- 1 -              Rev-x 773/2015-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 773/2015-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. A. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. T., odvjetnica u Z., protiv tuženika I. d.d. u stečaju, C., MB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. V. C., odvjetnica u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika A. d.o.o. Z.,  OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V. i P. j.t.d. Z., radi utvrđenja i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-340/14-2 od 24. veljače 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-514/12-85 od 18. listopada 2013., u sjednici održanoj dana 20. listopada 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-340/14-2 od 24. veljače 2015., kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-514/12-85 od 18. listopada 2013. u dijelu toč. I. izreke, kojim je utvrđeno da je tužitelj temeljem ugovora opisanog u presudi stekao pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva na ½ dijela nekretnine kč. br. 3010/4 (zk. tijelo II) upisane u zk. ul. 10285 k.o. G., te kojim je naloženo tuženiku izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini, jer će u protivnom istu zamijeniti presuda, se odbija kao neosnovana.

 

i

r i j e š i o  j e

 

I.              Ukida se:

 

- drugostupanjska presuda u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu toč. I. izreke, kojim je utvrđeno da je tužitelj temeljem ugovora opisanog u presudi stekao pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva na ½ dijela nekretnine kč. br. 3491/3 dvorište površine 109 čhv (zk. tijelo I) i dio zgrade (diskont) u ulici … sagrađen na kč. br. 3491/3 (zk. tijelo II) upisane u zk. ul. 5350 k.o. R., te kojim je naloženo tuženiku izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini,

 

-prvostupanjska presuda u dijelu toč. I. izreke kojim je utvrđeno da je tužitelj temeljem ugovora opisanog u presudi stekao pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva na ½ dijela nekretnine kč. br. 3491/3 dvorište površine 109 čhv (zk. tijelo I) i dio zgrade (diskont) u ulici … sagrađen na kč. br. 3491/3 (zk. tijelo II) upisane u zk. ul. 5350 k.o. R., te kojim je naloženo tuženiku izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva na toj nekretnini,

 

-drugostupanjska odluka o troškovima parničnog postupka kojom je potvrđena odluka o troškovima parničnog postupka u toč. II. prvostupanjske presude,

 

- odluka o parničnim troškovima u toč. II. prvostupanjske presude,

 

i predmet se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima ovog revizijskog postupak odlučit će sud konačnom odlukom o snošenju parničnih troškova.

 

 

Obrazloženje

 

Općinski građanski sud u Zagrebu presudom poslovni broj P-514/12-85 od 18. listopada 2013. sudio je:

 

„I. Utvrđuje se da je temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina br. 38/97, sklopljenog 13. ožujka 1997. između A. d.d. iz Z., kao prodavatelja, i C. A. d.d. iz Z., kao kupca, tužitelj stekao pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva na ½ dijela nekretnine kč. br. 3010/4 dvorište površine 1 jutro 880 čhv. (zk. tijelo I), i dio zgrade (diskont) sagrađen na kč. br. Kč. br. 3010/4 (zk. tijelo II), upisane u zk. ul. 10285, k.o. G., te na ½ dijela nekretnine kč. br. 3491/3 dvorište površine 109 čhv. (zk. tijelo I) i dio zgrade (diskont) u ulici …sagrađen na kč. br. 3491/3 (zk. tijelo II) upisane u zk. ul. 5350 k.o. R., pa se nalaže tuženiku u roku od 15 dana izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama na ime vlasništvo tužitelja, jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda.

 

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 75.735,00 kn. u roku od 15. dana.“

 

Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-340/14-2 od 24. veljače 2015. odbio je žalbe tuženika i umješača na strani tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

Protiv drugostupanjske presude je tuženik podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud RH prihvati reviziju te preinači nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev, a tužitelju naloži naknaditi tuženiku troškove spora.

 

Tužitelj je odgovorio na reviziju i predložio odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Revizija je djelomično osnovana.

