Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                            Poslovni broj -3351/2020-2

             

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

 

                           

 

 

                                    Poslovni broj -3351/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja P. d.o.o., S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz P., protiv ovršenika F. D. iz N., radi isplate, rješavajući žalbu ovrhovoditelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama - Buie poslovni broj Povrv-407/2019-2 od 27. prosinca 2019., 20. listopada 2020.

 

 

r i j e š i o    j e

 

              Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama - Buie poslovni broj Povrv-407/2019-2 od 27. prosinca 2019., uz istovremeni ispravak prezimena ovršenika navedenog u uvodu citiranog rješenja na način da umjesto B. treba ispravno pisati D.

 

              Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem prvostupanjskog suda, u točki I. izreke ukinuto je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P. poslovni broj Ovrv-33206/2015 od 30. listopada 2015., te je prijedlog za ovrhu odbačen, dok je točkom II. izreke odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka. 

 

              Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP), koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16; dalje OZ), predlažući da se pobijano rješenje preinači ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška žalbenog postupka.

 

Žalba nije osnovana.              

 

              Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P. poslovni broj Ovrv-33206/2015 od 30. listopada 2015. naloženo ovršeniku da namiri tražinu ovrhovoditelja u iznosu od 36,00 kuna zajedno sa odmjerenim troškovima. Nadalje, utvrđuje da je protiv rješenja o ovrsi ovršenik pravodobno, 17. prosinca 2015. podnio prigovor na stranom jeziku. S obzirom na navedeno, primjenom odredbi članka 279. stavak 1. i 3. OZ-a i članka 16. stavak 3. ZPP-a, a budući da ovršenik nema prebivalište na području Republike Hrvatske, zaključuje da javni bilježnik nije bio nadležan donijeti pobijano rješenje, te da je ovrhovoditelj izabrao pogrešan pravni put zaštite svoga prava. Također, ističe i tumačenje Uredbe (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje: Uredba) iz presude Suda Europske unije u predmetu C-551/15 od 9. ožujka 2017., te zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. ožujka 2018. (broj Su IV-148/2018).

 

Ovrhovoditelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud podnesak ovršenika trebao odbaciti jer je podnesen na stranom jeziku. Nadalje, navodi da nakon podnesenog prigovora ovršenika protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, sud nema ovlasti ukinuti rješenje o ovrsi i odbaciti prijedlog za ovrhu, već da je, primjenom odredbe članka 282. stavak 3. OZ-a, trebao postupiti po odredbama članka 57. i članka 58. OZ-a. Također, osporava zaključak prvostupanjskog suda da javni bilježnici ne bi bili ovlašteni donositi rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u odnosu na ovršenike koji imaju prebivalište izvan RH, kao i pravilnost primjene materijalnog prava. Ističe i da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti citirani zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. ožujka 2018. (br. Su IV-148/2018), kao i da se nadležnost javnih bilježnika ne može ocjenjivati na temelju Uredbe, već na temelju nacionalnog prava, a što da ne upućuje na zaključak o nenadležnosti javnih bilježnika u odnosu na ovršenike koji imaju prebivalište izvan RH.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od navedenih bitnih procesnih povreda.             

 

Neosnovano ovrhovoditelj osporava pobijano rješenje jer su javni bilježnici apsolutno nenadležni za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave protiv osoba s prebivalištem izvan Republike Hrvatske.

 

Naime, mjesna nadležnost javnog bilježnika za određivanje ovrhe propisana je odredbom članka 279. OZ-a na način da je mjesno nadležan javni bilježnik čije je sjedište u jedinici područne (regionalne) samouprave prebivališta ili sjedišta ovršenika (stavak 1.), dok je odredbom članka 279. stavak 3. OZ-a propisano da će sud prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave odbaciti ako je podnesen nenadležnom javnom bilježniku (stavak 3.).

 

Citiranom zakonskom odredbom, koja predstavlja kogentnu pravnu normu, propisana je isključiva mjesna nadležnost javnih bilježnika, pa javni bilježnik nije nadležan za odlučivanje u situaciji kada ovršenik nema prebivalište na području županije na kojem javni bilježnik ima sjedište, a tim više ako uopće nema prebivalište na području Republike Hrvatske.

 

Stoga, budući da je u konkretnom slučaju prebivalište ovršenika izvan Republike Hrvatske, proizlazi da je javni bilježnik citirano rješenje o ovrsi donio protivno navedenoj zakonskoj odredbi pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 279. stavak 3. OZ-a pobijanim rješenjem citirano rješenje o ovrsi javnog bilježnika ukinuo i prijedlog za ovrhu odbacio.

 

Žalbeni navodi ovrhovoditelja da prvostupanjski sud nije bio ovlašten odlučiti na navedeni način u situaciji kada je javni bilježnik već donio rješenje o ovrsi, odnosno da je prvostupanjski sud isključivo trebao postupiti po odredbama članka 57. i članka 58. OZ-a nisu osnovani, budući da je postupanje javnog bilježnika podložno sudskoj kontroli i u fazi postupka kada je povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, predmet dostavljen sudu na daljnje postupanje.

 

Isto tako, neosnovani su i žalbeni navodi ovrhovoditelja kojima ističe da je prvostupanjski sud prigovor ovršenika trebao odbaciti jer je prvostupanjski sud bio ovlašten postupiti na opisani način po službenoj dužnosti (članak 16. stavak 3. ZPP-a u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a) i neovisno o sadržaju prigovora ovršenika.  

 

Također, iako su točni žalbeni navodi ovrhovoditelja da nadležnost javnih bilježnika u Republici Hrvatskoj za postupanje u konkretnom predmetu nije moguće utvrditi na temelju Uredbe imajući u vidu njezino tumačenje, prema kojem se u ovršnim postupcima na temelju vjerodostojne isprave javni bilježnici ne mogu izjednačiti sa sudom u smislu iste Uredbe jer njome nisu obuhvaćeni (presuda Suda Europske unije u predmetu C-551/15 od 9. ožujka 2017.), navedeno upravo potvrđuje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da javni bilježnici ne mogu donositi rješenja o ovrsi koja bi imala snagu sudskih rješenja protiv osoba s prebivalištem izvan Republike Hrvatske.   

 

              Zbog tih razloga trebalo je odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a, uz istovremeni ispravak uvoda citiranog rješenja (članak 342. stavak 1. ZPP) na način da umjesto prezimena B. treba ispravno pisati D., budući da je iz stanja spisa razvidno da se radi o očitoj grešci u pisanju.

 

Ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom, slijedom čega je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

 

 

U Rijeci, 20. listopada 2020.

 

 

Sudac

Dubravka Butković Brljačić, v.r.

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Nevena Prpić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu