Baza je ažurirana 09.07.2025. 

zaključno sa NN 77/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: -1073/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda mr. sc. Alenu
Golubu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužitelja B. M. iz R. S.,
, , OIB: kao zakonskog nasljednika pok. D. M. i

2. tužitelja G. M. iz R. S., I., , OIB: ,
oboje zastupani po punomoćnici S. Č., odvjetnici iz Z., protiv tuženice
R. H., OIB: , zastupane po O. d. o. u
S., radi isplate, odlučujući o žalbama tuženice i 1. i 2. tužitelja protiv presude Općinskog
suda u Sisku broj P-213/2020-4 od 21. kolovoza 2020., 19. listopada 2020.,

p r e s u d i o j e

Žalba tuženice djelomično se uvažava kao osnovana, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Sisku broj P-213/2020-4 od 21. kolovoza 2020.:

- potvrđuje pod točkom 1. izreke za iznos od 24.521,60 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, dok se

-preinačava za iznos od 208,00 kn s osnova naknade za dio mjeseca listopada s
pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. studenog 2002. do isplate, tako da
se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan za iznos od 208,00 kn s osnova naknade za dio
mjeseca listopada 2002. zajedno za pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 1.
studenog 2002. do isplate,

- potvrđuje pod točkom 2. izreke za iznos od 24.521,60 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose, dok se





2 Poslovni broj: -1073/2020-2

-preinačava za iznos od 208,00 kn s osnova naknade za dio mjeseca listopada s
pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. studenog 2002. do isplate, tako da
se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan za iznos od 208,00 kn s osnova naknade za dio
mjeseca listopada 2002. zajedno za pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 1.
studenog 2002. do isplate.

r i j e š i o j e

Uvažava se žalba 1. i 2. tužitelja kao osnovana te se:

- preinačava se presuda Općinskog suda u Sisku broj P-213/2020-4 od 21. kolovoza 2020. pod točkom 3. izreke u odluci o troškovima parničnog postupka tako da se sudi:

„Nalaže se tuženici R. H., OIB: , da tužiteljima B.
M. iz R. S., I., , OIB: . i G. M.
iz R. S., I., , OIB: , naknadi prouzročeni parnični
trošak u iznosu od 15.922,79 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama prema
prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske
presude 21. kolovoza 2020. pa do isplate, u roku od 15 dana“.

Odbija se zahtjev tuženice R. H. radi naknade troškova podnošenja
žalbe kao neosnovan.

Nalaže se tuženici da 1. i 2. tužiteljima naknadi troškove podnošenja žalbe u iznosu od 687,50 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Općinski sud u Sisku donio je presudu broj P-213/2020-4 od 21. kolovoza 2020. čija izreka u cijelosti glasi:

„1. Nalaže se tuženoj R. H., OIB: , da tužitelju B.
M. iz R. S., I., , OIB: , isplati s osnova
stjecanja bez osnova iznos od 24.729,60 kn i to kako slijedi:

- za mjesec listopad 1998.g. iznos od 257,60 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.11.1998.g. pa do isplate,

- za mjesec studeni 1998.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.12.1998.g. pa do isplate,

- za mjesec prosinac 1998.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.01.1999.g. pa do isplate,

- za mjesec siječanj 1999.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od 01.02.1999.g. pa do isplate,



3 Poslovni broj: -1073/2020-2

- za mjesec veljaču 1999.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od 01.03.1999.g. pa do isplate,

- za mjesec ožujak 1999.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od 01.04.1999.g. pa do isplate,

- za mjesec travanj 1999.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.05.1999.g. pa do isplate,

- za mjesec svibanj 1999.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.06.1999.g. pa do isplate,

- za mjesec lipanj 1999.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.07.1999.g. pa do isplate,

- za mjesec srpanj 1999.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.08.1999.g. pa do isplate,

- za mjesec kolovoz 1999.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.09.1999.g. pa do isplate,

- za mjesec rujan 1999.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.10.1999.g. pa do isplate,

- za mjesec listopad 1999.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.11.1999.g. pa do isplate,