 

Presuda je ispitana po čl. 392.a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19), samo u dijelu koji se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Djelomično je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koja povreda postoji kad presuda ima takvih nedostataka zbog kojih presudu nije moguće ispitati.

 

Tuženik osnovano navodi da glede predmeta kupoprodaje u odnosu na česticu br. 3491/3 k.o. R. postoji proturječnost između sadržaja Ugovora br- 38/97 od 13. ožujka 1997. (dalje: Ugovor) i navodima u presudi o njegovom sadržaju Ugovora glede predmeta prodaje.

 

Naime, odredbom čl. 1. Ugovora određeno je da prodavatelj prodaje a kupac kupuje nekretnine u … u Z., i to z.k. česticu 3010/4 k.o. G., te nekretnine označene kao z.k. čestica broj 3491/1 i z.k. čestica broj 3491/2, k.o. R.. Dakle, suprotno navodu u nižestupanjskim presudama, z.k. čestica 3491/3 nije bila predmetom kupoprodajnog ugovora od 13. ožujka 1997., a radi se o činjenici odlučnoj za rješenje spora.

 

Nekretnina označena kao z.k. čestica 3491/3, k.o. R. se ne spominje niti u drugim ispravama pravnog prednika tuženika koje se odnose na izgradnju diskonta u … ulici u Z..

 

Stoga nije moguće ispitati zakonitost nižestupanjskih presuda u dijelu kojim je odlučeno o postojanju valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva na ½ dijela nekretnine kč. br. 3491/3 dvorište površine 109 čhv (zk. tijelo I) i dio zgrade (diskont) u ulici …sagrađen na kč. br. 3491/3 (zk. tijelo II) upisane u zk. ul. 5350 k.o. R. i o zahtjevu za izdavanje tabularne isprave za tu nekretninu.

 

Time je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pa je valjalo djelomično ukinuti nižestupanjske presude po čl. 394. st. 1. ZPP i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Revizija je u preostalom dijelu neosnovana.

 

Revizijski navodi o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u odnosu na preostali dio presude (glede postojanja pravne osnove za stjecanje prava vlasništva za z.k. česticu 3010/4 k.o. G. i izdavanja tabularne isprave) se u bitnome odnose na tvrdnju o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni odredaba materijalnog prava.

 

Međutim drugostupanjsku presudu nije dopušteno pobijati revizijom zbog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP), dok pogrešan pravni pristup u rješenju spora, sve da i postoji, sam po sebi ne znači i postojanje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ako je presudu moguće ispitati.

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a.).

 

Sporno je i u revizijskom stupnju postupka je li Ugovor broj 38/97 od 13. ožujka 1997. valjana pravna osnovu za stjecanje prava vlasništva na ½ dijela nekretnine kč. br. 3010/4 (zk. tijelo II) upisane u zk. ul. 10285 k.o. G., od prodavatelja A. d.d. Z. u korist kupca C. A. d.d., te postoji li neprekinuto sljedništvo prava vlasništva između G. I. C. (sada I. d.d. u stečaju C.) i A. d.d. Z..

 

U postupku koji je prethodio revizijskom je utvrđeno:

 

- da je tuženik pravni slijednik G. I., C.,

 

- da je u zemljišnim knjigama za katastarsku općinu G. upisana zemljišna čestica broj 3010/4 (dvorište i dio zgrade (diskont) koji je sagrađen na dijelu broj 3010/4, društveno vlasništvo s pravom korištenja za korist G. I. C. u ½ dijela i P. d.d. Z. u ½ dijela, a prethodno su bile upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja G. Z.,

 

-da je, povijesno promatrano, sporna nekretnina čestica broj 3010/4 Odlukom Skupštine općine Dubrava od 18. srpnja 1988. dana na korištenje predniku tuženika G. I. C. radi izgradnje tržnog centra D., a potom je na temelju Odluke dana 15. kolovoza 1990. sklopljen Ugovor između Općine Dubrava i G. I. C. o međusobnim pravima i obvezama na pripremi građevnog zemljišta i izgradnji na tržnom centru D., otvoreni i zatvoreni dio tržnice, distributivni centar i diskont P. S., (uključeno više čestica zem.)

