Baza je ažurirana 09.07.2025.
zaključno sa NN 77/25
EU 2024/2679
- 1 - Revd 2741/2020-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja:1) M. B., OIB: ..., iz I., ... i 2) A. V., OIB: ..., ..., zastupanih po punomoćnici N. M., odvjetnici u O., protiv tuženice P. b. Z. d.d., OIB: ..., iz Z., ..., zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva L. i partneri, u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2460/2017-2 od 4. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-537/16-6 od dana 24. ožujka 2017., u sjednici održanoj 20. listopada 2020.,
r i j e š i o j e :
1. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
2. Odbija se zahtjev tuženice za nadoknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, kao neosnovan.
Obrazloženje
Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2460/2017-2 od 4. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-537/16-6 od dana 24. ožujka 2017.
U odgovoru na navedeni prijedlog tuženica navodi da prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije nije dopušten jer u istome nisu navedena pravna pitanja, te predlaže prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti,a njoj dosuditi troškove sastava odgovora na prijedlog.
Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu postavljena određena pravna pitanja koja bi bila važna za primjenu materijalnog prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, već su tužitelji, umjesto da postave odgovarajuća "važna pitanja" u prijedlogu tvrde da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, odnosno da su nižestupanjski sudovi pogrešno ocijenili da oni nemaju pravni interes za podnošenje tužbe, te su se pozvali na odluku ovog suda Rev-2868/2018, tvrdeći da je pravno shvaćanje o postojanju pravnog interesa izneseno u pobijanoj odluci protivno pravnom shvaćanju u navedenoj odluci ovoga suda.
Prema ocjeni ovoga suda, sve da je i postavljeno pravno pitanje o postojanju pravnog interesa tužitelja, citirana odluka revizijskog suda se ne odnosi na predmetnu činjeničnu i pravnu situaciju, jer se ona odnosi na situaciju kada je odbačena tužba tužitelja zbog nedostatka pravnog interesa, a o čemu se ovdje ne radi, jer ovdje nije odbačena tužba tužitelja zbog nedostatka pravnog interesa nego je meritorno suđeno, a njihov tužbeni zahtjev je utvrđen neosnovanim, te je zbog toga, kao takav, i odbijen.
Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u svezi čl. 387. st. 5. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
Tuženici nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer je ocijenjeno da taj trošak nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.