu R. i Z. . Da se tada kupilo
prizemlje navedeno bez jedne sobe nitko o tome nije vodio računa jer se ionako kupovalo u
zajednicu. l976. u siječnju L. je pozvao braću da se usmeno dogovore oko podjele
nekretnine. Kako je prije K. tražila da ostane živjeti u Beogradu u kući u ul. Gospodin
Jovanova 4 to su joj ispunili želju te je dobila i radnju, A. je tražio da ostane u Peći u
obiteljskoj kući jer je imao šestero djece, pa su i njemu ispunili želju. F. je tražio da
ostane u Dubrovniku pošto je imao malu djecu i tamo su išli u školu i njemu su uslišili želju.
L. i T. su obojica željeli ostati u Beogradu pa su izvlačili na papiriću tko će ostati u
Dubrovniku, a tko u Beogradu. T. je prvi izvlačio i izvukao Dubrovnik. L. koji je
dobio Beograd je tražio i novac za radnju jer u Beogradu nije dobio radnju i tom novcem je
kupio radnju u Splitu koja i dan danas radi. Mog oca je mučilo to što nije imao novaca da
dovrši kuću pa je moja majka posudila od svog brata i sestre koji su bili imućniji novac da
dovršimo izgradnju prizemlja i kupimo namještaj. Kada su došli u Dubrovnik kako je
prizemlje bilo neuseljivo primio ih je kod sebe stric F. te su kod njega spavali sve dok
prizemlje koje su dobili usmenom diobom nije bilo sposobno za život. Dok se prizemlje
dovršavalo tako što su se ravnali zidovi, plafon betonirao pod, stavljala elektroinstalacija
radnici su predložili da se stavi zidić na vratima sporne sobe kako ne bi životinje i lišče ulazile
kroz vrata. Potom se uredila kupanica, postavio parket u cijeloj kući, stavila su se unutrašnja
vrata i prozori. Potom su potpornim zidom podijelili B. … od B. …da se vidi granica.
Kada se sve dovršilo oni su preselili u prizemlje u petom mjesecu l976. te je tada današnji
dnevni boravak bio isti kao i prije toga. Dakle, nije nikada postojao zid za tu spornu sobu.
Dok se ovo gradilo i E. i F. s djecom su dolazili u prizemlje . F. je i pomagao i
savjetovao za radove, pa nakon useljenja svi su dolazili u posjetu, slavili su se dječji
rođendani, dakle njegov otac nije nikada srušio zid koji je dijelio spornu sobu od ostatka
prostora s obzirom da tog zida nije nikada ni bilo u stanu. O je l993. tužio K. S. i
nije naveo spornu sobu, međutim tada je to učinio jer tako je pisalo u ugovoru iz l972. a nije
imao odvjetnika. Diobom iz l984. njemu je pripalo cijelo prizemlje i garaža. I njegova obitelj i
tuženik su živjeli u slozi sve do 2011. kada je tuženiku rekao da moraju urediti pitanje u vezi
vlasništva garaže jer je on bio upisan kao vlasnik polovice njegove garaže i drvarnica. Za taj
dio mu je dao "darovnicu", ali mu nije dao za sobu.
Tužitelj se po prirodi odnosa među parničnim strankama, odnosno njegovih pravnih
prednika, u načelu poziva na postojanje svojevrsne kućne zadruge ("zajednice") koje su po
svojoj pravnoj prirodi bile skupno vlasništvo članova zadruge temeljem Zakona o kućnim
zadrugama iz 1889. Međutim ovaj zakon je prestao važiti na osnovu čl. 2. Odluke AVNOJ-a
o ukidanju pravnih propisa koji su bili na snazi u času neprijateljske okupacije (SL FNRJ br.
4/45) i Zakona o nevažnosti pravnih propisa (SL FNRJ br. 86/46), pa su već tada kućne
zadruge prestale postojati, a postale su imovinske zajednice na koje se primjenjuju opći
propisi građanskog prava. Stoga se ne može se ni govoriti o spornim nekretninama kao
zajedničkom vlasništvu u smislu kućne zadruge, jer sve i da je u tom pravcu išao dogovor
stranaka glede stjecanja njihovog zajedničkog vlasništva na istima, takav pravni posao bi bio
suprotan prisilnim propisima i moralu društva i kao takav ništav (tako Vsrh 167/11).
