- 1 -              Rev-x 1129/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 1129/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Dragana Katića člana vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice M. B., OIB: …, II-tužitelja D. B., OIB: …, III-tužitelja D. B., OIB: …, i IV-tužitelja A. B., OIB: …, kojeg zastupa zz. majka M. B., svi iz O., koje sve zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u O., protiv tuženika J. (sada: A.) d.d. Z.,  OIB: …, Podružnica S., kojeg zastupa punomoćnik B. N., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. & P., i umješača na strani tuženika C. d.d. Z., OIB: …, Filijala O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji svih tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-x-24/2015-2 od 26. lipnja 2015., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1124/2013-41 od 17. lipnja 2014., u sjednici dana 20. listopada 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I.              Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-x-24/2015-2 od 26. lipnja 2015. u toč.I.a) izreke kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1124/2013-41 od 17. lipnja 2014. u toč I.I-V odbijajućeg dijela izreke, se odbija kao neosnovana.

 

II.              Revizija tužitelja protiv odluke o parničnim troškovima u toč. II. izreke drugostupanjske presude se odbacuje kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Općinski sud u Osijeku presudom poslovni broj P-1124/2013-41 od 17. lipnja 2014. odbio je tužbeni zahtjev I-tužiteljice M. B., II-tužitelja D. B., III-tužitelja D. B. i IV-tužitelja A. B. da im tuženik J. (sada: A.) d.d. naknadi štetu zbog izgubljenog izdržavanja i pomaganja koje im je pružao njihov pokojni suprug i otac, i to u svakomjesečnim iznosima navedenim u presudi za razdoblje od ožujka 2000. do veljače 2012., te nadalje, dok za to budu postojali uvjeti, kao i zahtjev za isplatu zateznih kamata na te iznose (toč. I.I. –I.IV. izreke).

 

Odbijen je i zahtjev tužitelja da im tuženik naknadi parnične troškove (toč. I.V. izreke), a tužiteljima je naloženo naknaditi tuženiku parnične troškove iznosu od 407.330,75 kuna (toč. II. izreke).

 

Županijski sud u Osijeku presudom poslovni broj Gž-x-24/2015-2 od 26. lipnja 2015., djelomično je prihvatio žalbe stranaka te je primjenom odredbe čl. 373.a. Zakona o parničnom postupku sudio:

 

„I. Žalbe tužitelja i tuženika odbijaju se kao djelomično neosnovane i uvažavaju se kao djelomično osnovane, te se prvostupanjska presuda:

 

a)              Potvrđuje u odbijajućem dijelu zahtjeva za uzdržavanje i pomaganje u odnosu na tužitelje M. B. i mlt. A. B. za razdoblje od ožujka 2001. do veljače 2012., godine i nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti te u odbijajućem dijelu u odnosu na D. B. za razdoblje od travnja 2000.do veljače 2012. i nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, te u cijelosti u odnosu na odbijajući tužbeni zahtjev tužitelja D. B. za izgubljeno uzdržavanje i pomaganje, te zahtjeva M. B. za izgubljeno uzdržavanje za razdoblje od ožujka 2000. do veljače 2001. godine.

 

b)              Preinačuje u odnosu na odbijajući dio tužitelja M. B. i mlt. A. B., tako da se tužbeni zahtjev prihvaća za ožujak 2000. godine u iznosu od 214,16 kuna, te za iznos od po 286,83 kune svakome od tužitelja za razdoblje od travnja do listopada 2000., te za iznos od po 200,93 kune svakom od tužitelja za razdoblje od studenog 2000. do veljače 2001. godine, sve sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa 15-og mjesecu za tekući mjesec do isplate, i to za tužiteljicu M. B. za izgubljeno pomaganje, a za mlt. A. B. za izgubljeno uzdržavanje.

 

c)              Preinačuje u odbijajućem dijelu u odnosu na tužitelja D. B., tako da se tužbeni zahtjev prihvaća na ime izgubljenog uzdržavanja za iznos od 214,16 kuna za ožujak 2000. godine sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća 15-og u mjesecu za tekući mjesec do isplate.

