1              Poslovni broj: 14 Gž R-613/2020-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 14 Gž R-613/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda mr.sc. Dražanu Penjaku, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila sudska savjetnica Ivana Jukić, u pravnoj stvari tužiteljice L. T. iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćniku Z. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1414/2019-20 od 10. siječnja 2020., dana 19. listopada 2020.,

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1414/2019-20 od 10. siječnja 2020.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom obvezana je tuženica isplatiti tužiteljici neto iznos od 15.798,72 kn sa zateznom kamatom na godišnje iznose kako je to specificirano u točki I. izreke, kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn sa zateznom kamatom od 10. siječnja 2020. do isplate (točka II. izreke); dok zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).

 

Protiv prvostupanjske presude žali se tuženica, pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14.; dalje: ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19; dalje: ZID ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti.

 

Tužiteljica je u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode.

 

Žalba tuženice je neosnovana.

 

Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za građansko odijelo za 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. godinu.

 

Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da je tužiteljica radila policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući u vidu odredbu članka 1. stavak 2., članka 2. stavak 1., članka 3. stavak 1. i 2. i članka 13. stavak 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“, broj: 76/09. i 92/14.; dalje: ZPPO), članka 28. stavak 1., 2., 4. i 5. Zakona o policiji („Narodne novine“, broj 34/11; dalje: ZP) i članka 1., članka 2. i članka 3. stavak 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“, broj: 64/11; dalje: Pravilnik).

 

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

 

Nije ostvaren ni razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

 

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je tužiteljica zaposlena u Centru ... na mjestu policijskog službenika – glavnog vještaka za toksikološka vještačenja;

- da iz iskaza svjedoka G. M., savjetnika ministra i bivšeg načelnika Centra ..., u bitnome proizlazi da se poslovi vještaka obavljaju u okviru kaznenog postupka i policijskih izvida, da vještak može sudjelovati u očevidu i pregledati objekt i prostor, prikupljati, koristiti i obrađivati podatke, pri čemu pomaže tijelima postupka ODO, policiji i sudu, ima službenu iskaznicu i zadužuje zaštitnu radnu odjeću;

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da ista u okviru svoga posla obavlja policijske poslove kao što su otkrivanje kaznenih djela i prekršaja te prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima; prikupljanje, procjenu, pohranu, obradu i korištenje tih podataka; ima ovlaštenje za uvid u informacijski sustav MUP-a (što isključivo mogu koristiti policijski službenici) kao i u interne baze podataka; zadužuje policijsku značku i iskaznicu, dok oružje i streljivo nije fizički zadužila; poslove da je obavljala isključivo u građanskom odijelu, a poslodavac joj nije za utuženo razdoblje izdavao narudžbenice za građansko odijelo, time da je u utuženom razdoblju svake godine radila duže od šest mjeseci; zadužuje zaštitnu opremu i to dvije kute i klompe godišnje, a koje koristi isključivo pri radu u laboratoriju jer se u laboratoriju koriste kemijske metode s tim da ispod zaštitne odjeće nosi vlastito građansko odijelo; dužna je odazvati se na poziv ODO-a pri vršenju očevida, pri čemu sudjeluje u ulasku i pregledu objekata radi pronalaska počinitelja kaznenih djela i prekršaja iz domene toksikoloških vještačenja, a pri čemu koristi jednokratno zaštitno odijelo u cilju sprječavanja kontaminacije mjesta događaja, a ispod toga također koristi svoje građansko odijelo.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da je tužiteljica obavljala policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu pa da joj sukladno odredbi članka 3. stavak 1. i 2. i članka 13. ZPPO pripada pravo na naknadu za građansko odijelo.

 

Pravilna su utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

Naime, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je tužiteljica policijski službenik – glavni vještak za toksikološka vještačenja u Centru ..., da obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu, time da zaštitnu opremu (kute i cipele) nosi samo prilikom rada u laboratoriju, da istoj nije isplaćena naknada za građansko odijelo za 2013., 2014., 2015., 2016., 2017. i 2018. godinu, te da nije sporna visina zahtjeva.

 

Odredbom članka 28. stavka 4. ZP određeno je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu.

 

Imajući u vidu sadržaj iskaza tužiteljice u dijelu opisa poslova koje obavlja (očevidi, pretrage, prikljupljanje informacija od građana, poslovi otkrivanja kaznenih djela i počinitelja, prikupljanje i otkrivanje podataka o djelima i počiniteljima), a ista ima i službenu značku i iskaznicu; to proizlazi da ista obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti.

 

Odredba članka 3. stavka 1. ZPPO propisuje da su policijski poslovi, među ostalim, i poslovi sprječavanja kaznenih djela i prekršaja, njihovo otkrivanje i prikupljanje podataka o tim djelima i počiniteljima, a stavak 2. da se policijski poslovi obavljaju primjenom policijskih ovlasti; dok su prema odredbi članka 13. stavak 1. ZPPO policijske ovlasti među ostalim, i prikupljanje, procjena, pohrana, obrada i korištenje podataka.

 

Pravilnikom je propisano da policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu ima pravo na građansko odijelo jedanput godišnje kada nije zadužio odoru i na poslu je proveo više od 6 mjeseci, a što je ovdje zadovoljeno.

 

Slijedom navedenog, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, sud je prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo, te je njegova odluka argumentirana i zasnovana na zakonu pa se upućuje dodatno na razloge pobijane odluke.

 

U odnosu na žalbene navode tuženice glede poslova radnog mjesta tužiteljice, za navesti je da je sud prvog stupnja dao razloge za svoju odluku koje razloge dodatno prednjem prihvaća i ovaj sud; dok je u odnosu na navod da bi se ime tužiteljice prethodno moralo nalaziti na popisu policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, za istaći da iz citiranih propisa ne proizlazi pretpostavka vođenja upravnog postupka u smislu priznavanja tog prava. Okolnost da je tužiteljica zadužena sa zaštitnom opremom ne dovodi do drugačije odluke suda. Ovo stoga jer tužiteljica koristi zaštitnu opremu samo prilikom očevida (dakle, po potrebi i kratkotrajno), ali isto se ne može smatrati ni odorom ni „službenim“ odijelom jer se radi o jednokratnom zaštitnom odijelu ispod kojega ona nosi vlastitu odjeću.

 

Posebice je tuženici za odgovoriti da eventualno različito tumačenje upravnih sudova s jedne strane i općinskih sudova s druge strane nije od značaja obzirom na propisanu stvarnu nadležnost istih; dok je na općinskim i županijskim sudovima sudska praksa glede predmetnog pravnog pitanja jedinstvena.

 

U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je odlučio o tužbi te je svoju odluku obrazložio pa stoga postupanje istog nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pak, samovoljne primjene mjerodavnog materijalnog prava.

 

Pravilna je i odluka o trošku jer je ista ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a jer je isti pravilno obračunat.

 

Stoga, a kako ispitujući pobijanu presudu u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tuženice valjalo odbiti te potvrditi presudu u cijelosti temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

 

U Splitu 19. listopada 2020.