1                           Poslovni broj: 18 UsI-510/19-7

 

Poslovni broj: 18 UsI-510/19-7

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

 

 

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja M. V., vlasnice t. o. V., zlatar-filigran-juvelir, D., P. b.b., zastupane po opunomoćeniku N. K.-I., odvjetniku u O. d. K. i p. d.o.o, D., V. ..., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva civilne zaštite, Područni ured civilne zaštite Split, Služba civilne zaštite D., Odjel inspekcije, L.p…., D., radi nadzora nad provedbom mjera zaštite u poslovanju s gotovim novcem, dana 20. listopada 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se zahtjev za poništenje rješenja tuženika, Klasa: UP/I-214-03/19-14/04, Urbroj: 511-01-369-19-2 od 21. listopada 2019.

 

Obrazloženje

 

Rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-214-03/19-14/04, Ur.br. 511-01-369-19-2 od 21. listopada 2019. naloženo je t. o. V., vlasnice M. V. da u zlatarnici u D., P. …., provede slijedeće mjere zaštite u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima:

1.1.Imenuje osobu zaduženu za provedbu mjera zaštite u poslovnici,

1.2.Vodi evidenciju o dnevnoj provjeri ugrađenih sustava tehničke zaštite,

1.3.Dostavi na uvid sigurnosni plan zaštite (opći akt) i sigurnosne procedure za predmetnu poslovnicu,

1.4.Dostavi na uvid propisanu tehničku dokumentaciju o ugradnji sustava video nadzora, protuprovalnog i protuprepadnog sustava te prosudbu ugroženosti i sigurnosni elaborat,

1.5.Dostavi na uvid Potvrdu o sukladnosti sustava tehničke zaštite i Zapisnik o obavljenom tehničkom prijemu ugrađenih naprava i sustava tehničke zaštite,

1.6.Dostavi dokaz o izvršenom redovnom servisu naprava i sustava tehničke zaštite,

1.7.Ugradi protuprepadni javljač na uplatno/isplatnom mjestu te isti poveže s centraliziranom dojavom i nadzorom alarma,

1.8.Ugrađeni protuprovalni sustav zaštite poveže s centraliziranom dojavom i nadzorom alarma, a na postojeći protuprovalni sustav ugradi vanjsku sirenu s bljeskalico,

1.9.Uspostavi neprekidni sustav video-nadzora unutar i izvan zlatarnice,

1.10.Postavi postojeće unutarnje kamere na način da pokrivaju uplatno-isplatno mjesto i ulaz u zlatarnicu tako da budu u funkciji identifikacije osoba i da svojim smještajem, visinom i položajem osigurava odgovarajući kut snimanja (preferirajući pogleda kamera na lica stranaka i osoba u zlatarnici),

1.11.Dostavi dokaz o rezoluciji i brzini snimanja postavljenih kamera i snimača sustava video nadzora,

1.12.Zaštiti snimač video nadzora od sabotaže i otuđenja,

1.13.Istakne na vidnom mjestu na ulazu za stranke i u unutrašnjosti obavijest o primjeni sustava tehničke zaštite s vremenskom odgodom otvaranja i sustavom video nadzora,

1.14.Ugradi UPS uređaj i dostavi dokaz da je omogućeno nesmetano funkcioniranje sustava tehničke zaštite u trajanju od najmanje 30 minuta,

1.15.Osigurava komunikacijski kanal koji omogućava neprekidnu nadziranu zaštićenu komunikaciju s dojavnim centrom intervencije,

1.16.Ugradi sef s vremenskom odgodom otvaranja za pohranu novca i vrijednosti, zaštiti ga magnetskim kontaktom i javljačem šuma te dostaviti dokaz o protuprovalnosti sefa i brave s vremenskom odgodom otvaranja,

1.17.Sef za pohranu novca i vrijednosti mehanički pričvrstiti za podlogu,

1.18.Sef za pohranu novca i vrijednosti smjestiti izvan pogleda stranaka,

1.19.Pohrani prodajne artikle u vrste prostore (ladice, ormare, vitrine i sl.) sa staklenim elementima koji čvrstoćom zadovoljavaju uvjete na protuprovalnost (laminirano – „antivandal“) ili protubalističkih karakteristika te mehaničkim otvaranjem pomoću ključeva ili drugim otvaranjem koji zahtijeva autorizaciju ovlaštene osobe.

1.20.Postavi ladicu s mehaničkim ili elektroničkim otvaranjem ili kasu s mehaničkim ili elektroničkim otvaranjem za pohranu dnevnog manipulativnog novca na uplatno isplatnom mjestu, te istu učvrsti za radni stol djelatnika ili drugu prigodnu čvrstu površinu.