 

-da je G. I. C. kao prodavatelj sklopio s kupcem P. S., R. P., O. P. S. ugovor broj 9/1988 od 9. kolovoza 1988. i tri aneksa tom ugovoru, kojim prodavatelj prodaje kupcu poslovnu zgradu (distribucijski centar i diskont) koji će prodavatelj izgraditi u Z., D., na osnovi Samoupravnog sporazuma o izgradnji tržnog centra D., uz obvezu da će predati kupcu poslovni objekt do 30. prosinca 1988., a kupac platiti ugovorenu cijenu,

 

-da je prednik tuženika izgradio objekt i predao ga u posjed kupcu P. S., R. P., O. P. S. koji ga je koristio za poslovanje poslovne jedinice u Z.,

 

-da je 11. studenog 2004. između tuženika (ranije G. I. C.) i D. P. S. H. C. (slijednika kupca) zaključen S. kojim je, između ostalog, utvrđeno da je P. S. u predmetnom poslovnom prostoru obavljao svoju registriranu djelatnost do 1991., da prednik tuženika nije prenio pravo vlasništva u zemljišnim knjigama na kupca, te kojim se prodavatelj obvezao izdati D. P. S. H. C. tabularnu ispravu tek kad ovaj plati tuženiku i daljnjih 50.000 EUR-a u protuvrijednosti slovenskih tolara po osnovi eventualnih nepodmirenih obveza nakon konačnog obračuna troškova izgradnje objekta,

 

-da je navedeni iznos plaćen tuženiku, te je tuženik dana 10. studenog 2004. izdao slijedniku kupca D. P. S. H. C. tabularnu ispravu, ali kupac nikad nije upisao svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama,

 

-da su radnici D. P. S. H. C. poslovne jedinice Z., Prodajnog centra Z., odlukom Zbora radnika donesenom dana 21. kolovoza 1991. osnovali društvo s ograničenom odgovornošću P. D. d.o.o. Z. izdvajanjem poslovnog centra, imovine i zaposlenika poslovne jedinice u Z., tako da imovinu novog subjekta po zakonu čine osnovna sredstva, inventar, roba i novac, uključivši i predmetnu nekretninu dotadašnjeg Prodajnog centra Z.,

 

-da je društvo upisano u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu rješenjem broj Fi-9143/91 od 30. kolovoza 1991.,

 

-da je društvo P. D. d.o.o. Z. brisano iz sudskog registra rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj Fi-9378/91 od 6. rujna 1991. radi pripajanja društvu A. d.d. Z., a upis je izvršen na temelju Ugovora o pripajanju, čime je i predmetna nekretnina unesena u imovinu društva preuzimatelja A. d.d. Z.,

 

-da je prema iskazu nekretnina Hrvatskog fonda za privatizaciju od 7. travnja 1995. prilikom pretvorbe A. d.d. Z. predmetna nekretnina procijenjena i unesena u temelji kapital društva A. d.d. Z.,

 

-da je dana 13, ožujka 1997. sklopljen Ugovor broj 38/97 od 13. ožujka 1997. između prodavatelja A. d.d. Z. i kupca C. A. d.d. o prodaji predmetne nekretnine te još i nekretnina z.k. čestica broj 3491/1 i z.k. čestica broj 3491/2, k.o. R. po cijeni od 18.476.820,00 kuna, a obveza kupca je ispunjena prijebojem tražbine kupca prema prodavatelju u iznosu od 15.521.559,00 kuna, s tim da se ostatak cijene ima „platiti“ prodajom robe iz asortimana kupca, a ugovor je za prodavatelja A. d. d potpisao A. B., koji je prema podacima iz sudskog registra bio upisan kao direktor do 15. siječnja 1998.,

 

-da je nad društvom A. d. d. otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-175/98 od 16. travnja 1999., a za stečajnog upravitelja je imenovan P. G., koji je 7. prosinca 2003. izdao tabularnu ispravu kupcu C. A. d.d. radi upisa prava vlasništva nekretnine u zemljišnim knjigama,

 

-da je tužitelj prijedlogom od 4. veljače 2003. zatražio upis prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime, na temelju Ugovora broj 38/97 od 13. ožujka 1997., a rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-2437/03 od 17. siječnja 2006. je prijedlog odbijen s obrazloženjem da nekretnina nije opisana prema stanju u zemljišnim knjigama u trenutku podnošenja prijedloga, te da ovlaštena osoba prodavatelja nije ovjerila potpis na ugovoru,

 

-da je nad društvom I. d.d. C. otvoren stečajni postupak rješenjem Okružnog privrednog suda Celje broj St-10/2005, a u tom postupku je A. d.o.o. Z. podnio izlučni zahtjev radi izlučenja predmetne nekretnine iz stečajne mase, što je stečajni upravitelj priznao osnovanim pod uvjetom da A. d.o.o. uspije u ovoj parnici, te je u zemljišnim knjigama upisana zabilježba ovog spora,

 

-da je tuženik dana 12. travnja 2010. kao prodavatelj sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine s kupcem A. d.d. (ovdje umješačem) o kupnji nekretnine označene kao kč. br. 3491/3 k.o. R., te je kupac na temelju ugovora ishodio upis prava vlasništva na toj nekretnini na svoje ime.

 

Polazeći od toga da je predmet ovog spora utvrđenje da tužitelj ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, sudovi se nisu bavili time je li valjan ugovor o kupoprodaji nekretnine kojeg je sklopio tuženik s kupcem A. d.d. (ovdje umješačem).

 

Imajući na umu navedena utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da postoji neprekinuti slijed valjanih pravnih osnova za stjecanje prava vlasništva u odnosu na predmetnu nekretninu u korist prvog (upisanog) korisnika G. I. C., potom kupca P. S., R. P., O. P. S., pravnog slijednika kupca D. P. S. H. C., potom društva osnovanog od poslovne jedinice D. P. S. H. C., pod nazivom P. D. d.o.o. Z. i prijenosom prava vlasništva na novoosnovanog subjekta na temelju propisa, potom društva A. d.d. Z. kojemu je pripojeno društvo P. D. d.o.o. Z., i potom društva C. A. d.d. na temelju kupoprodajnog ugovora broj 38/97 od 13. ožujka 1997. sklopljenim s prodavateljem A. d.d. Z., čime je C. A. d.d. stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na ½ dijela nekretnine kč. br. 3010/4 (zk. tijelo II) upisane u zk. ul. 10285 k.o. G..

 

Prigovor tuženika i umješača da društvo P. D. d.o.o. Z. nije osnovano na zakonit način i da predmetna nekretnina nije mogla postati vlasništvom tog društva je odbijen uz obrazloženje da su zainteresirane osobe mogle pobijati zakonitost upisa u sudski registar.

 

Sud je odbio i prigovore tuženika da je kupoprodajni ugovor broj 38/97 od 13. ožujka 1997. fiktivan jer da nije plaćena cijena, uz obrazloženje da je obveza kupca prestala prijebojem s tražbinom prema prodavatelju, pa je konačno stečajni upravitelj izdao tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama.

 

Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje da je tužitelj temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina br. 38/97 stekao pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva na ½ dijela nekretnine kč. br. 3010/4. Prihvaćen je i zahtjev za izdavanje tabularne isprave, s obrazloženjem da je prodavatelj na kupca (tužitelja) cedirao svoje pravo na traženje od tuženika izdavanja tabularne isprave.

 

Prema shvaćanju ovoga suda tužbeni zahtjev je prihvaćen pravilnom primjenom materijalnog prava.