 

II. Preinačuje se odluka o trošku postupka tako da se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljima parnične troškove u iznosu od 65.211,25 kn. u roku od 15 danas.

 

III.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.“

 

Tako je suđeno u sporu radi naknade štete zbog gubitka uzdržavanja i pomaganja po osnovi štetnog događaja, prometne nezgode koja se dogodila dana 3. ožujka 2000., u kojoj je A. B., suprug I-tužiteljice i otac II-IV-tužitelja, smrtno stradao kao suputnik u automobilu reg. oznake …osiguranog kod C. d.d.

 

Tužitelji potražuju naknadu štete od tuženika čiji je osiguranik M. K. uzrokovao nezgodu upravljajući automobilom reg. oznake … te je proglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj K-712/00-27 od 23. siječnja 2011. za kazneno djelo izazivanja prometne nezgode.

 

Tijekom ovog parničnog postupka već se suđeno o tužbenom zahtjevu svih tužitelja te je tužiteljima djelomično dosuđena naknada i to:

 

-djelomičnom presudom Općinskog sud u Osijeku P-1411/00-69 od 26. listopada 2007., potvrđenom presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-459/08 od 23. travnja 2009., novčana naknada nematerijalne štete za duševne boli zbog smrti bliske osobe svakom od I-IV tužitelja po 195.000,00 kuna,

 

-presudom Općinskog sud u Osijeku P-1411/00-69 od 16. prosinca 2007., djelomično preinačenom presudom Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-x-51/2011-2 od 24. studenog 2011. novčana naknada materijalne štete u visini stvarnih troškova koje su tužitelji imali u vezi s predmetnim štetnim događajem i to I-tužiteljici M. B. iznos od 145.722,00 kuna po osnovi troškova grobnice i daljnjih troškova u iznosu od 13.462,67 kuna, te II-IV-tužitelju svakom po 2.200,00 kuna po osnovi stvarnih troškova.

 

Pobijanom predmetnom presudom je odlučeno o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za naknadu štete zbog izgubljenog uzdržavanja i pomaganja.

 

Protiv drugostupanjske presude su tužitelji podnijeli reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku kojom pobijaju presudu zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da Vrhovni sudu RH prihvati reviziju te u pobijanom odbijajućem dijelu ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija protiv presude je neosnovana.

 

Presuda je ispitana po čl. 392.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19), u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, koja prema toj odredbi postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih tu presudu nije moguće ispitati, a naročito ako presuda ima neki od nedostataka primjerice navedenih u toj odredbi.

 

Tužitelji tvrde da pobijanu presudu nije moguće ispitati:

 

-zato što obrazloženje presude sadrži netočnu tvrdnju u odnosu na sve tužitelje da je predmet spora naknada štete zbog gubitka uzdržavanja, iako je tužbom tražena naknada štete zbog gubitka uzdržavanja i redovnog pomaganja, a obrazloženje ne sadrži razloge zbog kojih je odbijen zahtjev koji se odnosi na gubitak pomaganja,

 

-zato što u odnosu na I-tužiteljicu nije jasno obrazloženo zbog čega ona nema pravo na naknadu štete nakon ožujka 2001, jer je u obrazloženju navedeno da ona nakon tog dana nema pravno na naknadu štete zato što je tada mlt. IV-tužitelj ostvario pravo na mirovinu, kao i da je tada tužiteljica dala otkaz pa joj je prestao radni odnos, pa nije jasno koji je razlog za sud bio odlučan, jer po shvaćanju revidenta navedene okolnosti nisu odlučne kod činjenice da je I-tužiteljica smrću supruga izgubila i uzdržavanje i pomaganje.

