3 K-23/2017-54

1

 

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sutkinje Elme Kaleb Mamić, predsjednice vijeća, te sudaca porotnika Ljubice Valjak i Ivana Brozovića, članova vijeća, uz sudjelovanje Gordane Mikšić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika R. M., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavak 2. u svezi članka 153. stavak 1. Kaznenog zakona, u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu, broj K-DO-17/2017, zaprimljene 12. rujna 2017., izmijenjene na raspravi 19. listopada 2020., nakon javne rasprave održane 19. listopada 2020., u nazočnosti Županijske državne odvjetnice u Karlovcu, Vere Magdić-Bižanović, opunomoćenice oštećene T. B. B., odvjetnice u O., u zamjeni za opunomoćenicu Đ. L., odvjetnicu u O., optuženika R. M. i braniteljice optuženika N. M., odvjetnice u O., određene po službenoj dužnosti, 19. listopada 2020. objavio je i

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Optuženik R. M., OIB …, sin J. i M. rođene R., rođen … u S., s prebivalištem u V. i boravištem u S.,  državljanin Republike Hrvatske, završena osnovna škola, po zanimanju sjekač, nezaposlen, bez primanja, nije oženjen niti u vanbračnoj zajednici, otac jednog maloljetnog djeteta i dvoje punoljetne djece, vlasnik kuće, služio vojsku u P. i K., bez odlikovanja, prema izvatku iz KE osuđivan na temelju presude Općinskog suda u Gospiću, broj K-331/15 od 11. siječnja 2016., pravomoćna 02. veljače 2016., zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11., kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 mjeseca uz rok kušnje u trajanju od 2 godine

 

k r i v    j e

 

 

što je:

dana 23. lipnja 2017. u O., u stanu, u..., nakon što je fizički nasrnuo na svoju izvanbračnu suprugu A. M. na način da ju je najprije udarao šakom a zatim i nogom u leđa, u namjeri da ju seksualno iskoristi, odgurnuo ju na krevet u sobi i unatoč tome što je ista pružala jasan otpor i govorila da ne želi seksualni odnos, uporabom sile skinuo joj majicu, grudnjak te hlače i gaćice, uhvatio ju za njene ruke koje joj je držao iznad glave, te nakon što je skinuo i svoju odjeću, iako se A. M. otimala i plakala odbijajući ga, iskoristio svoju fizičku snagu te nakon što je savladao njezin otpor, svojim spolovilom penetrirao u njeno spolovilo i izvršio potpuni spolni odnos,

 

dakle, uporabom sile, s drugom osobom bez njenog pristanka izvršio spolni odnošaj, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi, 

 

čime je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode – teško kazneno djelo protiv spolne slobode – označeno u članku 154. stavak 2. u svezi članka 153. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu KZ/11.), a kažnjivo po članku 154. stavak 2. KZ/11.,

 

pa se po označenom zakonskom propisu optuženik R. M.

 

o s u đ u j e

 

              na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci.

 

              Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku R. M. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava oduzimanje slobode u vezi s ovim kaznenim djelom od 23. lipnja 2017. do 25. lipnja 2017.

 

              Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – Odluka Ustavnog suda, 143/12 i 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08.) optuženik R. M. oslobađa se obveze naknade u cijelosti troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točaka 1. – 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.             

 

Obrazloženje

 

              Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu podiglo je optužnicu protiv optuženika R. M., broj K-DO-17/2017, zaprimljene 12. rujna 2017., izmijenjene na raspravi 19. listopada 2020., zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – teško kazneno djelo protiv spolne slobode – označeno u članku 154. stavak 2. u vezi s člankom 154. stavak 1. točka 1. te člankom 153. stavak 2. KZ/11. („Narodne novine“ br.  125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19).

 

              Kod očitovanja o osnovanosti optužnog akta optuženik R. M. izjavio je da se ne smatra krivim, a u svojoj obrani koju je iznio na kraju dokaznog postupka iskazao da je kritičnog dana sa oštećenicom, s kojom je u izvanbračnoj vezi, imao dobrovoljni spolni odnos bez primijene sile prema oštećenoj. Misli da ga je oštećenica prijavila iz razloga da s njim prekine jer ga je varala tijekom veze i kritičnog dana je pronašao mobitel preko kojeg se oštećenica dopisivala s drugim partnerom. Nakon što su imali spolni odnos vidio je poruku koja joj je došla na mobitel i ozljede koje je zadobila on joj je nanio kada je pronašao te poruke, stisnuo ju je objema rukama negdje u području njezinih laktova, mobitel je pao na pod, a oštećenica je pobjegla. Oštećenica je i ranije prijavila M. Š. za silovanje i nije točno da je prijavu podnio njezin otac. U stanu za vrijeme spolnog odnosa bilo je troje djece, svi mlt., starosti 9 godina, 7 godina i 6 mjeseci, i u jednom trenutku je spolni odnos bio prekinut dok je on zatvorio vrata sobe s obzirom da su djeca bila u kuhinji. Dok je on zatvarao vrata oštećenica je nešto tražila po ormariću, pretpostavlja da je već tada tražila mobitel, kojeg je sakrila u ormaru.

 

              U dokaznom postupku ispitani su vještaci dr. P. M. i dr. G. A., a u suglasnosti sa strankama pročitan je iskaz žrtve A. M. (listovi 155-156 spisa) te nalaz i mišljenje psihologijskog vještaka M. L. (listovi 211-212 spisa). Pročitani su hitan nalaz bolnice za oštećenu A. M. (list 8-10 spisa), zapisnik o očevidu (list 11-14 spisa), potvrda o privremeno oduzetim predmetima (list 17 spisa), zapisnik o alkotestiranju (list 34-35 spisa), potvrde o visini dohotka i primitka Porezne uprave, Područni ured G., Ispostava O. za optuženika (list 143-144 spisa) te socijalna anketa za optuženika (list 148-152 spisa). Pregledana je fotodokumentacija očevida (list 170-179 spisa). Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvodi iz KE (list 233-234 spisa) i PE (list 44 spisa).

 

              Vijeće je odbilo prijedlog obrane za ispitivanjem M. Š. kao svjedoka kao neosnovan jer isti nema neposrednih saznanja o događaju, a osobni odnosi oštećenice i svjedoka nisu predmet postupka. K tome, radi zaštite žrtve i njezinog dostojanstva prijedlog je odbijen.

 

              Oštećena A. M. iskazala je da je kritičnog dana bila u stanu sa dvoje mlt. djece, stare 5 godina i 6 mjeseci, kada je optuženik došao u stan optuživši je da je netko bio u stanu. Bio je pod utjecajem alkohola, udario ju je šakom u zube, dva puta šakom u ruke i jednom nogom u leđa. Spriječio je da ode iz stana, podigao joj ruke iznad glave i bacio ju na krevet, legao preko nje, optužio ju da ga vara i pitao s kim je spavala dok ga nije bilo pa  kada mu je rekla da nije s nikim rekao joj je da će sada s njim. Rekla mu je da ne želi spolni odnos, da djeca plaču, počupao je ali nije potrgao s nje odjeću, traperice, majicu, gaćice, grudnjak i sandale protivno njenoj volji, plakala je i sjedila na krevetu dok se on skidao. Otimala se po krevetu, on ju je pritisnuo svojim tijelom, prstima ulazio u vaginu, grizao ju za vaginu te penetrirao i izvršio potpuni spolni odnos. Za vrijeme spolnog odnosa nije ju tukao, samo se otimala i pokušavala spriječiti spolni odnos ali bezuspješno jer je on fizički nadmoćniji. Nakon što je ejakulirao u nju rekao joj je da je slobodna i da može ići gdje želi. Cijeli događaj po njenoj procijeni trajao je oko petnaestak minuta, obukla se i sa djecom izašla iz stana. Nije pokušala pobjeći dok se optuženi skidao jer su tu odmah vrata pa nije mogla ni pobjeći jer ju on ne bi pustio, k tome, nije mogla ostaviti ni djecu i pobjeći gola. Zadobila je ozljede u vidu podljeva na nozi i na nadlakticama, peklo ju je spolovilo.

             

              Na temelju provedenog dokaznog postupka te ocjene cjelokupnog dokaznog materijala i analize svakog provedenog dokaza zasebno ali i u njihovoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti sud je bez razumne dvojbe utvrdio da je optuženik R. M. počinio teško kazneno djelo protiv spolne slobode na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci presude.