U vrijeme stjecanja pravnog temelja uknjižbe predmetnih posebnih dijelova 1969. i
1972., pozitivni propisi nisu predviđali postojanje kućne zadruge niti stjecanje prava
vlasništva nad zajedničkom imovinom. Ovakva vrsta zajedničkog vlasništva nije bila
predviđena ni odredbama OGZ-a ni odredbama Zakona o osnovnim vlasničko pravnim
odnosima ("Službeni list SFRJ 6/1980, 36/1990, Narodne novine 53/1991, 91/1996) , dok je i
Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99,
22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, u
11
daljnjem tekstu ZV) predvidio postojanje zajedničkog vlasništva ustanovljenog isključivo na
temelju zakona. Tako je Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima predvidio u čl. 18.
da u slučajevima i pod uvjetima određenim zakonom može postojati pravo zajedničkog
vlasništva i da je zajedničko vlasništvo je vlasništvo više osoba na nepodijeljenoj stvari kada
su njihovi udjeli odredivi ali nisu unaprijed određeni.
Međutim iz iskaza svjedoka E. B.,, U. B. i M. S. te
A. M., te u konačnici i L. Č. te G. Q. (sina L.) koji su u
bitnom suglasno iskazivali proizlazi da su doista L., A., F., T. i S. kao
sinovi Z. Č. živjeli u određenoj zajednici u kojoj se privređivali i kupovale
nekretnine. Iz iskaza svjedoka proizlazi da su se braća okupila 1976. te usmeno dogovarala
tko će gdje sa svojom obitelji živjeti i kome će sukladno tome pripasti nekretnina. Tako su se
dogovorili da će K. (S. žena) ostati živjeti u Beogradu u kući Gospodara
Jovanova, A. u Peći, F. će ostati u Dubrovniku (jer je tamo već živio) dok je
L. dobio Beograd, a T. D.. Proizlazi da su nekretnine formalno upisivane
kao vlasništvo nekog od njih, a na to potvrđuje i činjenica da su Pogodbom kupnje i prodaje
od 25.kolovoza 1969. prizemlje kuće na adresi B. … kupili Z. i R. Č. (djeca
A.), V. i G. Č. (djeca L.), a da je tome tako potvrđuje činjenica
postojanja Ugovora deobi i razvrgnuću kućne zajednice koji je potpisan i ovjerena po
valjanim punomoćima. Obzirom da se F. Č. kao otac malodobne djece i suprug po
punomoćima legitimirao kao kupac predmetnog stana po Ugovoru pogodbe i kupnje od 1969.,
ukazuje se logičnim da je sudjelovao i u diobi sa svojom braćom kao predstavnik svoje
obitelji, a imajući na umu odnose koji su tada prevladavali. Pa iako kućne zajednice pravno
nisu postojale, očigledno je među diobničarima iz Ugovora o deobi i razvrgnuću kućne
zajednice postojao svojevrsna suvlasnička zajednica nad predmetnim nekretninama, a koja je
formalno u zemljišnim knjigama bila provedena tako da su nekretnine formalno bile upisane
kao vlasništvo nekih od suvlasnika obzirom da nisu niti mogle biti upisane kao zajedničko
vlasništvo. Tako su upravo oni koji su bili u svojevrsnoj izvanknjižnoj suvlasničkoj zajednici
usmeno dogovorili diobu, a koja je očito je izvršena 1976. godine kada je T. Č. sa
svojom obitelji i doselio u Dubrovnik, a formalno uglavljena Ugovorom 1984., te je svaki od
suvlasnika stupio u posjed nekretnine koje su im diobom pripale još 1976.godine. Naknadno
dostavljene isprave i to Izjave od 17.listopada 1992. koju je izdao Z. Č. (list 222 spisa),
Punomoć R. Č. od 21.listopada 1992. (list 223 spisa), Tužba od 18.svibnja 2016.
(list 226 -229 spisa), Punomoćje (list 224 spisa), Specjalno punomoćje (list 230 -231 spisa),
izvod iz zemljišne knjige zk.ul. 1476 k.o. Beograd 1 (list 235 spisa), ukazuje da je i nekretnina
u Beogradu bila upisana na Č. T., P. i M. te da je u postupku pred sudom u
B., a temelje Ugovora o deobi i razvrgnuću kućne zajednice od 5.svbnja 1984.
M. i K. pokrenuli postupak radi usklađenja stvarnog stanja i prava vlasništva s
onim upisanim u zemljišne knjige upravo pozivajući se na navedeni ugovor o diobi, što
dodatno potvrđuje zaključak suda o tome da su nekretnine kupovane zajednički u
suvlasništvo, a kasnije podijeljene. Životno je i logično da su određenim pravnim putem
suvlasnici morali usklađivati zemljišnoknjižno stanje s onim upisanim obzirom da Ugovor o
deobi i razvrgnuću kućne zadruge iz 1984. nije bio podoban za provedbu u zemljišnim
knjigama, al s obzirom da je potpisan i izvršen, ne može mu se zanemariti pravna snaga.
Ovakva utvrđenja suda dodatno potkrepljuju i izjave V. D. rođ. Č., kććeri S.
Č. od 17.svibnaj 2016. (list 124 spisa), K. Č. (supruga S. Č.) od
19.svibnaj 2014. M. Č. (sin S. Č.) od 19.svibnaj 2014.
Iskaze svjedoka V. Č. (sina L.), K. B., V. Č.
(sestra tuženika), D. Č. (sin A.), u pogledu činjenice kojim je sredstvima i
12
na koji način privređivao pok. F. Č., pravni prednik tuženika sud ne može prihvatiti
kao vjerodostojne. Iako ovi svjedoci u bitnom suglasno iskazuju da je F. Č. kupio
1969. nekretninu od K. S., te da se novac nije slijevao u zajedničku kasu već su
jedni drugima pomagali kako je kome trebalo, da je F. imao svoju radionu, svatko od
braće svoje prihode. Ovakav iskaz je suprotan ispravama u spisu i to Ugovoru o deobi i
razvrgnuću kućne zajednice kojeg su potpisali pravni prednici svjedoka, iskazima svjedoka i
izjavama sljednika pok. S. Č., jednog od braće, odnosno izjave K. i M.
Č. koji su sudjelovali u postupku diobe 1984.godine Nadalje, nije logičan iskaz D.
Č. u kojem iskazuje da su se tim Ugovorom dijelili samo S., T. i L.,
obzirom da je i F. Č. bio sudionik diobe, a ako je doista imao svoje nekretnine i nije
bio u zajednici jer je vlastitim sredstvima kupio predmetni stan, ne bi bilo razloga da sudjeluje
u navedenoj diobi. Niti iskaz V. Č. nije životan kad je iskazao da je svaki od braće
njegovog oca radio za sebe tim više što mu nije poznato ništa o diobi, a o kojoj postoji trag u
spisu, dok je iskaz G. Q. (sina L.) kontradiktoran sam sebi jer ovaj svjedok
dijelom govori o postojanju zajedništva između njegovog oca L. i njegove braće i to da
su zajedno kupovali nekretnine, dok u drugom dijelu iskazuje da je svaki od braće imao svoju
radnju i trošili su svoj prihod te da nisu novac nosili u zajedničku kasu. U njegovom iskazu da
se zaključiti da potvrđuje navode tužitelja o tome da su se odlučili podijeliti i da je to bilo
1976. te da je njegov otac L. dao braći da biraju. Dok su V. Č. i K.
B., bliski srodnici (brati sestra) tuženika pa je životno da iznose iskaze u korist svog brata.
Tako kad se u obzir uzme slijed stjecanja prava vlasništva nekretnina do 1976. kada su braća dogovorila usmenu podjelu da je:
- prvo temeljem stjecanje prava vlasništva temeljem Pogodbe kupnje i prodaje od
25.kolovoza 1969. (list 20-21 spisa), Ugovor o utanačenju (list 52 i 53 spisa) na ime F.,
kao punomoćnik E., te malodobnih A., K. i V. Č., kojim je
kupljen stan na II. katu stambene zgrade u Dubrovniku, B. … izgrađene na čest.zem.
… k.o. G. koji se sastoji od dvije sobe i nusprostorija, sa posebnim ulazom sa ulice koji
nije još izgrađen, sa dvorištem – vrtom iza kuće i pored kuće i to sa zapadne strane s tim da je
granica sredina kuće, a potom u dogovoru s K. S., na zapadnoj strani
zemljišta koje im je pripalo, dogradili 1970., i 1971. stan na I.katu i to dvije sobe i kuhinju
tako da je nakon dogradnje stan imao površinu 130 m2 pri čemu je dograđena i sporna
prostoriju u prizemlju, a izvršena je sredstvima F. Č. i njegovih pravnih slijednika
na ime K. S. i uz njenu suglasnost.