- za mjesec studeni 1999.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.12.1999.g. pa do isplate,

- za mjesec prosinac 1999.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.01.2000.g. pa do isplate,

- za mjesec siječanj 2000.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od 01.02.2000.g. pa do isplate,

- za mjesec veljaču 2000.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od 01.03.2000.g. pa do isplate,

- za mjesec ožujak 2000.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od 01.04.2000.g. pa do isplate,

- za mjesec travanj 2000.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.05.2000.g. pa do isplate,

- za mjesec svibanj 2000.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.06.2000.g. pa do isplate,

- za mjesec lipanj 2000.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.07.2000.g. pa do isplate,

- za mjesec srpanj 2000.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.08.2000.g. pa do isplate,

- za mjesec kolovoz 2000.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.09.2000.g. pa do isplate,

- za mjesec rujan 2000.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.10.2000.g. pa do isplate,

- za mjesec listopad 2000.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.11.2000.g. pa do isplate,

- za mjesec studeni 2000.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.12.2000.g. pa do isplate,

- za mjesec prosinac 2000.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.01.2001.g. pa do isplate,

- za mjesec siječanj 2001.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od 01.02.2001.g. pa do isplate,



4 Poslovni broj: -1073/2020-2

- za mjesec veljaču 2001.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od 01.03.2001.g. pa do isplate,

- za mjesec ožujak 2001.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od 01.04.2001.g. pa do isplate,

- za mjesec travanj 2001.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.05.2001.g. pa do isplate,

- za mjesec svibanj 2001.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.06.2001.g. pa do isplate,

- za mjesec lipanj 2001.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.07.2001.g. pa do isplate,

- za mjesec srpanj 2001.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.08.2001.g. pa do isplate,

- za mjesec kolovoz 2001.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.09.2001.g. pa do isplate,

- za mjesec rujan 2001.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.10.2001.g. pa do isplate,

- za mjesec listopad 2001.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.11.2001.g. pa do isplate,

- za mjesec studeni 2001.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.12.2001.g. pa do isplate,

- za mjesec prosinac 2001.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.01.2002.g. pa do isplate,

- za mjesec siječanj 2002.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od 01.02.2002.g. pa do isplate,

- za mjesec veljaču 2002.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od 01.03.2002.g. pa do isplate,

- za mjesec ožujak 2002.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od 01.04.2002.g. pa do isplate,

- za mjesec travanj 2002.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.05.2002.g. pa do isplate,

- za mjesec svibanj 2002.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.06.2002.g. pa do isplate,

- za mjesec lipanj 2002.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.07.2002.g. pa do isplate,

- za mjesec srpanj 2002.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.08.2002.g. pa do isplate,

- za mjesec kolovoz 2002.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.09.2002.g. pa do isplate,

- za mjesec rujan 2002.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.10.2002.g. pa do isplate,

- za mjesec listopad 2002.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.11.2002.g. pa do isplate,

s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava za razdoblje do 31.
prosinca 2007. sukladno članku 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008.
pa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1.
kolovoza 2015. pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno



5 Poslovni broj: -1073/2020-2

razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a sve u roku 15 dana.

2. Nalaže se tuženoj R. H., OIB: , da tužitelju G.
M. iz R. S., I., , OIB: , isplati s osnova
stjecanja bez osnova iznos od 24.729,60 kn i to kako slijedi:

- za mjesec listopad 1998.g. iznos od 257,60 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.11.1998.g. pa do isplate,

- za mjesec studeni 1998.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.12.1998.g. pa do isplate,

- za mjesec prosinac 1998.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.01.1999.g. pa do isplate,

- za mjesec siječanj 1999.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od 01.02.1999.g. pa do isplate,

- za mjesec veljaču 1999.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od 01.03.1999.g. pa do isplate,

- za mjesec ožujak 1999.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od 01.04.1999.g. pa do isplate,

- za mjesec travanj 1999.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.05.1999.g. pa do isplate,

- za mjesec svibanj 1999.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.06.1999.g. pa do isplate,

- za mjesec lipanj 1999.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.07.1999.g. pa do isplate,

