- 1 -              Rev 2042/2017-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2042/2017-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. Ž., OIB: ..., iz Z., ..., zastupane po punomoćnici S. S., odvjetnici iz O. društva S. & V. iz Z., protiv tuženika T. Ž., OIB: ... iz Z., ..., zastupanog po punomoćniku D. L., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4194/14-2 od 23. svibnja  2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5844/12 od 29. travnja 2014., u sjednici održanoj 20. listopada 2020.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tuženika, kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5844/12 od 29. travnja 2014., kojom je suđeno:

 

"I. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice A. Ž. i tuženika T. Ž. na jednake dijelove, predstavljaju:

- zk.č.br. 661 k.o. M. u naravi pašnjaku T. površine 857 hvati, odnosno 3.082 m2, zk.č.br. 663, k.o. M. u naravi oranica u T. površine 1 ral i 476 hvati, odnosno 7467 m2, zk.č.br. 663 k.o. M. u naravi voćnjak u T. površine 188, hvati, odnosno 676 m2, zk.č.br. 664 k.o. M. u naravi kuća broj 112 u M. površine 18 hvati odnosno 66 m2 i dvorište površine 192 hvati, odnosno 689 m2, hk.č.br. k.o. 667 k.o. M. u naravi kuća broj 113, M. površine 15 hvati, odnosno 54 m2 i dvorište M. površine 144 hvati, odnosno 478 m2, ukupne površine 2 rali, odnosno 279 hvati, odnosno 12512 m2, sve upisano u zemljišne knjige Općinskog suda u Zlataru u zk. ul. br. 2720 k.o. M.

- zk.č.br. 1603/1 k.o. D. u naravi vinograd površine 115 m2, upisano u zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj u zk. ul. br. 1558 k.o. D.,

- garaža broj 8, površine 20,78 m2 koja se nalazi u stambeno poslovnom objektu operativne oznake K3-1,4 nalazeća u naselju V., na adresi Z., ..., u objektu izgrađenom na k.č.br. 5907/8 k.o. V.,

- motocikl marke BMW F 650 GS, godina proizvodnje 2004., broj šasije WB10175A94ZL32072, reg. oznake ...,

- poslovni udjeli trgovačkog društva E. r. d.o.o. sa sjedištem u Z., ..., OIB ..., MBS ..., upisano u Sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu.

 

II. Nalaže se tuženiku T. Ž. da tužiteljici A. Ž. isplati iznos od 202.250,82 kn, na ime 1/2 dijela kupoprodajne cijene za nekretnine upisane kod Općinskog suda u Varaždinu, zk.ul. 14851, podul. 21,157, k.o. V. ( u osnivanju), u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim traži da se utvrdi da bračnu stečevinu stranaka na jednake dijelove predstavljaju:

- garaža na adresi Z., ..., nalazeća u objektu izgrađenom na kč.br. 5865, k.o. V.,

- osobni automobil marke Nissan Patrol 2.8 GRTDI, godina proizvodnje 2000., broj šasije JN1TDSY61U032'0415 reg. oznake ...,

novčana sredstva na tekućem računu ... koji se vodi u P. b. Z. u iznosu od 12.202,50 kn,

novčana sredstva na žiro računu ... koji se vodi u P. b. Z. u iznosu od 2.852,78 kn, kao neosnovan.

 

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim traži izdavanjem tabularne isprave podobne za prijenos prava vlasništva na ime tužiteljice na ½ suvlasničkih dijela za nekretnine upisane kod Općinskog suda u Zlataru u zk.ul. 2720 k.o. M., nekretnine upisane kod Općinskog suda u Makarskoj u zk.zl. 1558 k.o. D., garažu broj 8, površine cca 20,78 m2 na adresi Z., ... i garažu na adresi Z., ..., kao neosnovan.

 

V. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim traži isplatu iznosa od 7.527,64 kn na ime ½ dijela novčanih iznosa sa tekućeg računa broj ... i žiro računa broj ... koji se vodi u P. b. Z. d.d., kao neosnovan.

 

VI. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka."

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda (u točkama I. i II. njezine izreke) tuženik je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti drugostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, a podredno predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovoru na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je neosnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje što sve predstavlja zajedničku bračnu stečevinu stranaka i u kojem omjeru, zahtjev za isplatu iznosa od 202.250,82 kn na ime ½ dijela kupoprodajne cijene za prodanu nekretninu upisana u zk. ul. 14851, poduložak 21,157 k.o. V. (u osnivanju), zahtjev za isplatu 7.527,64 na ime ½ dijela novčanih sredstava sa tekućeg računa tuženika, te zahtjev za izdavanje tabularne isprave za upis prava vlasništva na ime tužiteljice na ½ dijela spornih nekretnina.