 

Tužitelji su pravilno ukazali na to da je prvostupanjski sud pogrešno u obrazloženju naveo da je ovo spor radi isplate rente zbog gubitka uzdržavanja, iako su tužitelji u tužbi naveli da potražuju naknadu štete zbog gubitka uzdržavanja i pomaganja. Prvostupanjski sud je spor riješio primjenom odredaba o zakonskoj obvezi uzdržavanja maloljetne i punoljetne djece po čl. 98. st. 2. i čl. 210. Obiteljskog zakona, pa je izostalo obrazloženje o pravu tužitelja na naknadu štete zbog gubitka uzdržavanja i pomaganja. Time je prvostupanjska presuda doista zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

 

Međutim, drugostupanjski sud je po žalbi tužitelja utvrdio da je u donošenju prvostupanjske presude počinjena navedena bitna povreda, koju je taj sud otklonio time što je . u obrazloženju drugostupanjske presude jasno naveo da je među strankama sporno pravo na naknadu štete zbog gubitka uzdržavanja i pomaganja (list 3. presude), te da je prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno i nepotpuno utvrdio odlučne činjenice. Postupajući po odredbi čl. 373.a. ZPP sud je prema stanju spisa našao da je odlučne činjenice moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

 

Obrazloženje drugostupanjske presude sadrži podatke o navodima tužitelja o osnovi spora, navode o odlučnim nespornim i spornim činjenicama, kako i zašto je sud utvrdio odlučne sporne činjenice, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio. Ujedno je sud ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnost sukladno odredbi čl. 375.st. 1. ZPP.

 

U odnosu na tvrdnju tužitelja o kontradiktornom obrazloženju prvostupanjskog suda o razlozima zbog kojih I-tužiteljica nema pravo na naknadu štete nakon ožujka 2001. ovaj sud je ocijenio da za rješenje spora po tužbi I-tužiteljice nije odlučno što je 2001. godine ona dala otkaz i prestala raditi, kao ni stjecanje prava IV-tužitelja na mirovinu. Naime, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova I-tužiteljica u trenutku štetnog događaja bila zaposlena, sada pokojni suprug nju nije uzdržavao, a tužiteljica nije dokazala u kojem obimu je njoj pomagao. Okolnosti koje su nastale naknadno nisu odlučne za odluku o njezinom pravu na naknadu štete po navedenim osnovama.

 

U preostalom dijelu obrazloženja revizijskog razloga bitne povrede tužitelji su iznijeli tvrdnje o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

 

U odgovoru na te navode treba imati na umu da drugostupanjsku presudu nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ( čl. 385. st.1. ZPP), dok eventualni pogrešan pravni pristup u rješenju spora sam po sebi, i kada postoji, ne znači postojanje bitne povrede, ako je presudu moguće ispitati.

 

Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

 

Sporno je u revizijskom stupnju postupka pravo svih tužitelja na naknadu štete zbog gubitka uzdržavanja i pomaganja.

 

Drugostupanjski sud je dao pravilnu pravnu kvalifikaciju spora kad je naveo da je riječ o sporu radi naknade štete zbog gubitka uzdržavanja i pomaganja, koji se ima riješiti primjenom odredbe čl. 194. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, dalje ZOO) koji se u ovom slučaju, a s obzirom na vrijeme nastanka obveznog odnosa, primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ broj 35/05).

 

Pravno shvaćanje na kojemu se temelji pobijana drugostupanjska presuda prihvaća i ovaj sud.

 

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud se može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća.

 

Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

 

S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude, glede primjene materijalnog prava, revidenti se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuju na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

 

Zbog iznijetih razloga valjalo je temeljem čl. 393. ZPP odbiti reviziju protiv presude kao neosnovanu.

 

Revizija tužitelja protiv odluke o parničnim troškovima je nedopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, i to redovnu reviziju prema pravilima iz čl. 382. st. 1. ZPP, a izvanrednu reviziju prema pravilima iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Kad su u pitanju rješenja drugostupanjskog suda, revizija u pravilu nije dopuštena, a samo iznimno je dopuštena po čl. 400. st. 1. ZPP, i to protiv takvog rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382.).

 

Rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupaka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer glede parničnih troškovima spor niti počinje niti se dovršava, o čemu je zauzeto je pravno shvaćanje je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 16. studenog 2015. koje glasi:

 

"Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. Zakona o parničnom postupku protiv kojega bi bila dopuštena revizija."

 

Stoga je podnesena revizija protiv odluke o parničnim troškovima nedopuštena, pa je valjalo riješiti kao u izreci i odbaciti reviziju po čl. 392. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 20. listopada 2020.