- potom je sklopljena Pogodbom kupnje i prodaje od 2.prosinca 1972. (list 24-25
spisa), temeljem koje su kao vlasnici Z. Č. sin A., R. Č., sin A.,
V. Č. sin L. i G. Č. sin L., tada kupili prizemlje u predmetnoj
nekretnini, osim jedne sobe,
- u konačnici Ugovorom o deobi i razvrgnuću kućne zajednice od 5. svibnja 1984.
između dioničara Č. A., Č. T., Č. F., Č. V. i
D. i Č. M. i K. u kojem stoji da su oni potomci Č. Z. i da su
do zaključenja ugovora živjeli u porodičnoj zadruzi u kojoj su nasljedstvom i zajedničkim
sredstvima stekli pokretnu i nepokretnu imovinu i da su suglasni dijeliti je. Prema tom
Ugovoru dogovoreno da će Č. A. i njegovoj obitelji pripasti nekretnine u Peći
(podrobnije navedene u tom Ugovoru), Č. V. i D. (sinovima L.),
Č. M. i K. (nasljednicima Č. S.) nekretnina u Beogradu na adresi
Gospodaraa Jovanova 42, svakom u ½ dijela, te u konačnici da će Č. F. ubuduće
živjeti u porodičnoj zajednici sa članovima svoje uže porodice i to sa suprugom E., sinom
13
A. (i njegovom porodicom) i sinom V. te da mu od nepokretne imovine
pripada ½ dijela porodične zgrade (II kat) u D. B. …, dok će T. Č.
ubuduće živjeti u porodičnoj zajednici sa članovima uže porodice i to sa suprugom S. i
sinom P. (i njegovom porodicom) te da mu od nepokretne imovine pripada ½ porodične
zgrade (I. kat) koji se nalazi u D., B. …. Na ovom ugovoru stoje potpisi
A. Č. za sebe i R. Č. za T., F., V., D., M. i
K. Č., temeljem valjane punomoći.
Pa kad se ovakav slijed pravnih poslova dovede u vezi s:
- iskazima svjedoka o zajedničkom stjecanju nekretnina,
- činjenicom da je iz iskaza svjedoka, a što među strankama nije niti sporno,
utvrđeno je da je još 1976., odmah po useljenju, koja godina koincidira sa
usmenom diobom, pravni prednik tužitelja, predmetnu prostoriju u prizemlju koja
formalno čini sastavni dio etaže na I. katu, spojio sa svojom etažom i od tada je
koristi,
- da pravni prednik tuženika F. Č. nije poduzimao bilo kakve radnje u cilju
zaštite svojih prava,
- da ni tuženik nakon smrti svog oca (1995.godine) nije ništa poduzimao pravne
radnje kojim bi zaštitio svoje vlasništvo nad predmetnom prostorijom iako su
neposredni susjedi i u više navrata boravili u stanu tužitelja u prizemlju te u
potpunosti preko 30 godina upoznati da činjenicom da predmetna „prostorija“ čini
dio dnevnog boravka tužitelja, već tek kad tužitelj pokušava uskladiti stvarno
stanje sa zemljišnoknjižnim, iznosi svoje protivljenje,
može se zaključiti da, iako formalno-pravno kućne zajednice nisu postojale, da su
pravni prednik tužitelja i pravni prednik tuženika zajedno sa ostalom braćom zajedno
kupovali nekretnine, formalno ih upisivali kao vlasništvo na neke od njih (upravo uslijed
nemogućnosti upisa kao kućne zadruge), te se konačno usmeno podijelili 1976. (kada je i
prednik tužiteljice prema iskazima svjedoka i doselio u predmetni stan). Usmeni dogovor
realizirali su 1984. sklapanjem Ugovora o deobi i razvrgnuću kućne zajednice u kojem su
jasno razvrgnule svoju suvlasničku zajednicu na način da su o odredili kojem od njih pripada
koja nekretnina pa je tako i prednik tuženika F. Č. potpisao diobu i prema
navedenom pristao da njemu i njegovoj obitelji pripadne vlasništvo II. kata, a T. Č.
i njegovoj obitelji vlasništvo I. kata zgade zgrade na adresi B. …. Tim više što u rješenju o
nasljeđivanju iza pok. F. Č. pok. Z. posl.br O-488/1995. od 2.veljače 1996.
prilikom opisa stana kao sastavnog dijela nekretnine niti ne stoji navedena prostorija u
prizemlju. Prema tome životno je i logično da je pok. T. 1976.godine pripojio spornu
prostoriju svom stanu u uvjerenju da za to ima pravni temeljem i to Ugovor o deobi, da je
F., pa ni njegovi slijednici tome nisu protivili jer su očito bili upoznati s diobom, te da je i
formalno 1984. Ugovorom o diobi stekao zakoniti pravni temeljem za stjecanje prava
vlasništva cjeline stana u prizemlju te u posjedu bio s uvjerenjem da mu to pravo i pripada.