- za mjesec srpanj 1999.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.08.1999.g. pa do isplate,

- za mjesec kolovoz 1999.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.09.1999.g. pa do isplate,

- za mjesec rujan 1999.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.10.1999.g. pa do isplate,

- za mjesec listopad 1999.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.11.1999.g. pa do isplate,

- za mjesec studeni 1999.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.12.1999.g. pa do isplate,

- za mjesec prosinac 1999.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.01.2000.g. pa do isplate,

- za mjesec siječanj 2000.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od 01.02.2000.g. pa do isplate,

- za mjesec veljaču 2000.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od 01.03.2000.g. pa do isplate,

- za mjesec ožujak 2000.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od 01.04.2000.g. pa do isplate,

- za mjesec travanj 2000.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.05.2000.g. pa do isplate,

- za mjesec svibanj 2000.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.06.2000.g. pa do isplate,

- za mjesec lipanj 2000.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.07.2000.g. pa do isplate,



6 Poslovni broj: -1073/2020-2

- za mjesec srpanj 2000.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.08.2000.g. pa do isplate,

- za mjesec kolovoz 2000.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.09.2000.g. pa do isplate,

- za mjesec rujan 2000.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.10.2000.g. pa do isplate,

- za mjesec listopad 2000.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.11.2000.g. pa do isplate,

- za mjesec studeni 2000.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.12.2000.g. pa do isplate,

- za mjesec prosinac 2000.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.01.2001.g. pa do isplate,

- za mjesec siječanj 2001.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od 01.02.2001.g. pa do isplate,

- za mjesec veljaču 2001.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od 01.03.2001.g. pa do isplate,

- za mjesec ožujak 2001.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od 01.04.2001.g. pa do isplate,

- za mjesec travanj 2001.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.05.2001.g. pa do isplate,

- za mjesec svibanj 2001.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.06.2001.g. pa do isplate,

- za mjesec lipanj 2001.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.07.2001.g. pa do isplate,

- za mjesec srpanj 2001.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.08.2001.g. pa do isplate,

- za mjesec kolovoz 2001.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.09.2001.g. pa do isplate,

- za mjesec rujan 2001.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.10.2001.g. pa do isplate,

- za mjesec listopad 2001.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.11.2001.g. pa do isplate,

- za mjesec studeni 2001.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.12.2001.g. pa do isplate,

- za mjesec prosinac 2001.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.01.2002.g. pa do isplate,

- za mjesec siječanj 2002.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od 01.02.2002.g. pa do isplate,

- za mjesec veljaču 2002.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od 01.03.2002.g. pa do isplate,

- za mjesec ožujak 2002.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od 01.04.2002.g. pa do isplate,

- za mjesec travanj 2002.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.05.2002.g. pa do isplate,

- za mjesec svibanj 2002.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.06.2002.g. pa do isplate,

- za mjesec lipanj 2002.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.07.2002.g. pa do isplate,



7 Poslovni broj: -1073/2020-2

- za mjesec srpanj 2002.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.08.2002.g. pa do isplate,

- za mjesec kolovoz 2002.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.09.2002.g. pa do isplate,

- za mjesec rujan 2002.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.10.2002.g. pa do isplate,

- za mjesec listopad 2002.g. iznos od 515,20 kn s zakonskom zateznom kamatom od

01.11.2002.g. pa do isplate,

s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava za razdoblje do 31.
prosinca 2007. sukladno članku 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008.
pa do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana
polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1.
kolovoza 2015. pa do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a sve u roku 15
dana.

3. Nalaže se tuženici R. H., OIB: , da tužiteljima B.
M. iz R. S., I., , OIB: i G. M.
iz R. S., I., , OIB: , naknadi prouzročeni parnični
trošak u iznosu od 1.829,04 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema
prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske
presude 21. kolovoza 2020. pa do isplate, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti
presude na račun punomoćnika tužitelja S. Č. IBAN: .otvoren kod Z. b. d.d."