 

Iz iskaza oštećenice i u tom dijelu suglasne obrane optuženike nesporno je da je 23. lipnja 2017. u O., u …, došlo do spolnog odnošaja između optuženika R. M. i oštećenice A. M.. Također je nesporno da su optuženik R. M. i oštećenica A. M. bili u izvanbračnoj vezi.

 

Sporno je je li kritičnog dana došlo do teškog kaznenog djela protiv spolne slobode odnosno da li je optuženik R. M. uporabom sile bez pristanka oštećenice A. M., koja mu je bliska osoba, izvršio spolni odnošaj.

 

S obzirom da nema neposrednih svjedoka događaja sud je dinamiku događaja utvrđivao iskazom oštećene A. M.. Ista je jasno i precizno opisala da ju je optuženik odmah po dolasku u stan napao optužujući je za prijevaru, da je bio u alkoholiziranom stanju, da ju je udarao šakom, nogom u leđa, odgurnuo na krevet, skinuo joj odjeću dok se ona otimala i plakala, iskoristio svoju fizičku nadmoć te izvršio potpuni spolni odnos na način da je svojim spolovilom penetrirao u njeno. Suprotno iskazivanju oštećene o tim okolnostima optuženik osporava primjenu sile, međutim, materijalna dokumentacija bolnice potvrđuje navode oštećenice o udarcima jer su oštećenici objektivno utvrđene ozljede krvnih podljeva na lijevoj i desnoj nadlaktici za koje medicinski vještak dr. med. P. M. zaključuje da se radi o lakim tjelesnim ozljedama koje su prouzročene silom srednje jakog intenziteta, a koje su mogle nastati uslijed udaraca šakom. Nalaz medicinskog vještaka je u cijelosti vjerodostojan jer je sačinjen prema pravilima struke i na njega stranke nisu imale primjedbi. Dakle, kontrolna činjenica pridonosi boljoj ocjeni vjerodostojnosti iskaza oštećenice. Obrana optuženika da je primio oštećenicu za ruke u području lakta je sudu neuvjerljiva s obzirom da ozljede oštećene nisu evidentirane u području lakta već na objema nadlakticama, a koje su, kako je to naveo medicinski vještak, mogle nastati uslijed udarca šakama, a što je iskazala oštećena.

 

Iz rezultata provedenog sudsko psihijatrijskog psihologijskog vještačenja oštećene po vještacima doc. dr. sc. G. A., dr. med. i prof. M. L., proizlazi da se radi o osobi sniženih intelektualnih sposobnosti – podprosječne razine i bez psihopatoloških simptoma na planu ličnosti. Nema znakova ni simptoma duševnih bolesti ili duševnog poremećaja kao niti psihičkih bolesti iz kojeg razloga nema psihičkih razloga koji bi smanjivali njezine sposobnosti vjerodostojno iskazivati. Nisu našli psiholoških ili psihijatrijskih razloga koji bi ukazivali na veću sklonost izmišljanju ili konstruiranju događaja iz psiholoških razloga. Dapače, oštećenica je govoreći o optuženiku navela ne samo loše situacije i događaje već i primjere u kojima ga pokazuje u pozitivnom svjetlu. Ima očuvane sposobnosti za davanje vjerodostojnog iskaza te nema povećane sklonosti za izmišljanje ili eventualno konstruiranje događaja veće od prosječne osobe. Zaključuju da ima kompetencije vjerodostojno iskazivati. U potpunosti prihvaćajući rezultat provedenog sudskog psihijatrijskog psihologijskog vještačenja koji je sačinjen prema pravilima struke budući objektivno potvrđuju ostale provedene dokaze, posebno iskaz oštećenice, čiji iskaz niti jednim provedenim dokazom nije doveden u pitanje. Iz tog razloga sud joj iskaz cijeni u potpunosti objektivno prihvatljivim i istinitim zbog načina njezinog iskazivanja i dosljednosti opisivanja štetnog događaja. Naime, jasno je iskazala kako se nije mogla otimati jer je optuženik fizički nadmoćniji, da je bio u alkoholiziranom stanju potvrđuje i zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti iz kojeg proizlazi da je optuženik bio pod utjecajem alkohola od 1,78 g/kg, da ju je udarao šakom prije spolnog odnosa, a ne tijekom spolnog odnosa te da se tijekom spolnog odnosa otimala i govorila mu da je boli i da prestane, na što nije reagirao, dakle njezin otpor je bio aktivan u vidu verbalnog i fizičkog odbijanja jer mu je jasno i nedvosmisleno dala do znanja da ne želi spolni odnos, međutim, on je primijenio silu dostatnu za slamanje otpora ranjive oštećene koju je prije neposredno pred spolni odnos udarao šakama te u cilju da je seksualno iskoristi iskoristivši svoju fizičku snagu izvršio vaginalni spolni odnošaj. Dakle, optuženik je čvrsto odlučio skršiti otpor oštećene s ciljem zadovoljavanja spolnog nagona.

