Poslovni broj: 7 Kž-706/2020-3

 

Poslovni broj: 7 Kž-706/2020-3

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sonje Brešković Balent kao predsjednice vijeća te Mirjane Rigljan i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog L. H., zbog kaznenih djela krađe iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika, izjavljene protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1498/2019 od 1. srpnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 19. listopada 2020.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog L. H. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Prvostupanjskim rješenjem Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1498/2019 od 1. srpnja 2020., odbijen je prijedlog obrane da se iz spisa predmeta, kao nezakonit dokaz, izdvoji snimka video-nadzora iz poslovnice D., na lokaciji Zagreb, …, za dan 21. studeni 2018.

 

Protiv navedenog rješenja pravovremeno je žalbu podnio okrivljeni L. H. po branitelju M. S., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08), te je predložio da se pobijano rješenje preinači i iz spisa izdvoji snimku video-nadzora kao nezakonitu.

 

              Prije sjednice vijeća u smislu čl. 495. u vezi sa čl. 474. st. 1. ZKP/08 predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

             

 

 

Žalba okrivljenika nije osnovana.

 

              Okrivljeni L. H. u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

 

              Suprotno ovim tvrdnjama, prvostupanjski je sud u pobijanom rješenju iznio sumarne, ali jasne razloge kojima je obrazložio zakonitost predmetne snimke čije izdvajanje iz spisa je bilo predloženo, pri tome obrazlažući sve bitne okolnosti vezano za zakonitost navedene snimke.

 

              Nadalje, a što nesporno proizlazi iz podataka u spisu, video-nadzor na poslovnici D. – drogeria markt d.o.o., na lokaciji Zagreb, … je postavljen u skladu sa zakonskim propisima na javnom prostoru i to u cilju sprječavanja kaznenih djela.

 

              Odredba čl. 10. ZKP/08 propisuje koji se dokazi smatraju nezakonitim dokazima ( i to u st. 2.), te da se na njima ne može temeljiti sudska odluka (st. 1. istog članka).

 

              Međutim, razloge koje, između ostalog, navodi žalitelj, a to je da je dvojbeno imaju li sve prodavaonice D.-a uputu da na vidnom mjestu mora biti istaknuto upozorenje o video-nadzoru, ne dovodi u pitanje zakonitost predmetne snimke. Isto tako, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da, a vezano za predmetnu snimku, izjava koju je u spis dostavio D. je upitno vjerodostojna jer nije dostavljen niti jedan dokaz za te tvrdnje (u vidu fotografija ili snimke video-nadzora koji posjeduju). Valja reći da su navedene tvrdnje proizvoljne, te također neosnovane i neutemeljene.

 

              Naime, kao što je pravilno zaključio i prvostupanjski sud, u ovdje konkretnom slučaju se ne radi o nezakonitom dokazu. Na prostorijama D. prodavaonica je istaknuto upozorenje da je prostor prodavaonice D.-a, na lokaciji Zagreb, …, pod video-nadzorom, dopisom D. – drogerie markt d.o.o. zaprimljenog u spis izričito je navedeno da je upravo u D. prodavaonici 032 – Zagreb, …, na vidljivom mjestu izložen taj natpis, te da postoji upozorenje da je prostor pod video nadzorom.

 

Sve to potvrđuje okolnosti koje ukazuju na pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda, pa su žalbene tvrdnje neosnovane u cijelosti.

 

              S obzirom na sve izloženo, žalbenim tvrdnjama nije dovedena u sumnju pravilnost pobijanog rješenja, a ovaj drugostupanjski sud u skladu sa odredbom čl. 494. st. 4. ZKP/08 ispitao je pobijano rješenje i po službenoj dužnosti, te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji neki drugi oblik povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, na koji se ne ukazuje žalbom okrivljenika, te da na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.

 

              Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odbijena je žalba okrivljenika kao neosnovana i odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu 19. listopada 2020.