 

U postupku koji prethodi reviziji nižestupanjski sudovi su utvrdili da su predmetne nekretnine, uključujući i predmetni stan, kupljene za vrijeme trajanja bračne zajednice (od travnja 1999. godine do lipnja 2012.), novcem koji potječe od rada stranaka, da su u trenutku kupnje te nekretnine stranke već bile u braku oko10 godina, da su obje stranke bile zaposlene, da su po struci liječnici, a ujedno i suvlasnici trgovačkog društva koje je u to vrijeme uspješno poslovalo, da su odnosi stranaka poremećeni u ožujku 2012., kada je i pokrenut postupak za razvod braka, da je tuženik, bez znanja tužiteljice, prodao stan u V. 27. travnja 2012., za iznos od 52.000,00 EUR, da je dobiveni novac u cijelosti zadržao za sebe, pri čemu sudovi nisu prihvatili navode tuženika da se radi o novcu dobivenom od njegova oca.

 

Na tako utvrđeno činjenično stanje primijenili su odredbe čl. 248. i 249. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11 i 25/13 – dalje: OBZ) i utvrdili suvlasnicima u odnosu na nekretnine i točke I izreke prvostupanjske presude, svakog u ½ dijela, te su primjenom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 129/00, 88/01, 35/05, 41/08 i 125/11. – dalje: ZOO), s obzirom da je stan u Varaždinu prodan za 53.700,00 Eura, a koji je stečen u braku u jednakim dijelovima, tužiteljici dosudili i ½ kupoprodajne cijene tj. 202.250,82 kn (točka II izreke prvostupanjske presude).

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji prema odredbi čl. 386. ZPP-a stranka treba određeno obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Suprotno revizijskim navodima, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju povredu se poziva tuženik jer pobijana presuda nema nedostataka, može se ispitati, usuglašena je s prikupljenom procesnom građom, te sadrži jasne i uvjerljive razloge o odlučnim činjenicama.

 

Neosnovane su tvrdnje tuženika da iz pobijane presude nije vidljivo kada je započela ekonomska zajednica života stranaka, niti kada je pojedini predmet iz točke I. izreke prvostupanjske presude stečen, (tuženik je tvrdio da su nekretnine pribavljene sredstvima koje je 1998., prije početka ekonomske zajednice stranaka, dobio od svog oca), pa da nije jasno na temelju čega su sudovi zaključili da su navedene nekretnine bračna stečevina stranaka, jer su sudovi obrazložili da je ekonomska i bračna zajednica stranaka trajala od travnja 1999. do lipnja 2012., pri čemu nisu prihvatili istinitim iskaz svjedoka Z. M. i tuženika o podrijetlu sredstava iz kojih je stečena imovina stranaka jer se ne podudaraju se u bitnome, a to su obrazložili time da je tuženik samu predaju novca opisivao kao događaj koji se dogodio prilikom jednog od mnogobrojnih posjeta njih dvojce njegovom ocu, dok je, nasuprot tome, svjedok M. naveo kako je otac tuženiku predao predmetni novac 1998., kada su njih dvojca zajedno došli kod tuženikova oca kojem je pozlilo i trebalo ga je hitno voziti u bolnicu, te mu čak zbog hitnosti situacije nisu dali niti da se novac prebroji.

 

Drugostupanjski sud je u cijelosti prihvatio činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom kao i primjenu materijalnog prava pa nije posebno obrazlagao presudu jer se pozvao na čl. 375. st. 5. ZPP-a, a u obrazloženju pobijane presude odgovorio je na žalbene navode odlučne za odluku u sporu. Stoga nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a na koju ukazuje revident, kada tvrdi da se drugostupanjski sud nije očitovao na navode tuženika iz žalbe da je svoj dio novca koji je primio na ime prodaje stana i garaže u V. tužiteljica ponijela sa sobom prilikom napuštanja stana i sa tim novcem financirala provod u D. u ljeto 2012. Suprotno toj tvrdnji tuženika prvostupanjski sud je iscrpno odgovorio na navedene tvrdnje tuženika iznesene tijekom postupka, pa drugostupanjski sud nije ni imao potrebe ponavljati isto obrazloženje, a što iz istih razloga to neće činiti ni ovaj sud.

 

Osim toga, tvrdnje o podrijetlu novca za kupnju nekretnina tuženik je neuspješno isticao, kako tijekom prvostupanjskog postupka  te u žalbi, a sada ih ponavlja i u reviziji te ih pokušava podvesti pod navedene bitne povrede postupka, a kako se po ocjeni ovoga suda u biti radi o prigovorima pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, i kako se revizija ne može podnijeti iz navedenog razloga (argumentum a contrario iz čl. 385. ZPP-a), tim više takvi prigovori u ovoj fazi postupka nisu pravno relevantni.

 

U preostalom dijelu tuženik ničim ne pojašnjava niti obrazlaže u čemu bi se ogledala pogrešna primjena materijalnog prava te stoga navedeni prigovor tuženika u primjenom odredbe čl. 386. ZPP-a, nije uzet u razmatranje.

 

Iz navedenih razloga valjalo je odbiti reviziju tuženika pozivom na odredbu čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 20. listopada 2020.