Protiv prethodno naznačene prvostupanjske presude pravovremeno je žalbu podnijela
tuženica kojom u cijelosti pobija prvostupanjsku presudu "iz svih razloga navedenih u čl. 353.
Zakona o parničnom postupku" u kojoj predlaže da se žalba tuženice uvaži te pobijana
prvostupanjska presuda preinači uz naknadu troškova parničnog postupka tuženici kao i
troškova podnošenja žalbe, a podredno da se pobijana prvostupanjska presuda ukine i predmet
vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Osim toga, protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u pobijanoj
prvostupanjskoj presudi pod točkom 3. izreke, pravovremeno su žalbu podnijeli 1. i 2. tužitelji
u kojoj predlažu da se preinači prvostupanjska presuda u odluci o troškovima parničnog
postupka tako da se naloži tuženici da 1. i 2. tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka
u cijelosti uz trošak podnošenja žalbe na prvostupanjsku presudu.

Odgovori na žalbe nisu podnijeti.

Žalba 1. i 2. tužitelja je osnovana.

Žalba tuženice djelomično je osnovana.



8 Poslovni broj: -1073/2020-2

Na žalbu tuženice:

Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi,
pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.
toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11-
pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP), ako i na pravilnu primjenu materijalnog
prava, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu
prethodno naznačenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj
drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, time da tuženica određeno niti ne ističe zbog
koje bitne povrede odredaba parničnog postupka podnosi žalbu i u čemu bi se takva bitna
povreda odredaba parničnog postupka sastojala.

Ovaj parnični postupak vodi se radi isplate naknade za korištenje nekretnina sada u
vlasništvu 1. i 2. tužitelja, a prethodno u vlasništvu njihovih pravnih prednika, odnosno oca
sada pok. B. M. i majke sada pok. D. M., upisane u zk.ul.br. 963 k.o.
V. i to čk.br. 463/4 u naravi kuća, dvorište i oranica na adresi u G., III. odvojak,
, kojom je nekretninom tuženica raspolagala na način da je rješenjem
Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje imovine Općine G. od 1. ožujka 1996.
predmetna nekretnina dodijeljena na privremeno korištenje Z. D. temeljem čl. 5.
i čl. 14. Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju određenom imovinom ("Narodne
novine" broj 73/95).

Prvostupanjski sud je tijekom prvostupanjskog postupka pravilno utvrdio da je
predmetna nekretnina prethodno bila u vlasništvu pravnih prednika 1. i 2. tužitelja, sada pok.
D. M. i sada pok. M. M., svakog u ½ dijela, te da je predmetna
nekretnina prema zapisniku Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje imovine za
Općinu G. od 28. travnja 1991. dodijeljena na korištenje Z. D., a što također
proizlazi i iz priloženog zapisnika Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje imovine
od 1. ožujka 1996., nakon čega je donijeto naznačeno rješenje Komisije za privremeno
preuzimanje i korištenje imovine Općine G. od 1. ožujka 1996.

Pravni prednici 1. i 2. tužitelja su tuženici podnijeli zahtjev za povrat imovine,
odnosno predmetne nekretnine 16. listopada 1998. te im je predmetna nekretnina vraćena,
nakon čega je sklopljen Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 18. listopada 2002. prema kojem
je predmetnu nekretninu kupila Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama za
račun tuženice Republike Hrvatske.

Prethodno, rješenjem Stambene komisije Općine G. od 31. siječnja 2001. ukinuto
je rješenje Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje određene imovine Općine G.
od 28. travnja 1997. kojom je predmetna nekretnina dodijeljena na privremeno korištenje
Z. D. te je prema Ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 18. listopada 2002. koji
je sklopljen između M. M. i D. M. kao prodavatelja te kupca Agencije
za pravni promet i posredovanje nekretnina, a za račun tuženice R. H., tuženica
R. H. kupila predmetnu nekretninu.

Ovako utvrđeno činjenično stanje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer
isto proizlazi iz citiranih isprava priloženih u spis predmeta čiju vjerodostojnost stranke nisu
osporavale.



9 Poslovni broj: -1073/2020-2

Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu s obzirom na žalbeni razlog pogrešne
primjene materijalnog prava ocjena je ovoga drugostupanjskog suda kako je prvostupanjski
sud djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane
prvostupanjske presude.

