Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 2442/2018-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Ivana Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. P. iz Z., OIB:..., koju zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., protiv tuženice I. R. P. iz Z., OIB:..., koju zastupa punomoćnik S. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5221/2016-4 od 20. ožujka 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3251/13-13 od 16. prosinca 2014., u sjednici održanoj 20. listopada 2020.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5221/2016-2 od 20. ožujka 2016. u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari i kamatama odbija se kao neosnovana.
r i j e š i o j e:
Revizija tuženice protiv iste presude u dijelu kojim je odlučno o troškovima postupka odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici 176.618,50 kn i 65.000,00 EUR, sve s pripadajućim zateznim kamatama pobliže određenim izrekom presude, te joj naknaditi troškove postupka u iznosu od 52.062,50 kn.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena je prvostupanjska presuda u odluci o glavnoj stvari, u dijelu odluke o kamatama i u odluci o troškovima postupka, dok je prihvaćanjem žalbe tuženice djelomično preinačena odluka o kamatama na način da je odbijen zahtjev za isplatu kamate na iznos od 65.000,00 EUR za razdoblje od 1. ožujka do 25. travnja 2013.
Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je njena žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a sadržajno i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena.
Predmet spora je zahtjev za isplatu u ispunjenju obveze iz ugovora o zajmu, odnosno vraćanje stečenog bez osnove.
Prihvativši činjenične tvrdnje tužbe nižestupanjski sudovi tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu ocijenili su osnovanim. Pritom tijekom prvostupanjskog postupka nije izveden dokaz saslušanjem tuženice kao stranke jer uredno pozvana nije pristupila sudu radi saslušanja.
Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).
Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženica temelji na tvrdnji o postojanju bitne povrede odredaba postupka iz 354. st. 2. toč. 7. u vezi č. 5. i 265. ZPP.
Suprotno tvrdnji revidentice nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koju tužiteljica zapravo ukazuje iznoseći tvrdnju da joj nezakonitim postupanjem nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom.
Naime, tuženica je uredno pozvana na ročište od 11. ožujka 2014. i na ročište od 3. studenoga 2014., na kojem ročištu je trebao biti izveden dokaz njenim saslušanjem, a na koja ročišta nije pristupila.
Vezano na propuštanje potonjeg ročišta tuženica podnijela je prijedlog za povrat u prijašnje stanje koji je pravomoćnim rješenjem odbijen te ona u ovom stadiju postupka ne može s uspjehom pobijati zaključak suda o neosnovanosti prijedloga za povrat u prijašnje stanje.
Nije stoga suprotno tvrdnji revidentice prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 5. i čl. 265. st. 2. ZPP kada je izveo dokaz saslušanjem samo stranke koja se odazvala sudu radi saslušanja pa nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 5. i čl. 265. st. 2. ZPP na koje tuženica sadržajno ukazuje.
Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
Pretežnim revizijskim navodima tužiteljica osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Budući da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to ti revizijski navodi kao nedopušteni nisu ocjenjivani.
Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tuženica ničim ne obrazlaže.
Stoga ovaj sud ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. i 386. ZPP nije našao postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.
Slijedom iznesenog budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZOO reviziju tuženice protiv odluke o glavnoj stvari odbiti kao neosnovanu.
Tuženica reviziju podnijela je i protiv odluke o troškovima postupka.
Člankom 400. stavak 1. ZPP, propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382. ZPP).
Na sjednici Građanskog odjela VSRH pod br. Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.
Iz tih je razloga, primjenom odredbe iz članka čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo riješiti kao u izreci.
Zagreb, 20. listopada 2020.