Uostalom pregledom povijesnog zemljišno knjižnog izvatka nekretnina je bila upisana
kao društveno vlasništvo, a u razdoblju od 6. travnja 1941. pa sve do 8. listopada 1991. nije
se moglo stjecati pravo vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom
vlasništvu, već se ovaj rok može računati tek od 8.listopada 1991. pa kad se uzme u obzir
protek 10 godina koliko je potrebno da netko tko je u savjesnom i zakonitom posjedu stekne
po odredbi čl. 28. st. 2. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ"
br. 6/80., 36/90., "Narodne novine" br. 53/91., 91/96., dalje: ZOVO) vlasništvo nekretnine
dosjelošću, rok bi istekao 2001. Činjenica da je pravni prednik tužitelja T. Č.
poduzimao određene pravne radnje prema trećima (K. S.) kako bi upisao
nekretninu u zemljišnim knjigama, onako kako je formalno kupljenja, a niti činjenica da je
14
tužitelj naslijedio nekretninu od svog prednika onako kako glasi upisana u zemljišne knjige ne
narušava savjesnost i poštenje u odnosu na posjed čitavog prizemlja zgrade ( sa spornom
prostorijom) s obzirom da je raspolagao pravnim temeljem stjecanja prava vlasništva
Ugovorom o deobi i razvrgnuću kućne zajednice iz 1984. kojim njegov posjed spram
tuženika, odnosno njegovo prednika čini zakonit pa tim i poštenim.
Slijedom navedenog, zaključak je suda da je tužiteljev pravni prednik stekao pravni
temeljem za stjecanje prava vlasništva cjeline prizemlja zgr. … k.o. G. izgrađene na
kčbr. … k.o. G. još temeljem Ugovora o deobi i razvrgnuću kućne zajednice iz 1984.,
stupio u posjed nekretnine još 1976., pa u konačnici temeljem zakona pravni prednik tužitelja
T. Č. (preminuo 2.siječnja 2003.) stekao vlasništvo ove nekretnine dosjelošću 2001.,
njega je naslijedio temeljem rješenja o nasljeđivanju posl.br O-91/03 od 10.ožujka 2003.
tužitelj P. Č. pa je valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao u izreci ove
presude (točka I. izreke).
Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1. u svezi s čl. 155.
Zakona o parničnom postupku („Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000,
88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013,
89/2014, 70/2019 dalje: ZPP)
Tako su tužitelju priznati troškovi za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, imajući
na umu vrijednost predmeta spora, zatraženi trošak, primjenom Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, u daljnjem tekstu Tarifa) i to za
sastav tužbe (75 b, Tbr. 7/1) za sastav podneska od 24.rujna 2014., 30.prosinca 2014. 8svako
po 75 b, Tbr. 8/1), za sastav ostalih podnesaka i to od 30.rujna 2016., 4.srpnja 2017. (svako po
25 b, Tbr. 8/3) za zastupanje na ročištima 29.travnja 2014., 26.rujna 2014., 11.lipnja 2015.,
23.rujna 2015., 8. veljače 2017., 6.travnja 2017., 7.lipnja 2017., 11.rujna 2017. (svako po 75
b, Tbr.9/1) za zastupanje na ročištima 7.srpnja 2020., i 8.rujna 2020. (svako po 100 b, Tbr.
9/1) što imajući na umu vrijednost jednog boda te sudsku pristojbu za tužbu (400,00 kn) i
presudu (400,00 kn) te trošak očevida i vještačenja 2.312,54 kn) čini iznos 13.862,54 kn pa je
odlučeno kao u točki II. izreke.
U Dubrovniku 20.listopada 2020.
Sutkinja
Marijana Capurso Kulišić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u
roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je
stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka
prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.
Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni
županijski sud.
Dostaviti:
- pun. tužitelja odvjetniku D. B.
- pun. tuženika odvjetniku B. M.,