 

Suprotno shvaćanju tuženika postoji neprekinuti niz valjanih pravnih osnova za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine od prednika tuženika G. I. C. do tužitelja, a pravni poslovi u svojoj cjelini, uključivši konačno Ugovor o kupoprodaji nekretnina br. 38/97, sklopljen 13. ožujka 1997. između prodavatelja A. d.d. i kupca C. A. d.d., predstavljaju valjanu pravnu osnova za uknjižbu prava vlasništva tužitelja na ½ dijela nekretnine kč. br. 3010/4, k.o. G..

 

Tvrdnje tuženika da već prvi stjecatelj D. P. S. H. C. (ranije: P. S., R. P., O. P. S.) nije imao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva su u suprotnosti sa utvrđenjima nižestupanjskih sudova prema kojima je G. I. C. kao prodavatelj sklopio s kupcem P. S., R. P., O. P. S. ugovorom broj 9/1988 od 9. kolovoza 1988., a naknadno su sklopljena i tri aneksa tom ugovoru, kojim ugovorom prodavatelj prodaje kupcu nekretnine koje uz ostalo obuhvaćaju i predmetnu nekretninu, poslovnu zgradu (distribucijski centar i diskont).

 

Nisu utemeljene ni tvrdnje tuženika kojima je osporio valjanost pravne osnove za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine u korist društva P. D. d.o.o. zbog toga što je društvo (navodno) nezakonito osnovano.

 

Društvo P. D. d.o.o. je osnovano u skladu s odredbama Uredbe Vlade Republike Hrvatske o zabrani raspolaganja osnovnim sredstvima, pokretnom imovinom i pravima određenih poduzeća i drugih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske (Narodne novine broj 39/91, dalje: Uredba I).

 

Odredbom čl. 1. Uredbe I propisano je, uz ostalo, da se poslovne jedinice i drugi organizacijski oblici bez svojstva pravne osobnosti, mogu odlukom zaposlenih u jedinici, odnosno organizacijskom obliku, organizirati kao poduzeće ili druga odgovarajuća pravna osoba. Temeljem takve odluke nadležni privredni sud izvršit će upis nastalog poduzeća odnosno odgovarajuće pravne osobe u sudski registar.

 

Temeljni je cilj i svrha Uredbe I bile da se zaštiti imovina poslovnih jedinica u Republici Hrvatskoj, koje su poslovale u sastavu poduzeća sa sjedištem na teritoriju Republike Srbije, Republike Crne Gore, Autonomne pokrajine Vojvodine i Autonomne pokrajine Kosovo, da se nastave poslovne djelatnosti dotadašnjih poslovnih jedinica u Republici Hrvatskoj i da se zbrinu radnici tih poslovnih jedinica u tada složenom poslovnom okruženju.

 

Polazeći od utvrđenja da je u RH poslovala jedinica pravne osobe D. P. S. H. C., koja je obavljala djelatnost koristeći imovnu te osobe na području RH (Z.), kao i da su dotadašnji radnici te poslovne jedinice dana 21. kolovoza 1991. donijeli Odluku o osnivanju P. D. d.o.o., i po shvaćanju ovog suda pravilno je shvaćanje prema kojemu je Odluka bila valjana isprava podobna za osnivanje društva u smislu odredbe čl. 1. Uredbe I. Za valjanost Odluke o osnivanju nema utjecaja okolnost što su ti radnici bili privremeno kroz mjesec dana „zbrinuti“ od strane treće pravne osobe, jer bi, s obzirom na okolnosti koje su vladale u Hrvatskoj, svako drugačije tumačenje predstavljalo pretjerani formalizam zbog kojeg bi u ovom slučaju bilo onemogućeno ostvarenje temeljnog cilja i svrhe Uredbe I.

 

Ovdje valja posebno naglasiti i da je na temelju Odluke radnika izvršen upis osnivanja društva P. D. d.o.o. Zagreb u registru Trgovačkog suda u Zagrebu na temelju rješenja koje je postalo pravomoćno, a zakonitost upisa nije osporena.