Rok za provedbu naloženog iz točke 1. je 60 (šezdeset) dana od dana dostave ovog rješenja.

Tužitelj u tužbi navodi da je pobijano rješenje  činjenično i pravno neosnovano, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. U tužbi se navodi da se u uvodu i izreci pobijanog rješenja tužitelj označava kao: „t. o. V.“ što da je pogrešno nominiranje jer da u klasifikaciji obrta, trgovački obrt, kao takav, ne postoji već da se obrti klasificiraju, s obzirom na vrste, na slobodne, vezane i povlaštene. Kao vrsta obrta, trgovački obrt da ne postoji. Međutim, u nazivu obrta da je dopušteno, i da se često stavlja riječ „trgovački“ što da onda mora značiti da je isti registriran, između ostalog i za trgovinu  a što  da je određeno Zakonom o obrtu i drugim podzakonskim aktima. U konkretnom slučaju, obrt tužitelja da nema tu oznaku. Poziva se na rješenje Ureda za gospodarstvo, Županije Dubrovačko-neretvanske od dana 10.4.1997.g. Klasa UP-I-301-06/95-01/715, Ur.br. 2117-02/2-1-97-3 navodeći da u tom rješenju u članku 2. alineja prva, navodi potpuni naziv obrta tužitelja, u kojem da nema riječi „trgovački“. Nadalje se navodi da kad se pročita cijelo rješenje, da je za uočiti da je istim promijenjeno prethodno rješenje o registraciji obrta, iz kojeg da je izbačena djelatnost trgovine na malo nakitom, koja da je kao takva prethodnim rješenjem pogrešno registrirana. Ovo rješenje do sada da nije izmijenjeno; što da da tužitelj već više od 22 godine nema registriranu djelatnost trgovine (bilo kakve), odnosno da je registriran samo za dvije djelatnosti: proizvodnja nakita i srodnih proizvoda; te popravak nakita. Iz prednjeg da je zaključiti da se tuženi nije uopće potrudio utvrditi naziv tužitelja, niti utvrditi čime se on zapravo bavi. Nadalje se navodi da se u prilogu tužbe dostavlja elektronski ispis Obrasca PO-SD; Izvješće o paušalnom dohotku od samostalne djelatnosti… za prethodnu godinu za tužitelja. Iz tog izvješća, pod III, kolona 3, da stoji da su u cijeloj prošloj godini gotovinski primici tužitelja bili 58.230 kn. Kad se to podijeli s radnim danima u prošloj godini, onda da je prosječan gotovinski promet tužitelja 198 kuna dnevno. Ovo da je važno kako bi se pravilno tumačio status tužitelja vezano za njegove obaveze po Zakonu. Taj Zakon, u uvodnim odredbama, pod pojmom novčarska institucija, da navodi: „3.novčarske institucije – pravne osobe i obrti u čijim poslovnim prostorijama su gotov novac i vrijednosti osnovni predmet rada ili kojima je osnovna djelatnost poslovanja s gotovim novcem i vrijednostima ili koji u obavljanju svoje osnovne djelatnosti koriste veće iznose gotova novca i vrijednosti.“ Tumačeći ovu odredbu navedenog Zakona da proizlazi da nisu svi obrti i pravne osobe… uvijek i automatski novčarske institucije. Da bi to bile, između ostalog nabrojenog, da moraju koristiti u obavljanju svoje djelatnosti veće iznose gotova novca. Iznos od 200 kn dnevno da nije veći iznos gotova novca a to da nije ni 2000 kn, ako se neće računati prosječan promet, već neki izvanredan. Kada se usporedi cjelokupni gotovinski promet tužitelja za prethodnu godinu sa vrijednošću radova i mjera nametnutih mu pobijanim rješenje, da proizlazi da su te mjere i radovi višestruko veći od cijelog tog godišnjeg prometa. Stoga, da bi tuženi tužitelja podveo pod obveznika navedenog Zakona, da on mora ocijeniti da li za to ima uvjeta, što da je u pobijanom postupku izostalo. Tužitelj da u prilogu dostavlja inventurnu listu svoje radnje, koju da je predao nadležnoj Poreznoj upravi prije više od 10 godina, i od tada da ju nije mijenjao te da u istoj nema niti jednog predmeta od zlata, kao niti jednog predmeta sa ugrađenim dragim kamenjem. Na kraju svake godine tužitelj da ne dostavlja novu inventurnu listu, već da se poziva na staru, pa da tako nije u stanju jednostavno dokazati gornju tvrdnju zbog čega da se predlaže da sud po službenoj dužnosti zatraži od nadležne Porezne uprave dokaz o tome. U priloženoj listi da nema niti jedan predmet od zlata ili pak dragog kamenja. Ovo da je važno jer da je isti jedini zlatar koji ne trguje sa zlatim predmetima, niti povećava a niti smanjuje ono što mu je kao izložbeni primjerak izloženo u radnji, što da opet ukazuje da ne spada pod kriterij obveznika po Zakonu. Ovu listu uredujući Inspektor da je lako mogao pregledati kada je bio u inspekcijskom nadzoru, no to da nije učinio. U prilogu tužbe da je i Ugovor o subvencioniranju… od dana 15.7.19.g. sklopljenim sa G. D. temeljem kojeg Ugovora da je djelatnost tužitelja subvencionirana sa iznosom od 2000 kn mjesečno. U članku 2. istog Ugovora da je navedena svrha subvencioniranja, a to da je „poticanje daljnjeg rada i sprječavanja gašenja ovog deficitarnog dubrovačkog obrta.“ Ovakvu potporu tužitelj da prima već dugi niz godina te da se kao logičan nameće zaključak da je razlog poticanja G. D. da tuženi opstane… s naglaskom na „opstane“. Da tužitelj ostvaruje tolike prihode da može jednostavno opstati, onda da mu Grad ne bi dao nikakve financijske pomoći, jer da bi opstao i bez nje. To da je također važno kao jedan od kriterija utvrđivanja veličine obrta gotovog novca te s tim u skladu s ocjenom da li je on obveznik po Zakonu. Zbog svega gore navedenog, tužitelj smatra da tuženi nije pravilno utvrdio činjenično stanje, kada ga je svrstao u obveznike po navedenom Zakonu. Te činjenice tuženi da je u svom postupanju mogao jednostavno utvrditi, a to da mu je svakako bila zakonska obaveza. Tuženik da nije tražio potrebne podatke već da je tužitelja svrstao u trgovce a što da asocira na financijski vrlo uspješne trgovce zlatare. Tužitelj da ne može jednostavno dokazati, no, on da je jedini registrirani zlatar u RH koji nikad nije imao registriranu trgovinu, a ovo da radi već 40 godina. Samim tim, spomenuta asocijacija da je pogrešna te da se nameće da je da je tuženi u potpunosti primijenio tu asocijaciju u svom postupanju. Zbog svega gore navedenog, tuženi da je počinio bitnu povredu Zakona o upravnom postupku, jer da nije utvrdio sve relevantne činjenice vezane za utvrđivanje statusa tužitelja i s tim u vezi utvrđivanje njegovih obaveza po Zakonu. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se osporavano rješenje tuženika poništi te traži da tuženi bude obvezan naknaditi mu trošak ovog spora.

              Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je obrt M. V., zlatar-filigran-juvelir, iz D., P…., obveznik primjene Zakona o zaštiti novčarskih institucija („Narodne novine“, broj 56/15) čime da je kao novčarska institucija u konkretnom slučaju obrt u čijim poslovnim prostorima su gotov novac i vrijednosti (nakit i srodni proizvodi – plemenite kovine) kao osnovni predmet rada i osnovna djelatnost poslovanja, dužan provoditi mjere zaštite zaposlenika i imovine (čl. 1., 5. i 7. Zakona). Nadalje se navodi da predmet inspekcijskog nadzora nije bilo utvrđivanje je li obrt „M. V., zlatar-filigran-juvelir“, predao poreznoj upravi inventurnu listu s popisom vrijednosti, nego provode li se mjere zaštite zaposlenika i imovine, što je prema Zakonu dužan provoditi. Kako bi se ispunila osnovna svrha donošenja Zakona, a to je uspostava prihvatljive razine sigurnosti i podizanje kvalitete zaštite osoba i imovine u novčarskoj instituciji, ista da se mora osigurati i u zlatarnicama, a on da se postiže ispravnim i funkcionalnim radom svih ugrađenih sustava i uređaja tehničke zaštite. Zakon da omogućuje provedbu inspekcijskih nadzora novčarskih institucija od strane nadležnih inspektora s ciljem utvrđivanja ispravnosti i funkcionalnosti tehničke zaštite, što da znači i provedbu mjera zaštite koje su propisane Zakonom o zaštiti novčarskih institucija. Odjeli inspekcije da postupaju razmjerno i u prvom koraku donose rješenja o naloženim mjerama s realnim rokovima izvršenja, iako da za navedene nedostatke postoje elementi za prekršajne postupke (čl. 42. i 43. Zakona). Zakon o zaštiti novčarskih institucija da nema kriterij poslovnih prihoda koji bi bili razlogom izuzeća te da subvencioniranje za deficitarne obrte ne izuzima obvezu zaštite. Prigovori koje tužitelj iznosi u tužbi protiv pobijanog rješenja da nisu odlučni niti su od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja. Nadalje tuženik ističe da tužitelj za velik dio naloženih mjera ima minimalne troškove, dok da druge mjere imaju opravdanje u rizičnosti prirode poslovanja kojima se smanjuje rizik i povećava zaštita osoba koje obavljaju poslovanje u poslovnici novčarske institucije unutar okvira dopuštenih zakonom, rukovodeći se načelom svrsishodnosti i ukazujući na manjkavost sustava tehničke zaštite. S obzirom na naprijed navedeno da ne postoje razlozi zbog kojih bi se rješenje pobijalo, dok da u postupanju nije dolazilo do povrede materijalnog i postupovnog prava koje bi bile temelj da se rješenje ocijeni nezakonitim.