Naime, tuženica je privremeno raspolagala predmetnom nekretninom sada u vlasništvu

1. i 2. tužitelja i nakon što su prednici 1. i 2. tužitelja podnijela zahtjev za povrat imovine 16.
listopada 1998. na način da je predmetnu nekretninu dodijelila na korištenje Z.
D. izbjeglici iz B. i H., te se je Z. D. nalazio u posjedu
predmetne nekretnine i nakon podnošenja zahtijeva za povrat imovine, čime je tuženica
privremeno ograničila pravo vlasništva pravnih prednika 1. i 2. tužitelja, a zatim i 1. i 2.
tužitelja na predmetnoj nekretnini.

Stoga je prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda tuženica upotrebom predmetne
nekretnine za potrebe stambenog zbrinjavanja izbjeglica raspolagala predmetnom
nekretninom u svoju korist koja se sastoji u osiguranju smještaja izbjeglicama pa je tuženica
stekla korist takvim raspolaganjem te sporni pravni odnos između stranaka parničnog
postupka valja razmatrati prema odredbama o stjecanju bez osnove.

Naime, prema mišljenju ovoga drugostupanjskog suda, razmatrajući sporni pravni
odnos između stranaka parničnog postupka, radi se o izvanugovornom pravnom odnosu i to o
stjecanju bez osnove, a ne o odgovornosti za štetu, budući je jedna od zakonskih
pretpostavaka odgovornosti za štetu krivnja odgovorne osobe ukoliko se ne radi o objektivnoj
odgovornosti, a u konkretnom slučaju 1. i 2. tužitelji ničime nisu dokazali da bi na strani
tuženice postojala krivnja za nastanak štete 1. i 2. tužiteljima.

Također u konkretnoj situaciji ne radi se niti o objektivnoj odgovornosti od opasne
stvari ili opasne djelatnosti kada bi odgovornost tuženice za naknadu štete 1. i 2. tužiteljima
postojala bez obzira na krivnju. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženice prema kojima bi
se u konkretnom predmetu primjenjivao zastarni rok od tri godine jer se primjenjuje opći
zastarni rok od pet godina od dospijeća potraživanja u kojem zastarijevaju tražbine s osnova
zahtjeva za povrat stečenog bez osnove čl. 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne
novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 dalje: ZOO/91).

Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 210. i čl. 219.
ZOO/91, važećeg u utuženom periodu, kada je 1. tužitelju i 2. tužitelju dosudio naknadu u
iznosu do 24.521,60 kn svakome s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine
mjesečne iznose jer, kako je obrazloženo, tuženica je raspolagala imovinom odnosno
nekretninom tada u vlasništvu pravnih prednika 1. i 2. tužitelja, u svrhu stambenog
zbrinjavanja treće osobe čime je pravnim prednicima 1. i 2. tužitelja nametnut prekomjerni
teret u smislu privremenog ograničavanja prava vlasništva na njihovoj nekretnini.

Pri tome, tuženica je bila ovlaštena posredstvom Komisije za privremeno preuzimanje
i korištenje imovine predati predmetnu nekretninu u posjed i na korištenje prognanicima i
izbjeglicama, povratnicima kojima je u Domovinskom ratu uništena ili oštećena imovina,
invalidima Domovinskog rata, obiteljima poginulih i nestalih hrvatskih branitelja iz
Domovinskog rata te drugim građanima koji obavljaju djelatnosti nužne za sigurnost obnovu i
razvoj ranije okupiranih područja, u smislu čl. 5. Zakona o privremenom preuzimanju i



10 Poslovni broj: -1073/2020-2

upravljanju određenom imovinom ("Narodne novine" broj 73/95, 7/96 i 100/97), ali time je
vlasnicima napuštene imovine ograničeno njihovo pravo vlasništva nakon što su podnijeli
zahtjev za povrat imovine koju su prethodno napustili, a kako je prethodno navedeno, pravni
prednici 1. i 2. tužitelja zahtjev za povrat predmetne nekretnine podnijeli su 16. listopada

1998.