 

Analizirajući obranu optuženika u kontekstu svih provedenih dokaza, posebno vjerodostojnog iskaza oštećene, sud je obranu optuženika o odlučnim činjenicama ocijenio neprihvatljivom i neistinitom. Obrana optuženika da ga oštećena lažno tereti da bi prekinula njihovu vezu je nevjerodostojna jer nije životno ni logično da bi se radi prekida veze oštećenica izložila kaznenom postupku, vještačenju i pretragama. Naime, iz psihijatrijskog vještačenja proizlazi da je oštećenica o optuženiku govorila i lijepe stvari, a što onda ukazuje da nije sklona izmišljanju kako to tvrdi optuženik. Oštećenica se žalila isključivo na optuženikovu sklonost alkoholu, a upravo ta sklonost je potvrđena nalazom psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da optuženik ima štetnu uporabu alkohola ali ne i potpuno razvijenu ovisnost o alkoholu. Obzirom da je kritičnog dana bio pod utjecajem alkohola vještak utvrđuje da je otežano kontrolirao emocije jer je, što proizlazi iz njegove obrane, sumnjao da oštećena ima seksualne odnose s drugim muškarcima, pa vještak drži da su važnu ulogu u ponašanju optuženika imale nakupljene emocije, srdžbe, ljubomore i povrijeđenosti. Nalaz psihijatrijskog vještačenja optuženika u cijelosti je prihvatljiv s obzirom da je sačinjen prema pravilima struke, a stranke mu nisu prigovarale. Dakle, upravo onako kako je to i oštećena iskazivala da je optuženik došavši kući optužio ju da se viđa s drugima, pitao je s kim je spavala i kada mu je rekla da nije s nikim spavala, rekao da će sada s njim te primijenio silu da bi s oštećenicom ostvario bez njezinog pristanka spolni odnošaj. Upravo takve radnje ukazuje svijest i volju optuženika da skrši otpor oštećenice, da je seksualno iskoristi. Nadalje, optuženikovi navodi da je već ranije M. Š. prijavila za kazneno djelo silovanja su paušalni s obzirom da je sama oštećena (list 155 spisa) izjavila da je M. Š. prijavio njezin otac koji se protivio njihovoj vezi, a kako to nije bila istina, to je rekla policiji pa je prijava odbačena. Dakle, sud nije našao da bi oštećenica neistinito teretila optuženika kako to obrana ističe. Upravo suprotno,sud utvrđuje da je optuženik svjestan svih okolnosti djela,takvo ponašanje htio kao takvo i svoje,htio uporabu sile da s oštećenom,svojom izvanbračnom suprugom,dakle,bliskom osobom bez njezinog pristanka izvrši spolni odnošaj pa je stoga postupao s izravnom namjerom. Svjesnost protupravnosti nije sporna,a tempore criminis bio je smanjeno ubrojiv ali ne bitno kako utvrđuje psihijatrijski vještak. Optuženik je s obzirom na svoje stanje svijesti, koje je bilo smanjeno ali ipak očuvano, bio u poziciji kontrole, međutim, on je svoju silu usmjerio u pravcu kršenja otpora oštećene s ciljem zadovoljavanja spolnog nagona.