Tužitelj se u podnesku zaprimljenom kod ovoga suda dana 06. veljače 220. očitovao na tuženikov odgovor na tužbu. Naime, ističe da tuženi, potpuno nepotrebno, citira zakonske propise, potom nesporne okolnosti, a da se pri tom niti jednom riječju nije osvrnuo na bit tužbe. Bit tužbe da je činjenica da nisu svi obrti i pravne osobe novčarske institucije te da stoga moraju postojati neki kriteriji, koji govore koji to jesu a koji nisu. Ako je pak manjak propisanosti tih kriterija, onda se oni primjenjuju zdravorazumski u skladu s onim okvirima koje je predvidio Zakon. Upravo da iz odgovora na tužbu proizlazi i pobijani stav tužene, a to je da, ama baš svi spadaju u novčarske institucije, i da zapravo iznimke nema, pa da prema tome nema smisla govoriti niti o nekim kriterijima koji bi upućivali tko u tu kategoriju spada a tko ne. Pored takvog, i dalje tvrdog, stava tužene, tužitelj da se nema zapravo o čemu posebnom očitovati, pa predlaže da Sud donese odluku u ovom predmetu.

U smislu odredbe članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 - dalje: ZUS-a) sud je odlučio bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja (članak 55. stavak 3. ZUS-a)  i utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog upravnog spora je sukladno odredbi članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika od 21. listopada 2019. kojim rješenjem je naloženo tužitelju da u roku od 60 provede mjere zaštite u poslovanju  s gotovim novcem i vrijednostima, kako je to pobliže opisano u izreci rješenja.

Iz navoda tužbe i podneska tužitelja od 06. veljače 2020. proizlazi da se ne osporavaju utvrđenja iz zapisnika od 27. rujna 2019., na kojem je utemeljeno osporavano rješenje, već je osnovno sporno pitanje da li je tužitelj novčarska institucija a time i obveznik primjene Zakona o zaštiti novčarskih institucija („Narodne novine“ broj 56/15 – dalje Zakon) a u svezi s tim i zakonitost osporavanog rješenja.

Zakon u članku 1. stavak 1. propisuje da je svrha ovoga Zakona smanjenje rizika i povećanje zaštite osoba u novčarskim institucijama, što se postiže njihovom neposrednom zaštitom ili posredno, zaštitom njihove imovine.

Prema članku 3. točka 13. Zakona novčarske institucije su, između ostalih, pravne osobe i obrti u čijim poslovnim prostorima su gotov novac i vrijednosti osnovni predmet rada ili kojima je osnovna djelatnost poslovanje s gotovim novcem i vrijednostima ili koji u obavljanju svoje osnovne djelatnosti koriste veće iznose gotova novca i vrijednosti

Prema članku 5. stavak 1. točka 12. Zakona novčarske institucije koje su obveznici primjene ovoga Zakona su, između ostalih,  zlatarnice, srebrnarnice, filigranske radnje, poslovnice za otkup plemenitih kovina i dragocjenosti te pravne osobe i obrti za preradu plemenitih kovina.

Odredbom članka 7. stavak 1. Zakona propisano je da se novčarske institucije obavezno se štite primjenom mjera zaštite, pa su tako točkom 12. propisane mjere zaštite za zlatarnice, srebrnarnice, filigranske radnje, poslovnice za otkup plemenitih kovina i dragocjenosti te objekti pravnih osoba i obrta za preradu plemenitih kovina.

              Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 27. rujna 2019.  te osporavanog rješenja  od 21. listopada 2019. razvidno je predmetni inspekcijski  nadzor obavljen u poslovnom prostoru novčarke institucije Zlatar-filigran-juvelir V., vlasnika t. o. M. V. na adresi P. … u D. te je tom trgovačkom obrtu naloženo da u zlatarnici u D., P. …. provede predmetne mjere  zaštite u poslovanju gotovim novcem, pobliže navedene u izreci osporavanog rješenja. 