Naime, predmetne nekretnine u vlasništvu pravnih prednika 1. i 2. tužitelja bile su pod
privremenom upravom tuženice na temelju Zakona o privremenom preuzimanju i upravljanju
određenom imovinom ("Narodne novine" broj 73/95, 7/96 i 100/97), a odredbama čl. 9. i 10.
tada važećeg Zakona o područjima posebne državne skrbi („Narodne novine broj 44/96,
57/96, 124/97, 78/99, 73/00,87/00, 127/00, 94/01 i 88/02, 42/05 i 90/05), omogućeno je
dodjeljivanje na korištenje obiteljskih kuća, odnosno stanova koje su vlasnici napustili i ne
koriste ih pa je tako i predmetna nekretnina predana na korištenje trećoj osobi čime 1. i 2.
tužiteljima odnosno njihovim pravnim prednicima nije bilo oduzeto pravo vlasništva na
predmetnoj nekretnini ali su bili ograničeni u pravu korištenja predmetnom nekretninom, a
time im je ograničeno pravo vlasništva.

Stoga je na opisani način privremenim ograničenjem prava vlasništva 1. i 2.
tužiteljima povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva utvrđeno čl. 1. Protokola broj 1 uz
Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koja se primjenjuje u pravnom
poretku Republike Hrvatske prema Zakonu o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99
pročišćeni tekst i 8/99 ispravak).

Iako je postojao legitimni interes Republike Hrvatske radi zaštite napuštene nekretnine
u vlasništvu pravnih prednika 1. i 2. tužitelja radi stambenog zbrinjavanja prognanika i
izbjeglica, postojao je istovremeno i interes 1. i 2. tužitelja odnosno njihovih pravnih prednika
za mirno uživanje svojeg vlasništva koji je jasno izražen podnošenjem zahtjeva za povrat
imovine.

Međutim, kako tužiteljima odnosno njihovim pravnim prednicima predmetna
nekretnina nije vraćena nakon podnošenja zahtjeva za povrat imovine jer je ista ostala u
posjedu treće osobe, sve do prodaje nekretnine, u utuženom periodu bilo je narušeno pravo
pravnih prednika 1. i 2. tužitelja, a zatim i samih 1. i 2. tužitelja na mirno uživanje njihovog
vlasništva u smislu čl. 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda pa je u konkretnom pravnom odnosu došlo do stjecanja koristi bez osnove u korist
tuženice jer je upotrijebila tuđu stvar odnosno nekretninu u vlasništvu pravnih prednika 1. i 2.
tužitelja u svoju korist u smislu tada važeće odredbe čl. 219. ZOO/91 odnosno radi postizanja
svojega interesa za stambenim zbrinjavanjem izbjeglica i prognanika.

Prvostupanjski sud pravilno 1. i 2. tužiteljima, kao jedinim zakonskim nasljednicima
prijašnjih vlasnika sada pok. D. M. i sada pok. M. M., dosudio
naknadu za korištenje predmetne nekretnine, i to za dio mjeseca listopada 1998. u iznosu od
257,60 kn te za period od mjeseca studenog 1998. pa do zaključno za mjesec rujan 2002. u
iznosu od 515,20 kn mjesečno svakome, dok za dio mjeseca listopada 2002., prema čl. 210.
ZOO/91, 1. i 2. tužitelju pripada samo naknada za razmjerni dio od 1. do 18. listopada 2002.
u iznosu od 307,20 kn budući su pravni prednici 1. i 2. tužitelja sklopili Ugovor o kupoprodaji
predmetne nekretnine 18. listopada 2002., pa nakon sklapanja Ugovora o kupoprodaji



11 Poslovni broj: -1073/2020-2

nekretnine s Agencijom za pravni promet i posredovanje nekretnina 18. listopada 2002. za
račun tuženica R. H., 1. i 2. tužitelji neosnovano zahtijevaju naknadu za
korištenje predmetne nekretnine. Pri tome, tuženica nije pobijala visinu dosuđene naknade u
iznosu od 7,00 kn po m2 stambene površine koja je utvrđena odlukom o visini naknade
vlasnicima za pretrpljenu štetu koju je donijela Vlada R. H.17. travnja 2003., a
niti je pobijala činjenično utvrđenje da predmetna nekretnina ima ukupnu stambenu površinu
od 147,20 m2 kako je utvrđeno građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku
D. K. K. tijekom prvostupanjskog postupka.

Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 210. ZOO/91, valjalo
djelomično preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu te odbiti tužbeni zahtjev za iznos od
208,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. studenog 2002. do
isplate s osnova naknade za korištenje predmetne nekretnine za dio mjeseca listopada 2002.
godine i to od 18. do 31. listopada 2002., u odnosu na svakog tužitelja.

Žalbeni navodi iz žalbe tuženice u dijelu u kojem se navodi da je tuženica prema
prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama zakona o područjima
posebne državne skrbi ("Narodne novine" broj 88/02), koji je stupio na snagu 1. kolovoza

2002. dužna naknaditi štetu samo onim vlasnicima koji nisu mogli koristiti svoju nekretninu
niti nakon rokova propisanih prema Zakonu o područjima posebne državne skrbi (čl. 16. st. 4.
Zakona o izmjenama i dopunama zakona o područjima posebne državne skrbi), odnosno do

30. listopada 2002., zatim vlasniku koji je podnio zahtjev za povrat imovine prije stupanja na
snagu naznačenog Zakona, valja reći da odredba čl. 16. Zakona o izmjenama i dopunama
zakona o područjima posebne državne skrbi ne isključuje primjenu pravila obveznog prava pa
niti primjenu pravila o stjecanju bez osnove, odnosno plaćanja naknade radi stjecanja bez
osnove.

Stoga je žalbu tuženice djelomično valjalo odbiti kao neosnovanu, a djelomično
uvažiti kao osnovanu te je temeljem čl. 368. st. 1. i 373. st. 1. toč. 3. ZPP-a, pobijana
prvostupanjska presuda djelomično potvrđena, a djelomično preinačena u pogledu glavne
stvari kako je pobliže naznačeno u izreci ove presude.

Na žalbu 1. i 2. tužitelja

Osnovano 1. i 2. tužitelji pobijaju odluku o naknadi troškova parničnog postupka koja
je sadržana pod točkom 3. izreke presude budući prvostupanjski sud nije pravilno primijenio
odredbu čl. 154. ZPP-a u vezi čl. 28. i čl. 117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona
o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19).

Naime, prema čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da ako su stranke djelomično uspjele u
parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od
postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u
manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke
koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će
toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je
preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer
uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa
i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.



12 Poslovni broj: -1073/2020-2

Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu 1. i 2. tužitelja, 1. i 2. tužitelji su
uspjeli u pogledu visine tužbenog zahtjeva u iznosu 24.521,60 kn dok nisu uspjeli s isplatom
iznosa od 208,00 kn, dakle u omjeru manjem od 1% te su u cijelosti uspjeli u pogledu osnove
tužbenog zahtjeva pa je primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a tuženica dužna 1. i 2. tužiteljima
naknaditi troškove parničnog postupka u cijelosti budući 1. i 2. tužitelji nisu uspjeli u sporu
samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtijeva, zbog čega nisu nastali posebni troškovi.

Troškovi 1. i 2. tužitelja sastoje se od troškova za sastav podneska (tužbe) od 6. lipnja

2017. po odvjetniku u iznosu od 1.000,00 kn Tbr. 7. st. 1. Tarife o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 dalje:
Tarifa), zatim za sastav podneska po odvjetniku od 11. rujna 2017. u iznosu od 250,00 kn
(Tbr. 8. st. 3. Tarife), za zastupanje po odvjetniku na ročištu 11. listopada 2017. u iznosu od

1.000,00 kn (Tbr. 9. st. 1. Tarife), zatim za zastupanje po odvjetniku na očevidu 23. ožujka

2018. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. st. 1. Tarife), za sastav podneska po odvjetniku od 15.
svibnja 2018. kojim se očituje na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka građevinske
struke u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8. st. 1. Tarife), za zastupanje po odvjetniku na ročištu 7.
lipnja 2018. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. st. 1. Tarife), za sastav podneska od 18. lipnja