 

Budući se nakon podignute optužnice, u tijeku kaznenog postupka, izmijenio Kazneni zakon te je u tom smislu izmijenjena optužnica na raspravi 19. listopada 2020., sud je primjenom članka 3. KZ/11. bio dužan ocijeniti koji je Zakon najblaži za optuženika. Teško kazneno djelo protiv spolne slobode počinjeno je 2017. godine za važenja KZ/11. ("Narodne novine" 125/11, 144/12, 56/15, 61/15) te je označeno po članku 154. stavak 2. u svezi članka 153. stavak 1. KZ/11. za koje kazneno djelo je na temelju članka 154. stavak 2. propisana kazna zatvora od tri do petnaest godina. U međuvremenu je Kazneni zakon izmijenjen Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" 101/17 od 12. listopada 2017., III Novela, koji Zakon je stupio na snagu 20. listopada 2017., "Narodne novine" 118/18 od 27. prosinca 2018., IV Novela, koji Zakon je stupio na snagu 4. siječnja 2019. te "Narodne novine" 126/19 od 24. prosinca 2019., V Novela, koji Zakon je stupio na snagu 1. siječnja 2020.) te je V Novelom za teško kazneno djelo protiv spolne slobode propisana kazna zatvora od pet do petnaest godina, slijedom čega sud utvrđuje da je Kazneni zakon prije izmjena, dakle onaj koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, za optuženika najblaži, jer je njime propisana blaža kazna zatvora pa je stoga sud optuženika osudio po pravnoj kvalifikaciji iz prve optužnice, po KZ/11. ("Narodne novine" 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15).

 

              Pri izboru vrste i mjere kazne polazeći od dokazanog stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja određene u članku 41. KZ/11. sud je ocijenio sve u dokaznom postupku utvrđene okolnosti koje u konkretnoj situaciji opravdavaju izrečenu kaznu zatvora. Po načinu počinjenja ovo kazneno djelo ne odudara od uobičajenog načina počinjenja kaznenog djela pa se sud rukovodio sa olakotnim i otegotnim okolnostima na strani optuženika.

Olakotne okolnosti sud je utvrdio na temelju podataka socijalne anamneze iz koje proizlazi da optuženik živi s roditeljima, da ima jedno malodobno dijete i dvoje punoljetnih, da je kod optuženika utvrđena smanjena radna sposobnost radi ozljede na radu 2014. godine. Također iz psihijatrijskog nalaza i mišljenja za optuženika proizlazi da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv ali ne u bitnoj mjeri te da je upravljao uslijed alkoholiziranosti nakupljenim emocijama srdžbe, ljubomore i povrijeđenosti.

Kao otegotna okolnost cijenjena mu je dosadašnja kažnjavanost pred Općinskim sudom u Gospiću za kazneno djelo krađe za koje je osuđen uvjetnom osudom 2.2.2016. te prekršajna kažnjavanost koja proizlazi iz prekršajne evidencije iz koje proizlazi da je optuženik tri puta osuđivan zbog prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama 2016. te 2017. godine.

 

Uzimajući u obzir sve ove konkretne utvrđene okolnosti s jedne strane te čin ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra, sud je radi ostvarenja svrhe kažnjavanja posebno s aspekta specijalne prevencije optuženiku izrekao bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci. Po stavu ovog suda takva kazna bliža zakonom propisanom minimumu će utjecati na optuženika u smislu pozitivne promjene u njegovom ponašanju te mu nakon izdržane kazne omogućiti ponovno uključivanje u društvo, a ujedno ovakvom kaznom u dostatnoj mjeri izraziti društvenu i moralnu osudu zbog počinjenog kaznenog djela čime se ostvaruje generalna prevencija. 

 

Optuženiku je u izrečenu bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju tri godine i šest mjeseci na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme oduzimanja slobode koje je u vezi s ovim kaznenim djelom od 23. lipnja 2017. do 25. lipnja 2017.

 

Premda je optuženik proglašen krivim iz njegovih osobnih podataka, a i iz Potvrde o visini dohotka Porezne uprave, proizlazi da ne ostvaruje primanja pa ga je uz primjenu članka 148. stavak 6. ZKP/08. sud oslobodio obveze naknade troškova kaznenog postupka te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja u cijelosti jer bi plaćanjem istih doveo u pitanje vlastito uzdržavanje.

 

U Karlovcu 19. listopada 2020.