              U rješenju Županije Dubrovačko-neretvanske od 10. travnja 1997., na koje se poziva tužba, razvidno je da je vlasnik obrta M. V., da je naziv obrta: M. V., zlatar-filigran-juvelir, D., P. ….., da je naziv djelatnosti: 36.22 proizvodnja nakita i srodnih proizvoda te 52.73. popravak nakita.

              Dakle, iz samog naziva predmetnog obrta proizlazi da se radi o zlatarnici, filigranskoj radnji odnosno o obrtu u čijim poslovnim prostorima su gotov novac i vrijednosti osnovni predmet rada (članak 3. točka 13. Zakona) te da se radi o novčarskoj instituciji koja je obveznik primjene ovog Zakona, a to su, između ostalih, zlatarnice i filigranske radnje (članak 5. stavak 1. Zakona).

              Za rješavanje ove upravne stvari nije od utjecaja pozivanje tužbe na Ugovor o subvencioniranju tradicijskih dubrovačkih obrta od  15. srpnja 2019. zaključen između G. D. i M. V., vlasnice zlatarske radnje. No i iz ovog Ugovora je razvidno da se u konkretnom slučaju radi o zlatarnici.

              Tuženik u odgovoru na tužbu, po ocjeni ovoga suda, pravilno navodi da Zakon nema kriterij poslovnih prihoda koji bi bili razlogom izuzeća (navod pod točkom 6. odgovora na tužbu), a što ni tužitelj ne spori u podnesku od 06. veljače 2020. Stoga za rješavanje ove upravne stvari nije od utjecaja ni pozivanje tužbe na Izvješće o paušalnom dohotku od samostalne djelatnosti i uplaćenom paušalnom porezu na dohodak i prirezu poreza na dohodak u 2018. godini za predmetni obrt. Jednako tako za rješavanje ove upravne stvari nije od utjecaja da li je predmetni obrt predao poreznoj upravi inventurnu listu za popisom vrijednosti obzirom da to nije bio predmet inspekcijskog nadzora u konkretnom slučaju.

              Uzevši u obzir izloženo, po ocjeni ovoga suda, a suprotno tužbenim navodima, u konkretnom slučaju nije od utjecaja to što je u osporavanom rješenju navedeno „trgovački obrt“, a ovo posebno kod nesporne činjenice da se radi o obrtu M. V., zlatar-filigran-juvelir te da iz članka 1. točka 13. te članak 5. stavak 1. Zakona, po shvaćanju ovoga suda, nedvojbeno proizlazi da su zlatarnice i filigranske radnje obveznici primjene Zakona. Osim toga činjenica je da se predmetni obrt, kako to proizlazi iz rješenja Ureda za gospodarstvo od 10. travnja 1997., na koji se poziva i tužba,  bavi proizvodnjom nakita i srodnih proizvoda te popravkom nakita, a što upućuje na zaključak da se u poslovnim prostorima istog nalazi nakit i srodni proizvodi. 

Nije sporno da su u konkretnom slučaju inspekcijskim nadzorom nad provođenjem mjera zaštite u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima, u predmetnom obrtu, utvrđeni određeni nedostaci u provođenju mjera zaštite, te da je tužitelju naloženo da provede opisane mjere zaštite, na način kako je to opisano u osporavanom rješenju, a sve u skladu s odredbama Zakonom. Navedeno proizlazi iz Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 27. rujna 2019., u kojemu su na licu mjesta utvrđene sve nepravilnosti.

Odredbom članka 40. stavak 3. Zakona, propisano je da ako u obavljanju nadzora inspektor utvrdi da novčarska institucija ne provodi propisane mjere zaštite u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima sukladno odredbama ovoga Zakona, Ministarstvo ili nadležna policijska uprava rješenjem može narediti otklanjanje utvrđenih nepravilnosti u određenom roku, koji ne može biti duži od 60 dana, a kako je i postupljeno u konkretnom slučaju.

Slijedom svega navedenog, tuženik je, po ocjeni ovog suda, na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, te nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari.

Stoga je, te budući nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09), na koje se pazi po službenoj dužnosti,  na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti odnosno presuditi kao u izreci ove presude.

Odluka o troškovima spora je izostala jer isti nije popisan.

 

 

U Splitu, 20. listopada 2020.

                                                                                                                                            S U D A C

 

                                                                                                                                            Marica Goreta, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Nataša Brajević