2018. po odvjetniku u iznosu od 250,00 kn (Tbr. 8. st. 3. Tarife), za zastupanje po odvjetniku
na ročištu 11. srpnja 2018. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. st. 1. Tarife), za zastupanje po
odvjetniku na ročištu 19. rujna 2018. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. st. 1. Tarife), za
zastupanje po odvjetniku na ročištu 31. listopada 2018. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 9. st. 1.
Tarife), za sastav žalbe od 11. siječnja 2019. po odvjetniku u iznosu od 1.250,00 kn (Tbr. 10.
st. 1. Tarife), za sastav podneska od 4. veljače 2020. po odvjetniku u iznosu od 250,00 kn
(Tbr. 8. st. 3. Tarife), za sastav podneska od 24. veljače 2020. po odvjetniku u iznosu od
250,00 kn (Tbr. 8. st. 3. Tarife), što ukupno iznosi 10.250,00 kn, uvećano za troškove PDV-a
u iznosu od 2.562,50 kn (Tbr. 42. Tarife), sve uvećano za 10% za zastupanje dviju osoba
(Tbr. 36. st. 1. Tarife), što iznosi 1.281,25 kn, kao i troškove predujma za građevinsko
vještačenje u iznosu od 1.194,00 kn prema računu od 20. travnja 2018. koji je stvarno nastao
tijekom ovoga parničnog postupka te trošak sudskog očevida u iznosu od 635,04 kn koji je
stvarno nastao u ovom parničnom postupku a što sveukupno iznosi 15.922,79 kn.

Stoga je valjalo uvažiti žalbu 1. i 2. tužitelja kao osnovanu te pravilnom primjenom
odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a naložiti tuženici da naknadi 1. i 2. tužiteljima troškove parničnog
postupka u ukupnom iznosu od 15.922,79 kn te je temeljem čl. 380. st. 1. toč. 3. ZPP-a
riješeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zahtjev 1. i 2. tužitelja radi naknade troškova sastava podneska od 17. veljače 2006.
nije osnovan jer uvidom u spis tužitelji nisu dostavili podnesak od 17. veljače 2006. dok 1. i

2. tužiteljima nije dosuđena naknada za sastav podnesaka od 24. listopada 2017. i od 12.
prosinca 2017., budući takvi podnesci nisu bili potrebni jer se radi o podnesku kojim tužitelji
obavještavaju sud da su uplatili predujam za građevinsko vještačenje, a što je razvidno i iz
obračunske liste u spisu predmeta te podnesku kojim obavještavaju sud da dostavljaju u spis
predmeta povijesni zk. izvadak za nekretnine upisane u zk.ul.br. 963 k.o. V. jer su sve
dokaze bili dužni dostaviti već uz tužbu te im nije dosuđena naknada troškova za zastupanje
na raspravi 7. srpnja 2020. budući tog datuma nije održana rasprava kod prvostupanjskog
suda, a niti naknada za sudske pristojbe jer nisu određeno naznačili visinu sudske pristojbe
čiju naknadu zahtijevaju u smislu čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.



13 Poslovni broj: -1073/2020-2

Kako je žalba tuženice u pretežitom dijelu, odnosno u omjeru više od 99%
neosnovana, valjalo je na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti zahtjev tuženice radi naknade
troškova podnošenja žalbe kao neosnovan, a kako je žalba 1. i 2. tužitelja osnovana valjalo je
naložiti tuženici da 1. i 2. tužiteljima naknadi troškove podnošenja žalbe u iznosu od 500,00
kn (Tbr. 10. st. 5. Tarife) uvećane za troškove PDV-a u iznosu od 125,00 kn (Tbr. 42. Tarife),
sve uvećano za 10% odnosno 62,50 kn za zastupanje dvaju tužitelja (Tbr. 36. st. 1. Tarife),
odnosno u ukupnom iznosu od 687,50 kn.

Iz izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.

Bjelovar, 19. listopada 2020.

Sudac

Mr. sc. Alen Golub, v.r.




 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu