- 1 -              Rev 1949/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1949/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Ivana Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. M. pok. L. iz M., kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u M., te tužitelja M. M. pok. L. iz M., P. K. i J. M. pok. L. iz M., koje zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u M., radi utvrđenja, odlučujući o revizijama tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1077/2018-3 od 23. siječnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću broj P-1520/15 od 30. listopada 2018., u sjednici održanoj 20. listopada 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tužitelja P. M. u dijelu kojim je odbijen zahtjev za utvrđenje prava suvlasništva ovog tužitelja na čest. zem. 886 k.o. M. u 2/6 dijela odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

              U dijelu kojim su odbijeni zahtjevi tužitelja za utvrđenje prava suvlasništva na čest. zem. 886. k.o. M. svakog u 1/6 dijela i u odluci o troškovima postupka ukidaju se presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1077/2018-3 od 23. siječnja 2019. i presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Metkoviću broj P-1520/15 od 30. listopada 2018. te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja P. M. te je utvrđeno da je taj tužitelj suvlasnik u 1/2 dijela čest. zem. 886. k.o. M. te je određeno da je tuženik G. M. dužan trpjeti uknjižbu prava suvlasništva tužitelja P. M. na navedenoj čestici. Ujedno je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja M. M. i J. M. za utvrđenje da su oni suvlasnici svaki u 1/6 dijela iste čestice. Naloženo je tuženiku da tužitelju P. M. naknadi troškove postupka u iznosu od 55.802,50 kn.

 

              Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja M. M. i J. M. te je u odnosu na te tužitelje potvrđena prvostupanjska presuda, a prihvaćena je  žalba tuženika te je u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja P. M. preinačena prvostupanjska presuda te je njegov tužbeni zahtjev odbijen. Ujedno je naloženo tužiteljima da tuženiku naknade troškove postupka u iznosu od 11.437,50 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda i njegov tužbeni zahtjev odbijen uz obvezu naknade troška postupka tuženiku, tužitelj P. M. podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije žalbu tuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu.

 

              Tužitelji M. M. i J. M. protiv iste presude u dijelu kojim je odbijena njihova žalba i potvrđena prvostupanjska presuda podnijeli su reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. ZPP i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da ovaj sud ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              Na revizije nije odgovoreno.

 

              Revizija tužitelja P. M. je djelomično osnovana, dok je revizija tužitelja M. M. i J. M. osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.) ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovoga Zakona (toč. 3.).

 

U slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 2. ZPP).

 

Dakle, tek su slučaju kad stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, uz određene uvjete mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Budući da je drugostupanjska presuda, kako to osnovano ističu revidenti M. i J. M., i u dijelu kojim je prvostupanjska presuda potvrđena (sadržajno) i u dijelu kojim je preinačena (i formalno) donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP to je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP te su revizije tužitelja kao takve i razmatrane.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Osnovano tužitelji u reviziji ističu revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka uz tvrdnju da nižestupanjski sudovi u svojim odlukama nisu dali dostatne razloge o njihovim tvrdnjama da su oni svaki u 1/3 dijela, kao oporučni nasljednici naslijedili baku K. M. ženu M. (koja je bila suvlasnica u ½ dijela sporne nekretnine) pa da njihov otac koji, iako je bio njezin zakonski nasljednik, nije naslijedio njezin suvlasnički dio, slijedom čega nije mogao raspolagati tim dijelom u korist tuženika dopuštanjem donošenja presude zbog izostanka u predmetu broj P-185/85 od 30. svibnja 1985.

 

Naime, kako proizlazi iz stanja spisa ni jedan od sudova o toj odlučnoj činjenici nije dao razloge, zbog kojeg nedostataka pobijanu presudu nije moguće ispitati, čime je u dijelu kojim su odbijeni zahtjevi tužitelja za utvrđenje prava suvlasništva svakog u 1/6 dijela počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Budući da je u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđenje prava suvlasništva svakog u 1/6 dijela osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj P. M. u preostalom dijelu, kojim je odbijen njegov zahtjev za utvrđenje da je suvlasnik i drugih 2/6 dijela sporne nekretnine, ničim ne obrazlaže postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ni pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Stoga ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbi čl. 392.a st. 1 i 386. ZPP nije našao postojanje revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ni pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Opširnim revizijskim navodima tužitelj P. M. osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Budući da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to ti revizijski navodi, kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

 

Slijedom iznesenog budući da u tom dijelu ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZOO reviziju tužitelja P. M. odbiti kao neosnovanu.

 

S obzirom na neizvjestan uspjeh stranaka u parnici ukinuta je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi.

 

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 4. ZPP).

 

Zagreb, 20. listopada 2020.