 

Nakon osnivanja P. D. d.o.o. donesena je Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o zabrani raspolaganja osnovnim sredstvima, pokretnom imovinom i pravima određenih poduzeća i drugih pravnih osoba na teritoriju Republike Hrvatske (Narodne novine broj 44/91, dalje: Uredba II), kojom je propisano (čl. 1. st. 4.) da sredstva poduzeća ili druge pravne osobe osnovane prema odredbama čl. 1. stavka 3. i 4. Uredbe čine sredstva poduzeća odnosno druge pravne osobe iz čl. 1. st. 1. Uredbe.

 

Dakle, prijenos prava vlasništva na sredstvima ranijeg poduzeća na novoosnovanu pravnu osobu uslijedio je temeljem samog propisa, o čemu se upravo u odnosu na P. D. d.o.o. Z. već izjasnio Vrhovni sud RH u presudi broj Revt-11/07 od 18. ožujka 2008.

 

Ovdje dakle nije riječ o stjecanju prava vlasništva na nekretninama na temelju upisa u sudski registar kako tvrdi revident, nego na temelju neprekinutog niza valjanih pravnih osnova, uključivši i Uredbu II Vlade RH.

 

Tvrdnje o fiktivnim rješenjima Trgovačkog suda u Zagrebu o upisu osnivanja društva su nerazumljive jer upis u sudski registar nije pravni posao nego odluka suda, a pobijana presuda se i ne temelji na shvaćanju da je upis u sudski registar pravna osnova za prijenos prava vlasništva.

 

Daljnja pravna osnova za prijenos prava vlasništva na novog subjekta je statusna promjena kojom je na temelju ugovora o pripajanju društvo P. D. d.o.o. Z. pripojeno preuzimatelju A. d.d. Z.. Na društvo preuzimatelja je prenesena cjelokupna imovina pripojenog društva, u skladu s odredbama Zakon o poduzećima (Službeni list broj 77/88, 40/89, 46/90 i 61/90). U postupku pretvorbe je predmetna nekretnina je iskazana u pretvorbenom elaboratu, procijenjena i unesena u temelji kapital društva A. d.d. Z..

 

Stoga i prema shvaćanju ovoga suda postoji neprekinuti niz valjanih pravnih osnova za prijenos prava vlasništva od prvotnog vlasnika predmetne nekretnine (prednika tuženika) do društva A. d.d. Z., koje je pak valjanim ugovorom s kupcem C. A. d.o.o. raspolagalo predmetnom nekretninom.

 

Tuženik je revizijom osporio presudu i u dijelu kojim je naloženo tuženiku izdati tužitelju tabularnu ispravu i to samo zbog razloga što radi o obveznopravnom zahtjevu za koji je nastupila zastara po odredbama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., i 112/99., 88/01, dalje: ZOO/91), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05., 41/08, dalje: ZOO/05). Duge razloge nenadležnosti ovog dijela presude revident nije isticao.

 

Uvidom u spis i žalbe tuženika i umješača ovaj sud je utvrdio da prvostupanjska presuda nije pobijana žalbom zbog pogrešne primjene odredaba ZOO o zastari tražbina. Stoga se drugostupanjski sud nije ni izjašnjavao o tome je li nastupila zastara tražbine na izdavanje tabularne isprave, a tuženik ne može tek u reviziji osporiti zakonitost presude zbog toga što je eventualno nastupila zastara.

 

Posebno se napominje da je ovaj sud ispitao samo obrazložene revizijske navode o pogrešnoj primjeni materijalnog prava (po čl. 392a. st. 1. ZPP) polazeći od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova, jer drugostupanjsku presudu nije dopušteno pobijati revizijom zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (što sadržajno čini pretežiti dio revizije).

 

Zbog iznijetih razloga nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava na koje je ukazano u reviziji obrazloženim navodima.

 

 

Stoga je valjalo djelomično odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu po čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 20. listopada 2020.